Kada se govori o pravima žena i njihovoj borbi za prava, prvenstveno borbi za radno pravo u nas u Hrvatskoj, uglavnom se rijetko kada navodi i piše kako je to bilo između dva svjetska rata u režimima koji su odavno prošli, a njihove države nepovratno propale, odnosno nestale u ropotarnici povijest poput recimo jedne Kraljevine Jugoslavije ili Kraljevine Italije u doba Mussolinija i fašizma. I tada ženama nije bilo lako, i onda su njihova prava bila gažena i ugrožena. Bile su pod budnom muškom paskom, zapošljavanje otežano i bez prava glasa.
Uspostavom fašističkog režima u Istri, pored sustavnog diskriminiranja netalijanskog stanovništva, i ženska prava podliježu radikalnom nazadovanju; fašistička ideologija u rađanju vidi primarnu dužnost žene. Niz zakona ima za cilj prisiliti žene ponovno i isključivo na njihovu ulogu supruga i majki: na primjer, Kraljevski dekret 9. prosinca 1926. godine, ženama je zabranjivao predavanje u srednjim školama. Godine 1927. dekretom su plaće žena prepolovljene u odnosu na plaće muškaraca. Godine 1938. javnim i privatnim poslodavcima zabranjeno je zapošljavanje više od 10 posto žena, osim poslova koji se smatraju posebno „podesnim” za žene. Ipak žene se organiziraju, naravno da bi mogle iskazivati bilo kakve inicijative žene su morale biti organizirane kroz nekakvu fašističku organizaciju kao npr. Ženska fašistička organizacija. Drugačiji način iskazivanja u jednoj totalitarnoj državi ne bi dao valjani učinak, a i teško da bi bio ostvariv. S gospodarskog i lobističkog stanovišta podružnica ženske fašističke organizacije Fascio Nazionale femminile, osnovana je u Istri koncem 1918.godine i među prvima je fašističkim udrugama u tadašnjoj Italiji. Od 1925.godine, vjerojatno kao posljedica Mussolinijeve gospodarske inicijative Battaglia per il grano (merkantilističko zalaganje službene talijanske politike za proizvodnju i kupnju svih resursa iz vlastitih izvora), Fascio femminile prerasta u promotoricu malih obrta i tvrtki u vlasništvu žena. Do 1929. godine u Istri postoji 29 fascia s ukupno 1517 članica. U Istri je također promovirana ženska sekcija organizacije Dopolavoro, koja se bavila organizacijom slobodnoga vremena.
No gdje su se žene Istre u to vrijeme zapošljavale, koje su to tvrtke koje su im otvarale vrata i plaćale kakvu takvu financijsku dobit od koje su mogle preživjeti, a nerijetko i uzdržavati kućanstvo i obitelj? To su prvenstveno bile tvornice poput Tvornice duhana u Rovinju i Puli te Tvornice ribljih konzervi u Banjolama (Societa’ anonima Angelo Parodi) koja je zapošljavala tristotinjak osoba, uglavnom žena (sardellina), iz Banjola, Premanture, Medulina, Šišana, Ližnjana, Pule i drugih okolnih mjesta. U nešto manjem opsegu tvornica ribljih konzervi Igino Mazzola s pogonom u Ližnjanu također je između dva rata zapošljavala većinom žensku radnu snagu. Pretežita ženska radna snaga zapošljavala se i u tvornicama ribljih konzervi u Rovinju, Fažani i Novigradu.
Što se tiče žena u tvornicama duhana u spomenutim gradovima bili su to poslovi koje su se tražile spretne ženske ruke. Te tvornice osnovane su 1920. godine s namjerom da se olakša kriza u koju je zapao najveći istarski grad nakon Prvog svjetskog rata. Važnost ove proizvodne djelatnosti bila je velika za grad s obzirom na značajan broj zapošljavanja radne snage, posebice žena. Iako je talijanski režim preferirao mušku radnu snagu, nedvojbeno su tabacchine bile efikasnije u vještoj i marljivoj proizvodnji cigara i cigareta. Tako je već pri osnivanju tvornice zatraženo 400 žena. Do 1929. godine bilo je već u tvornici zaposleno 1099 žena i svega 158 muškaraca. Ukupno je u tvornicama duhana u Rovinju i Puli, zaposleno 1940 žena, što je bio značajan doprinos obiteljskom budžetu. Trafike za prodaju duhana u Puli davale se prednost zapošljavanju, uz vojne invalide, ratne siročadi, i ratnim udovicama. Ukupno je u Puli 37 udovica, odnosno ženske siročadi zaposleno na prodaji duhana u trafikama. Proizvodnja duhana nastavljena je, uz određene prekide zbog ratnih šteta uzrokovanih zračnim bombardiranjima 1944., sve do 16. rujna 1947. S obzirom da su tada tabacchine masovno optirale za Italiju, tvornica duhana je prestala s radom, no na istom je mjestu nastavila s radom tvornica cipela (današnji prostor Gradske knjižnice i čitaonica Pula), i Tvornica trikotaže „Olga Ban“ (Arena trikotaža), obje s većinskom ženskom radnom snagom, osnovane 1948.godine.
#Dan žena #prava žena
