Zatvaranje izložbe Ivana Moleka “Rekonstrukcija – Test Department” u Galeriji O.K. proteklo je u znaku Alexeija Monroea, londonskog kulturnog teoretičara i dugogodišnjeg poznavatelja industrijske kulture, koji je riječkoj publici približio ne samo povijest britanske grupe Test Department, nego i širi politički, društveni i umjetnički kontekst iz kojega je taj zvuk nastao. Okupljene je na početku pozdravio Krešo Kovačićek, zahvalio svima na dolasku, predstavio gosta te mu prepustio riječ, a Monroe je potom održao upečatljivo vođenje izložbom i njezinim kontekstom, povezujući umjetnički rad Test Departmenta s industrijskim pejzažima Londona, ali i s Rijekom.
Govoreći o vlastitom odnosu prema industrijskoj kulturi i glazbi, Monroe, koji posljednjih nekoliko godina živi u Labinu i usko surađuje s Labin Art Expressom, istaknuo je kako mu se čini osobito važnim da se ovakva izložba događa upravo u Rijeci. Podsjetio je da je riječ o rekonstrukciji izložbe održane u gradu još 1985. godine, o događaju za koji, kako je rekao, ni danas ne zna mnogo ljudi, čak ni u Hrvatskoj.
Posebno je naglasio sličnosti između tadašnje Rijeke i jugoistočnog Londona ranih osamdesetih. London tog vremena opisao je kao gotovo postapokaliptičan prostor industrijskih ruševina, zapuštenih zona i društvenih lomova, ambijent u kojem je i nastajala glazba Test Departmenta. Za Monroea, međutim, Test Department nikada nije bio samo glazbeni eksperiment. Riječ je, istaknuo je, o grupi koja je živjela vlastiti politički trenutak: vrijeme novog Hladnog rata, agresivne deindustrijalizacije u Britaniji, nezaposlenosti, društvenih tenzija i prosvjeda. Sudjelovali su u antifašističkim akcijama, bili prisutni u radničkim borbama, stajali uz rudare i nisu stajali po strani, samo promatrajući stvarnost.
– Rijeka je bila snažan industrijski centar, lučki grad s urbanom kulturom koja je mogla prepoznati taj jezik, pojasnio je Monroe, objašnjavajući zašto je prirodno da se ova priča upravo ovdje ponovno otvori.
Jedna od važnijih poruka večeri bila je da se Test Department danas ne treba slušati kao puku arhivsku zanimljivost ili nostalgični povratak osamdesetima. Monroe smatra da nova generacija ponovno otkriva industrijsku glazbu upravo zato što i današnji trenutak nosi slične znakove nesigurnosti: vojne napetosti, ekonomske lomove, rastuću nestabilnost i osjećaj društvenog pritiska. Zato, po njemu, ova kultura nije mrtva. Ona je i dalje relevantna kao model političke umjetnosti.
Posebno upečatljiv bio je trenutak kada je Monroe okupljenima, uz tumačenje izložbe, i zvukovno dočarao što Test Department zapravo jest: kakva je to glazba, kakvi su to metalni udari, tvornički ritmovi, buka i industrijski zvuk koji ne služe samo stvaranju atmosfere, nego nose i društveno značenje. Time je zatvaranje izložbe dobilo dodatnu dimenziju: nije ostalo samo na teorijskom predavanju, nego se publika mogla približiti i samom senzornom iskustvu te glazbe.
Upravo zato završnica Molekove izložbe nije djelovala kao komemoracija jednog davnog umjetničkog fenomena, nego kao podsjetnik da se odnos između rada, zvuka, politike i umjetnosti i dalje može misliti živo, ozbiljno i aktualno.
Izložba “Rekonstrukcija – Test Department” tako je zatvorena u tonu koji joj i pripada: ne kao nostalgični pogled unatrag, nego kao pitanje sadašnjosti: može li se industrijska buka još uvijek čuti kao glas kulture, društvenog konflikta i otpora.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
