Taman ili zao vjetar. Vjetar što pritišće dušu, koji je smuti. Vjetar koji donosi loše vrijeme, onaj s crnim oblacima i kišom. Onaj obični, no isto tako i svježi i truli. To je onaj jugoistočni vjetar. Ili kako u primorju kažu preuzeto iz talijanskog široko (scirocco) preko izvedenica arapske riječi sharqiya (sharq-istok, sharqiya-istočnjački) sorokos, shirok. Ipak naš stari izraz za njega je jugo. Tako ga nazivaju peljari ili piloti, ti naši stručnjaci za usidravanje plovilica pri uplovljavanju u luku i isplovljavanju iz nje, pri plovidbi kroz tjesnace, pogibeljna područja i slično. Kaže se da je jugo topao i vlažan. On može biti ciklonalan i anticiklonalan. Ako je ciklonalan nastaje kada se ciklona približi, odnosno već kada je nad Jadranom. Poznato je ono jugo što se razvija u Đenovskom zaljevu te se znade svom silinom obrušiti na Kvarner. Ovakvo jugo markirano je jakim vjetrom i tmurnim vremenom, uz niske oblake, praćeno često jakom kišom. Onaj anticiklonalan jugo nastaje posljedicom jake ciklone nad Sjevernom ili Sjeveroistočnom Europom i visokog tlaka nad Istočnim Mediteranom. Nebo bude vedro, potom raste naoblaka, nema kiše, a zrak je dosta topao i suh. Atmosfera je mutna poradi mnogo čestica prašine iz pustinja Afrike ili Azije. Slaba kiša ostavlja na plovilicama žuti trag pustinjskog pijeska.
Jugo ili široko znanstvenici dijele na onaj obični, svježi i truli. Obični od sjeveroistoka ujesen i zimi donosi olujno vrijeme, no može biti i ljeti. Nosi niske kišne oblake, temperatura je danju i noću ista. Ako se javi ujesen zna trajati tjednima. Svježi široko dolazi također s Mediterana, no znatno je hladniji uz visoke i beskišne oblake. Truli široko jest najstrašniji, ne zato što nema vjetra, nego nastaje kad se jugo povuče od recimo Kvarnera pa puše u susjedstvu. Vjetra u nas nema, nevolja je tada na moru. Visoki, razorni, pravilni valovi što tuku. Na početku kiši, no za dna ili dva razvedri se uz jako sunce, dok valovi udaraju bez prestanka uz mrtvo sparno i toplo more.
Na drugim obalama Mediterana, npr. u Grčkoj i Egejskim otocima puše sličan topli i kišoviti, još jači vjetar poput našeg juga, tzv. nothía (južnjak) i turski Melten. Njegov je učinak najjači oko Krete, pa na otocima Dodekaneza i na južnim obalama Peloponeza, a kako se pomiče prama sjeveru, na sjevernim egejskim otocima i unutrašnjosti obala Trakije, egejske Makedonije i Epira slabi i rjeđe puše. Vegetacija na tim jugu izloženim grčkim obalama je uglavnom slična ili bar analogna kao i na južnojadranskim vjetrometinama tj. na stijenama.
Na južnim i jugozapadnim obalama Male Azije također puše našem jugu sličan, olujni kišoviti i topli južnjak tzv. Imbat, a njemu najizloženije južne primorske vjetrometine imaju južnu vegetaciju; travnjake, šikare i šume.
Jugo je problem, ako dođe iznenada, za one koji plove pod jedrima ili su nekad plovili jedrenjacima. Treba na njega biti pripreman. U nas na Kvarneru ,,sezona“ juga je od listopada do ožujka, no zna puhati i dizati more u svako doba godine. Znakovi su upozorenja tišine s vjetrićima iz raznih smjerova, mutnim obzorom, rastom temperature i padom barometra. Na Kvarneru su predznaci tamni oblaci koji čine kapu na vrhu Učke i magla na Velebitu i Osorčici. Obično jugo zapuše snažno za dvadeset četiri do trideset šest sati i taje u olujnoj snazi do tri dana.
Jugo i ljudi – (utjecaj) i primjer Dubrovačke Republike
Za jugo kaže se da je vjetar od fjake, stoga što kvari u ljudi raspoloženje. Ništa čudno, kod meteoropata jugo izaziva nervozu, neki se žale na bolove u tijelu, no većini nedostaje energije u svakodnevnom životu za ispunjavanje njihovih obveza. Zbog vlage i preobilja pozitivnih iona u zraku, jugo djeluje izrazito negativno i depresivno. To je i statistički potvrđeno, jer je u doba juga npr. vidno više ubojstava kao i automobilskih nesreća.
Kroz povijest jugo se umiješalo i u poslove države; za primjer uzmimo Dubrovačku Republiku. Tada jugo nije bilo samo meteorološki fenomen, već i valjani razlog za ostanak kod kuće. Za vrijeme jakog juga radne su se obaveze odgađale, a odlazak na posao nije bio obvezan. U Malom i Velikom vijeću nisu se za takvog vremena donosile važne odluke. Odgađale su se rasprave i donošenje zakonodavnih akata do povratka stabilnijeg vremena. Južina se uzimala u obzir i kod počinjenja zločina kao npr. ubojstva. Vjerovalo se da vremenske prilike mogu utjecati na ljudsko raspoloženje i ponašanje te smanjiti racionalnost i samokontrolu. Dubrovčani su izgleda dobro shvaćali utjecaje ovakvog vremena na zdravlje i raspoloženje. Ipak neki povjesničari smatraju da iza svega ovog stoji čovjekova potreba za izgovorom. Kako se Republika bogatila, napredovala i jačala rastao je i opseg posla. Broj sjednica na kojima se trebalo donijeti mnoštvo političkih odluka, težina tih odluka izazivalo je kod vijećnika sve veći umor. Tražio se predah pa se pronašlo elegantno rješenje, a jugo im je bilo savršeno opravdanje, prirodni saveznik koji je omogućio odgodu, malo mira i priliku da naporan rad zamijene opuštanjem. Sad je li se radilo o poznatoj dubrovačkoj mudrosti ili izvlačenju od posla da ne kažemo lijenosti pitanje je za raspravu. Ako je u pitanju izvlačenje od posla to već zvuči kao naš čovjek.
Za kraj jedna zanimljivost. Voltaire je primijetio da je engleski kralj Karlo I pogubljen u trenutku kad je puhao istočni vjetar, jugo ili široko. Englezi kažu: „Kada puše istočni vjetar, to nije dobro ni za čovjeka, ni za zvijer“. Nesretni Karlo vlastitom glavom potvrdio je ovu englesku izreku.
#jugo #Južina #Kvarner #povijest #vjetar
