S promjenom sata i dolaskom toplijih dana, neobično je penjati se prema Kortilu na izložbu zakazanu u 19 sati dok nas još obasjava sunce. Nemam prigovora. Ljubitelji dobre umjetnosti okupili su se u zakazano vrijeme na otvorenje izložbe pod nazivom ID_75, Ivana Buvinića. Na prvu pomalo hladan, distanciran naziv za izložbu koja iz temelja propitkuje, kako samog autora, tako i gledatelja.
Buvinić, rođeni Šibenčanin, diplomirao je fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Godine 2022. postaje članom europske fotografske platforme „Futures Photography”, a veliko priznanje dobiva 2023. godine kroz nagradu „Marina Viculin” za iznimna postignuća na području suvremene fotografije u Hrvatskoj, a koju dodjeljuje fotografska organizacija „Organ Vida”. S obzirom na status asistenta/predavača na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, u ovoj fazi života i rada smo ga srdačno prigrlili kao Fiumana.
Radovi koje smo večeras vidjeli, a koje u galeriji Kortil možete pogledati do 25. travnja, nastajali su upravo pri svakom posjetu svom rodnom gradu. Vizualna su to suočavanja sa poznatim, potisnutim i otuđenim. Dobro nam poznati prostori, posebice ako prizivaju i djetinjstvo, doba odrastanja i sazrijevanje, na površinu izvlače vrtloge različitih emocija. Nerijetko bolnih. Sam letimični pogled na izložbu koja je uronjena u crnilo, daje nam do znanja da je riječ o nelagodnim sjećanjima. Nije riječ o koherentnoj cjelini, fragmenti pozivaju gledatelja na donošenje vlastitih zaključaka i interpretacija, kao i emocija. Introspektivno, emotivno, svatko se na vlastitu odgovornost prepušta ovim radovima koji otvaraju pitanja.
Izložba je koncipirana na nekoliko razina čitanja rada – fotografije su tu kao prikaz objekata i prostora kao bljesak intimnih sjećanja te arhiv fragmentirane memorije, dok visećom apstraktnom mapom autor materijalizira kognitivni prostor istraživanja, a također viseći objekt, dezintegrirani autoportret, predstavlja transformativno iskustvo uranjanja u vlastitu prošlost.
Svoje iskustvo stvaranja izložbe te njenom iščitavanju Buvinić je rekao:
„Rad je autobiografske prirode, nastajao je dugi niz godina, što putem umjetničkog istraživanja, a što povratcima u svoj rodni Šibenik, a naposljetku kroz fotografski proces. Svi motivi, pejzaži, objekti vezani su za osobna iskustva i za ljude koji su bili dio mog života, tako da je cijeli rad na metaforičkoj razini koja ima duboku simboliku koja je meni privatno posebno važna. Rođen sam u Šibeniku, živim u Zagrebu, trenutačno radim u Rijeci, a fotografski se vraćam svom poznatom prostoru, što je u mom životu i dalje Šibenik. Riječ je o digitalnoj fotografiji nastaloj korištenjem umjetne rasvjete. Bavio sam se i analognom fotografijom, no estetika koju mi pruža digitalna fotografija i kontrola koju postižem korištenjem iste omogućava mi puno sterilniji pristup. Tema rada puno bolje rezonira s korištenjem precizne, digitalne tehnologije.
Svi predmeti koji su dio moje neposredne blizine fotkani su u studiju, tretirani minimalistički i taj vizualni jezik proveo sam kroz cijeli rad. Pejzaže sam također osvjetljavao umjetnom rasvjetom, koristeći se dugom ekspozicijom iz razloga da bih izdvojio motiv iz okoline te da bi pozadina pala u tamu. Noćnim snimanjem dobiva se teatralna atmosfera. Promatrajući te prizore imamo dojam da se na tim pejzažima nešto dogodilo. Postavljam pitanje – što se to desilo? Gledatelj se mora upustiti u neku vrstu mentalne rekonstrukcije da pokuša odgonetnuti koja su bila moja iskustva ili koja su njihova osobna iskustva. Ne razmišljam inače klasično fotografski. Kad pričamo o fotografiji, to je uvijek uzimanje samo jednog segmenta kadriranjem. Ja radim malo drugačije, počinjem iz praznine, crne plohe u koju unosim elemente. Metoda je to koja je puno bliža slikarstvu. Konstruiram svoje fotografije, gradim ih naknadno.”
U ugodnoj atmosferi, kroz kasniju ćakulu koja se sad konačno proljetno seli na prostor ispred ulaza u galeriju, Kortil je udomaćio još jednu vrhunsku izložbu. Svima koji su je večeras propustili, još jednom podsjetnik, možete je razgledati do 25. travnja.
Istaknuta i ostale fotografije: Maja Fristacky
