Na današnji dan 1903. godine, u noći između 13. i 14. studenoga, iz riječke je luke prema New Yorku prvi put isplovio britanski parobrod Aurania. Bio je to početak redovite prekooceanske linije koja će Rijeku u sljedećem desetljeću pretvoriti u jedno od važnih europskih polazišta za iseljavanje u Sjedinjene Američke Države. Na tom je povijesnom prvom putovanju brod prevozio svega 53 iseljenika.
Početak 20. stoljeća za Rijeku je bio razdoblje velikih gospodarskih i prometnih promjena. Grad je tada imao iznimno važan položaj unutar Austro-Ugarske Monarhije, a njegova je luka bila jedna od ključnih pomorskih izlaznih točaka srednje Europe prema svijetu. Upravo je u takvim okolnostima britanska brodarska kompanija Cunard Line uspostavila prekooceansku vezu između Rijeke i New Yorka. Linija je bila rezultat interesa ugarske države za usmjeravanje iseljavanja preko vlastite luke, ali i poslovnog interesa velikih brodarskih kompanija za sve unosniji prijevoz putnika u Ameriku.
Početne poteškoće nisu zaustavile razvoj linije. Cunard Line postupno je na jadransku rutu uključivao sve veći broj parobroda. Među brodovima koji su tijekom godina plovili na linijama iz Rijeke i Trsta prema Sjevernoj Americi bili su Aurania, Pannonia, Slavonia, Ultonia, Carmania, Franconia, Ivernia, Laconia, Saxonia i Carpathia. Brodovi su povezivali jadranske luke s New Yorkom, uz zaustavljanja u drugim mediteranskim i europskim lukama.

Za mnoge iseljenike putovanje je predstavljalo početak potpuno novog života. Napuštali su svoje domove zbog siromaštva, nedostatka posla i boljih životnih prilika koje su očekivali u Americi. Najveći dio putnika putovao je u trećem razredu, a mnogima je New York bio tek prva postaja na putu prema industrijskim i rudarskim središtima poput Pittsburgha, Chicaga i Clevelanda. Razmjeri iseljavanja ubrzo su postali iznimni. Prema podacima Muzeja grada Rijeke, od kraja 1903. do sredine 1914. godine iz riječke luke prema Sjedinjenim Američkim Državama otputovalo je čak 332.986 iseljenika. Posebno intenzivno razdoblje bilo je između 1904. i 1910. godine, kada je Rijeku godišnje napuštalo između 30.000 i 50.000 ljudi na putu prema Americi.
Grad je zbog toga morao razvijati čitavu infrastrukturu za prihvat, smještaj, prehranu, zdravstvene preglede i ukrcaj velikog broja putnika. Važnu ulogu u organizaciji iseljavanja imalo je i parobrodarsko društvo Adria, koje je surađivalo s Cunardom te obavljalo agentske i posredničke poslove. U Rijeci je 1907. otvoren i Hotel Emigranti, namijenjen prihvatu velikog broja ljudi koji su čekali ukrcaj na prekooceanske brodove.
Redovita Cunardova veza između Rijeke i New Yorka održavala se do 1914. godine, kada je izbijanje Prvoga svjetskog rata i ratni sukob Austro-Ugarske Monarhije i Britanskog Carstva onemogućio nastavak redovitog prometa.
Time je završeno jedno od važnih poglavlja riječke pomorske povijesti. Linija koja je započela skromnim putovanjem s tek 53 iseljenika tijekom sljedećeg desetljeća prerasla je u važan prometni pravac kojim su stotine tisuća ljudi krenule u potragu za boljim životom s druge strane Atlantika. Priča o parobrodu Aurania stoga nije samo priča o jednom brodu i jednom povijesnom datumu, nego i podsjetnik na vrijeme kada je riječka luka bila vrata u novi svijet za tisuće obitelji iz Hrvatske, Mađarske i drugih dijelova srednje i jugoistočne Europe.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#1903 #NDD #New York #Parobrodska linija #Rijeka

