Šestim danom Vriska, riječkim sajmom knjiga i festivalom autora koji svake godine pretvori Rijeku u neko ljepše mjesto, izdominirala je Đurđica Čilić, sveučilišna profesorica, prevoditeljica i književnica. U Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji održala je radionicu odnosno predavanje „Brusilica za srednjoškolce“. Kaže da joj je najvažnije bilo srednjoškolcima objasniti da nije moguće naučiti misliti bez književnosti: „Artikulacija svih tih stanja koja su kod njih sada sigurno vrlo intenzivna jedino neki svoj medij može naći u jeziku, nikako drugačije. To je jedan izlaz iz zbunjujuće i kaotične stvarnosti koju žive i kojoj ne znaju dati ime, a književnost je upravo to. Oprema nas s jezičnom aparaturom koja nas spašava od destrukcije svijeta u kojoj živimo.“
Đurđicu Čilić Rijeka voli, a voli i ona nju. „Razmišljala sam baš danas da sam često u Rijeci, dva su razloga za to – zovu me pa mi bude drago i dođem, a drugo – ja mislim da je Rijeka odličan grad. Danas sam gostujući u gimnaziji rekla to djeci. Oni naravno ne osvještavaju kako su privilegirani što odrastaju ovdje i žive na jednom sjecištu kultura i jezika, konteksta i zajednica, i koliko ih to oplemenjuje tako da je meni koja i sama dolazim iz nekog takvog mišunga dolazim blizak takav jedan istovremeno stihijski, a ipak skladan život različitosti“, kazala je Čilić koja je u 18 sati u dvorani MMSU-a počastila posjetitelje čitanjem ulomaka iz svoja dva nova romana u nastajanju „Umjesto dnevnika“ i „Vidimo se na papiru“. Čilić je artikulirana i zanimljiva sugovornica, što je dodatno pojačao Marko Pogačar načinom svojeg moderiranja. Pogačar znatiželjno sluša sugovornike te ne ostavlja mjesta praznom hodu i pitanjima koje smo svi čuli već tisuću puta. Mada se Čilić, kako kaže, ne identificira kao književnica, iza nje su već dvije uspješne knjige – „Fafarikul“ i „Novi kraj“.
Čilić ipak ističe da ulazak u književnost počinje prije nego što se opismenimo, a to je pripovijedanjem mama ili baka, čitanjem priča i bajki. „Imam veliki fetiš prema knjizi kao predmetu. Nesklona sam čitati na ekranu“, kazala je književnica koju je banalan razlog gurnuo u književnost, a to su društvene mreže. Život, reče. Promatra stihijski pa smatra da je stjecajem okolnosti zalutala u vlastitu književnost mada je u književnost kao takvu uronjena čitav život. Istaknula je da je književnost na našim prostorima slabo plaćena, no da upravo takav slučaj daje slobodu da pišeš o čemu hoćeš. Nakon što je pročitala ulomke iz dva romana u nastajanju rekla je da joj više nije važno da se svidi ljudima, kao što joj je to bilo važno kada je izašla njezina prva knjiga.
U Gradskoj knjižnici Rijeka paralelno se održavao Panel Usta na usta u kojem su sudjelovali Ivana Dragičević, Marko Stričević i Irena Frlan. Čitanje iz novog rukopisa Semezdina Mehmedinovića nažalost je otkazano zbog bolesti autora, a u 20 sati Imperativ je predstavio dobitnika NIN-ove nagrade za 2024. Godinu. Dobitnik je Stevo Grabovac i njegov roman „Poslije zabave“.
Završnica Vriskovog četvrtka održala se u book caffeu Dnevni boravak. Marko Pogačar je predstavio svoju novu zbirku pjesama „Ponoćni glagoli“. Književnica Željka Horvat Čeč se nije izrazito snašla u ulozi moderatorice, no Pogačar je bio toliko zanimljiv da je mogao sam sebe moderirati. „Ponoćni glagoli“ sedma je Pogačarova zbirka, nastala na raznim pjesničkim rezidencijama. „Ne pišem puno poeziju, svaki dan i često, ali kada znam kako i zašto onda sjednem i pišem, a rezidencije su super stvar za to“, kazao je uvodno Pogačar te dodao da u takvim situacijama zna pisati i po 15 sati u komadu.
Na pitanje zašto se zbirka zove „Ponoćni glagoli“ Pogačar odgovara šalom: „Da ti se smrači kada vidiš širinu vlastite pogreške.“ Pogačar navodi da ima strast prema glagolima, imenice su mu strašne i dosadne. „Postoje glagoli i smrt. Ne znam ništa drugo“, rekao je autor. Čeč je navela da se u zbirci ističe istraživanje zvuka. „Zapravo je to neka partitura. Ne radi se o kompleksnoj muzičkoj strukturi. Svaka pjesma postoji samo u izvedbi, ali prije toga imamo partituru“, kazao je Pogačar. Čeč se u jednom momentu previše zavukla u religijske motive koje je iščitala u zbirci što je djelovalo zamorno, ali Pogačar ju je spašavao šalama i autentičnošću. Za kraj je pročitao nekoliko svojih pjesama koje su ostavile snažan dojam.
Valja istaknuti i da je Marko Pogačar književnošću prodro u glazbene vode. Producent Edi Cukerić iz Pule ima zanimljiv projekt koji se zove „Rezidencija – pionirski dom“ smješten u pulskom Rojcu. Projekt je krenuo prije pet, šest godina, a Cukerić svake godine spaja jednog tekstopisca s muzičarima, nakon toga se intenzivno radi i objavljuje gramofonska ploča. Ove godine prvi put su odlučili raditi s nekim tko nema primarno glazbenu pozadinu nego su se fokusirali na tekst, i baš tu u priču upada Marko Pogačar sa svojom poezijom. „Spojili su me s riječkim duom ‘JMZM’ – Josipom Maršićem i Zoranom Medvedom pa smo se u lipnju zatvorili na desetak dana u studiju u Rojcu. Snimili smo 17 mojih pjesama, što iz knjige ‘Ponoćni glagoli’, što iz nekih ranijih knjiga. Materijal je sad u obradi i privodi se kraju“, otkrio nam je Pogačar.
Sve u svemu, jučerašnji Vrisak opravdao je očekivanja, a što nam slijedi danas pogledajte ovdje.
Istaknuta i ostale fotografije: Tanja Kanazir
#Četvrtak na Vrisku #književnost #Vrisak