Bogati dramski program Kantuna kulture u Trogiru imao je priliku nedavno ugostiti Teatar Exit. Oni koji su upoznati s radom ovog kazališta znaju da ih čeka zanimljiva predstava jer Teatar Exit ima poseban izričaj i estetiku koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. Isto se dogodilo i s gostujućom predstavom.
U podrumu najmanjeg kazališta u Zagrebu susreću se naše junakinje nakon potresa koji je možda najavio i armagedon. Ester je glumica dotičnog kazališta dok je Inge inspicijentica. Zahvaljujući Kauflandu imaju hrane za određen broj dana koji moraju pravilno raspodijeliti (Kaufland je zaista sponzor predstave, hvala mu). U tom suživotu nije lako opstati prvenstveno zbog razlike u karakterima koji su potpuno suprotni. Ester dolazi iz bogate obitelji, a glumačka karijera joj omogućava da bude prava diva. Inge je tiha i mirna, žena koja mora imati plan za sve što radi. Kako vrijeme prolazi, a izolacija postaje sve izraženija tako i njihovi oprečni karakteri dolaze sve više do izražaja te uviđamo kako nije sve kako se čini na prvi pogled. Njihovom životnom ritmu priključuje se i slijepi putnik Dado iz Mirkovaca koji podiže ritam predstave na novi nivo jer je njegova pojava višestruko zanimljiva. Njihov odnos prema Dadi je na trenutke i okrutan, ali kako vrijeme prolazi svi postajemo empatični prema njemu. Je li armagedon stvarno došao, hoće li se trojka uspjeti spasiti, kako će se snaći u suživotu samo su neka od pitanja koja nas muče tijekom cijele predstave.
Tekst i režiju potpisuje Sanja Milardović, mlada glumica s osječke Akademije koja se okušala u svim kazališnim segmentima i hrabro plivala u svakom pa tako i u ovoj drami. Dramaturginja Nikolina Rafaj svojim konstantnim radom i mladenačkim pristupom tekstu odlično razvija dinamiku drame stavljajući nas u izmjenu smirenosti i stalnog iščekivanja.
Judita Franković, Sanja Milardović i Ivan Simon odlično su iznijeli uloge stvarajući koloplet emocija koje njihovi karakteri nose. Judita Franković je s lakoćom ušla u lik ekstrovertne glumačke dive kojoj je u djetinjstvu nedostajalo roditeljske ljubavi bez koje je i odrasla. Sanja Milardović je najkompleksniji lik koji u sebi krije duboke svjetove koji su daleko od njenog života koji zaista živi. Osim kompleksnosti lika pokazala je i umijeće u sviranju te pjevanju (glazba Matej Merlić koji je uspješno povezao sadržaj pjesamas unutrašnjim stanjem likova) .
Ivan Simon je toliko emocije i naivnosti unio u svoj lik da se odmah povežemo s njim i suosjećamo. Uspio je to iskazati i vanjskim postupcima kao i unutrašnjim koji su utjecali na njegov razvoj.
Kostimografija Davida Morhana je odlično osmišljena s obzirom da se radnja odvija u fundusu kazališta koje im tako omogućava brzu izmjenu kostima.
Scenografija Sanje Milardović, oblikovanje svjetla Dine Marijanović i oblikovanje zvuka Miroslava Piškulić udruženi su omogućili predstavi dodatni ritam koji se poklapao odlično u pravim trenutcima taman kada bi ritam predstave počeo osjetno padati.
„Armagedonci“ nije predstava koja će vas oboriti s nogu, ali će omogućiti da ugodno provedete petak večer znajući da jednostavnost života leži u malim stvarima koje trebamo osvještavati na dnevnoj razini.
#Armagedonci #Kantun kulture #Netko uvijek dođe #Teatar Exit. #Trogir
