Ovo je ljeto u znaku Thompsona i Torcide: iskaču iz svake prve medijske konzerve i svake druge privatne objave ili komentara na društvenim mrežama. Ali pravi problem nije u tome nego u opasnosti da oni označe tj. upropaste i ljetovanje ljudi koji su željni i potrebni godišnjeg odmora, a nisu se izmrežili nego, i na plaži i u hladovini, bace oko na vijesti iz hrvatskoga svijeta pa čak i iz srpskog te na koncu i svjetskog svijeta. To ne mogu učiniti, a da ih ne zapljusne (trajni ?) tsunami tekstova o Thompsonu i Torcidi, Dodiku i Vučiću, Trumpu i Putinu. A to, priznat će te, stvara zamor ljudskog materijala koji bi odmarao mozak i tijelo na zasluženom ljetovanju. Jedina opcija koja pruža garanciju da neće biti izloženi toj medijskoj kontaminaciji su područja bez signala, a njih je, nažalost, malo i dostupna su samo malobrojnima među koje se ovaj umorni tekstopisac ne ubraja.
U drugoj liniji tog medijskog obruča se nalaze braniteljske udruge na domaćem te Zelenski, Ursula i Netyanahu na svjetskom terenu, s time da branitelji, u zadnje vrijeme, pokazuju ozbiljnu ambiciju ulaska u prvi red medijske bojišnice. Kada se svemu tome pridodaju azbest i Debeljak, osjetljivi bi pojedinci morali potražiti debelu hladovinu na nekom malom udaljenom otoku (ili nekom zaseoku duboko u šumi Gorskog kotara), a otočić sa svjetionikom bi možda bio idealno rješenje. No, kako se ovdje radi o javnom djelatniku u mediju jezika, koji bi da se i njegovi tekstovi više čitaju, privatna žuljanja i želje on će staviti na drugo mjesto, a na prvo potrebu za većom vidljivosti tj. čitljivosti. Pa će posegnuti za blagom iz Solomonove riznice mudrosti te će, u cilju privlačenja veće pažnje, u ovu kolumnu baciti parangal od više udica na koje će zakačiti debele bold mamce na koje čitateljske ribe sigurno trzaju.
Geni vatreni i vodeni
Počinjem s najdebljim: Thompson! Njegovi su očigledno u ofenzivi jer, šuška se, priprema se i treći koncert. Geni kameni se, dakle, kotrljaju like rolling stones niz Dinaru. Pino Ivančić, poznati pulski performer, ima izgleda gene vatrene pa je u lipnju ove godine, u Zagrebu spalio radove iz 54 godine svoga stvaralaštva, doslovce i uz sve protupožarne i mjere zaštite. Putin! Vatra pročišćava duše (Inkvizicija je to najbolje znala i najviše prakticirala) pa se može reći da se ovom paljevinom (koja je uredno snimljena za potrebe budućeg videa tj. dokumentarca) Pino temeljito pročistio (a možda se i obrati). Još slobodnije se može reći da je time preduhitrio moguće čistače hrvatskoga umjetničkog i kulturnog prostora, a najslobodnija je asocijacija na knjigu i film „Farenheit 472“ pa najviše leti, izvan dometa protuartističkih projektila zemlja-zrak domaće proizvodnje.
Ja sam pak gena vodenih pa sam 1996/97. prvo bacao knjige u more u splitskoj luci (performans „Knjiga po glavi ribe“) pa sam ih onda i palio – Torcida – one ideološki i jezično nepodobne, u Vestibulu pokraj Peristila (performans „Lijepe knjige lijepo gore“). Dobro, prodavao sam ih i na kile na Voćnom trgu, ispod spomenika Maru Maruliću, i knjige su tom prilikom planule u sve četiri kategorije: publicistika, znanost, proza i poezija. Tom smo prilikom, moje dvije pomoćnice i ja, čak nešto i zaradili – Trump! – a neki od kupaca su nešto i pročitali. Fotografija s performansa se našla na naslovnici „Zareza“, a taj se „Zarez“ našao potom na stolu svakog saborskog zastupnika. Bilo je to u vrijeme PDV-a za knjigu od 22%.
Nebojša Vuković je nedavno izveo performans „Slavonski anarhizam“ u svinjcu u kojem je 12:00 sati čitao svinjama recepte kako se priprema svinjetina, što je izazvalo atomski zdesna na portalu Narod.hr – Dodik! – a crveno dugme je pritisnuo novinar Luka Šarić člankom „Umjetnost po ukusu Možemo: Tomašević daje desetke tisuća eura udruzi čiji osnivač – čita svinjama“. Iz samog naslova je jasno da se tu radi o političkom prepucavanju kako preko samog umjetnika/aktiviste tako i preko slavonskih svinja, ni krivih ni dužnih (koje imaju svoje blato pa im rovanje po političkome ne treba). Iz (pretencioznog) naslova performansa nije odmah jasno što je performer njime htio reći ali se zaista potrudio da nešto kaže: nije lako čitati dva sata ni u biblioteci a kamoli 12 sati u svinjcu.
Ujedinjene boje straha
Ajmo, ustaše! Znam to iz vlastitoga iskustva jer sam 2015. javno čitao Ustav RH u amfiteatru MKC-a u Splitu, u sklopu „Perforacija“, par dana po par sati, dok mi se oči ne bi skroz zamorile. Nije bilo nikoga da me sluša, ni ljudi ni svinja, samo ja, hladni beton i statična kamera koja je sve to snimala. Biti sam s Ustavom, u tom zdanju,bilo je čudno i pomalo scarry, gotovo halucinogeno. Pa mi je potpuno jasno zašto mnogi djeluju mimo Ustava i zakona uopće: boje se njihove obvezujuće snage. Strah je, inače, kad Ljubavi nema, vladajuća sila među ljudima. Bojiš se za sutra, još više za preksutra, bojiš se svoje sjene (Anime), bojiš se tišine, bojiš se šta će drugi reći, bojiš se svoga unutarnjeg glasa, bojiš se rata, a neki se još više boje mira, bojiš se Drugoga, bojiš se nepoznatog, bojiš se vuka i lisice pa nikad u šumu, bojiš se čitanja knjiga, bojiš se Jugoslavije (iako je mrtva, kao što je Thompson istaknuo u Sinju), bojiš se samoće, bojiš se kulture (jer ti je neugodno u njoj), bojiš se promjene itd.
Ukratko, manje-više svi se boje više-manje pa su svi obojeni raznim bojama Straha. Svaki strah ima svoju boju: klečavci se boje boja duginog spektra, crni se boje bijelih, a šareni monokromnih: United Colors of Fear. Netyanahu! Jedan rad s tim naslovom mi je godinama visio na zidu u ateljeu, sve dok jedan kolekcionar iz Karlovca nije prepoznao njegovu vrijednost i kupio ga. Nije da mi fali, ali čini mi se da bih trebao napraviti čitavu seriju radova na u temu, obzirom na količinu ratova koji su u tijeku. Stanovita braniteljska udruga se boji „Fališ“-a, festivala alternative i ljevice u Šibeniku pa traži od nadležnih državnih institucija da mu ukinu dotok/potok novčanih sredstava potrebnih za njegovo p/r/otočno održavanje. Ona, božemoj, nije za njegovu zabranu (to se ne radi u demokroaciji), ali je za to da mu se isključe aparati za kisik pa da „Fališ“ sam od sebe izdahne. No big deal, desnici neće faliti, a ljevica će šutke preboljeti njegov gu-bitak.
„Fališ“ će se ove godine, kao tu-bitak, ipak održati, a hoće li i dalje bivstvovati – ne zna se. Hajdegerijanski rečeno, naše ljude (ma što to značilo) ne zanima ni bitak ni tu-bitak već probitak, na kojemu njihova filozofija počinje i završava. Inače, jedino u našem jeziku (i njemu srodnima) glagol filozofirati ima pogrdno značenje – Dodik! – u europskim jezicima se dostojno upotrebljava. „Korčula after Party ili Korčula nakon Partije“ je filozofsko-sociološko-politički projekt povjesničara Draga Markovine koji će na tom otoku okupiti intelektualce raznih profila da bi diskutirali o relevantnim temama i problemima našeg društva, a kako njih ima mnogo i broj sudionika nije mali. To je pokušaj nastavljanja Ljetne korčulanske škole, a skupni naslov tog simpozija je „Prva petoljetka“. Ako to nije crvena krpa – Vučić! – za bika neke za/braniteljske udruge da jurne na nju, ne bih znao što bi drugo moglo biti.
Picasso je rekao da osrednji umjetnici posuđuju od drugih, a veliki da kradu. On je – zna se – bio genijalni i najveći (lopov). Uz to, do kraja života nije vratio knjižicu Komunističke partije Francuske, a nacrtao je i onaj znameniti portret Staljina. Ovo izgleda kao huškanje na pokojnika, ali nema opasnosti: naše braniteljske udruge su ograničene na domaći teren. Ursula! Ja očigledno nisam (još?) veliki umjetnik jer da jesam ne bih naveo Viktora Ivančića kao autora kovanice „zabranitelji“ nego bih pičio dalje s tuđim kao da je moje pa se, barem po tome, ne bih isticao među ostalima. Kao takav se i dalje držim svoje krilatice „Prihvatit ću svačiju dobru ideju, makar bila moja vlastita“! Ona me i održava u poletnom letu, preletu i doletu.
Slijećem pristojno: ispričavam se Ursuli von der Leyen što sam je podebljanu stavio u tekst posljednju, a bonton nalaže da dame imaju prednost i da se stavljaju na prvo mjesto te je molim da to ne shvati osobno, takav postupak su mi diktirali umjetnički razlozi, i da moju ispričnicu prihvati. U konačnici, ako se EU ne zalaže za slobodu umjetničkoga i ostaloga izražavanja, tko će?! Neće valjda Thompson, Torcida, braniteljske udruge, Putin, Vučić, Trump, Dodik, Zelenski i Netyanahu.
Istaknuta fotografija: Pixabay
.
#Ante Kuštre #dnevna doza umjetnosti #ljeto #Split #Torcida
