Dok cijela Europa srlja u ratni kaos, pored rusko-ukrajinske, otvorena je i euroazijska fronta između Indije i Pakistana, u susjednoj je Sloveniji za ovaj vikend najavljen referendum za odlučivanje trebaju li zaslužni intelektualci i umjetnici ostvarivati pravo na povlaštene penzije. “Smatramo, da uoči prihvaćanja mirovinske reforme treba napraviti čisti rez”, stav je Andreja Hoivika, parlamentarnog poslanika Janšine stranke SDS, zagovarajući ukidanje zakona o izuzetnim dodacima na mirovine iz 1974. godine.
Pridni Slovenci i Slovenke umjesto o kvoti za naoružanje, raspravljaju o naknadi za penzije umjetnika zaslužnih za imidž međunarodne kulturne reprezentacije – usprkos ranijim upozorenjima poslanika da troškovi naoružanja ukidaju sredstva za kulturu. Među ovim imenima, mogli bi se naći umjetnici čiji opus spada u sofisticiranu kritiku jugoslavenskog socijalizma, poput b(r)andova Laibacha, Pankrta i Borghesie te redatelja Karpa Godine.
U Hrvatskoj se prije mjesec dana odvijala hajka usmjerena na slobodne umjetnike, odnosno one “jednakije od drugih”, koji premda često jedva spajaju kraj s krajem, bivaju percipirani kao povlaštena kasta. Evo, Vojko V je objavio i slikovnicu, Kekini iznajmljuju istarsku vilu preko Airbnb-a. Na širem društvenom planu, čini se da jedino Repetitor žive samo od muzike. Ali ne, ne drži li njihova basistica tečajeve joge?
Samostalni obrt otvaraju i zidari, tesari i vodoinstalateri – ali javnost se najviše fokusira na one koji stvaraju nematerijalno kulturno dobro, u kojem najvjerojatnije veći segment stanovništva uživa bez autorske naknade. O troškovima pratećeg benda za koncert sezone, ovog puta nećemo. Jer, panika vlada ulicama Zagreba, panika je i na ulicama Hipodroma, da parafraziramo stihove poznate pjesme koja poziva na vješanje DJ-a!
Istodobno, Hrvatska je izgubila arbitražni postupak oko Ine koji je pokrenuo MOL još 2013. godine, tvrdeći da Vlada nije poštovala svoje obveze iz ugovora o plinskom poslovanju. Spor se vodio pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID), koji djeluje pod okriljem Svjetske banke.
U Washingtonu je ovih dana boravio hrvatski premijer Andrej Plenković po nagradu za humane lidere, no već dogovoren sastanak sa šefom američkog Kongresa Mikeom Johnsonom, po dolasku je u posljednji trenutak otkazan. Troškove arbitraže koju je izgubio jedan visoki povjerenik čiji je interes naposljetku isto jedna takva povlaštena mirovina u briselskim konklavama, snositi će školstvo, socijala i obrazovanje, čime se Hrvatska inaugurira u punopravno članstvo kluba stanovitih afričkih zemalja, s kojima henga već otprije po pitanju medijskih sloboda. Sve je baš kao u doba Pokreta nesvrstanih, iako je možda pila okrenuta naopačke.
Dok se političke odluke lome na granici između ekonomije i kulture, povijest se i dalje nudi kao ogledalo. Prošlog je petka navečer na prvom programu TV Slovenija, prikazan cjelovečernji film “Crveni boogie/Zašto plačeš djevojko” redatelja Karpa Godine iz 1982. godine, provokativni, lucidni pogled na ideološku dogmatičnost u doba socijalizma. Film je ove zime prikazan u programu zagrebačke Kinoteke, u sklopu jedne retrospektive. U ovom jedinstvenom djelu iz slovenske filmske riznice uloge su mladih jazzera ostvarili mladi Zoran Predin i filozof Petar Mlakar, ulogu dirigenta ponio je Boris Cavazza, a u ulozi grupice policajaca, plave uniforme navukli su članovi Pankrta.
Radnja je smještena u 1948. godinu, kada je Tito odlučnim “ne” Staljinu – Jugoslaviju otvorio zapadnim utjecajima. Službena ideologija, koja je težila industrijskom, agrikulturnom i tehnološkom napretku, na zapadne zabavljačke utjecaje reagirala je s paranojom. Ta je paranoja prikazana scenom radne akcije na kojoj seljaci pred očima glazbenika sudjeluju u iskorijenjivanju koloradskog hrušta s poljoprivrednog dobra.
Film nastao u suradnji s scenaristom Brankom Sömenom, Godina realizira nakon niza kratkih filmova, među kojima se ističe produljeni dokument o hipijevskoj halucinaciji, snimljen uz muziku Roryja Gallaghera. Eksperimentalni kratki film “Gratinirani mozak Pupilije Ferkenverk” iz 1970. godine u produkciji Neoplanta Filma, prvi je pogled u zjenice dekadentne jugoslavenske omladine, snimljen tijekom izmjene plime i oseke na napuštenom vojvođanskom mlinu, čime dodatno naglašava svoju vizualnu i simboličku slojevitost. U godinama koje slijede, Godina je kao kamerman osvojio Zlatnu arenu kroz suradnju na “Mukama po Mati” redatelja Lordana Zafranovića iz 1975. godine. Ovaj jugoslavenski igrani film istražuje sraz tradicionalnog ruralnog morala s modernim urbanim životom, a u glavnoj ulozi nastupa Boris Cavazza kao Mate.
Paranoja prema kulturi mijenja oblike, ali ne nestaje. Dok se u Sloveniji raspravlja o umjetničkim mirovinama, u Hrvatskoj se umjetnici podvrgavaju ekonomskim mjerilima tržišta, a globalni politički odnosi uvijek iznova postavljaju pitanje koliko je umjetnička sloboda uistinu slobodna.
Istaknuta fotografija: scena iz filma “Crveni boogie” Karpa Godine
#Hrvatska #komentar #slobodni umjetnici #SLovenija #Vid Jeraj
