Obiteljska drama Anite Čeko Daleko je Kandahar otvorila je novu sezonu Scene 55. Tekst je čitan u Sarajevu, Zagrebu i na festivalu New Stages South-East u Njemačkoj.
Drama prati prosječnu obitelj koju čine brat, sestra, majka i otac (Mijo Jurišić), koji je na humanitarnoj misiji u Kandaharu. Kandahar je jedan od najvećih afganistanskih gradova koji je svijetu postao poznat prvenstveno nakon talibanskih napada i okupacije. Obiteljski život, smješten u jedan stan, uglavnom se vrti oko internetske veze koja je jedina poveznica oca s ostatkom obitelji. Očevi pozivi su kratki i dinamični, dok je život ukućana borba sa svakodnevnicom. Majka (Marija Šegvić) balansira između posla i kuće, pokušavajući biti otac i majka; Toni (Luka Čerjan) volontira u udruzi pomažući djeci s problemima, a sestra Luca (Nika Petrović) opterećena je sportskim rezultatima koje joj nameće trener. U posjet ponekad svrati i Baka (Andrijana Vicković), koja unosi više nemira no što joj je namjera.
Kako vrijeme prolazi (prikazano kroz video projekcije Dragana Đokića), napetost raste sve do kulminacije, koja je također popraćena video projekcijom, nakon koje obitelj pronalazi smisao u svakodnevnom životu, koji im do tog trenutka nije bio lagan.
Majka (Marija Šegvić) odlično je iznijela svoju ulogu kroz višeslojni pristup liku koji je kompleksan. Ona nije samo ona koja drži sva četiri kuta kuće, već oslonac, majka i otac svojoj djeci. Kroz reminiscencije prisjeća se mlađih dana, što stvara kontrast naspram stanja u kojem se sada nalazi, tvrdeći kako ništa od ovoga nije birala. Postavlja se pitanje – pa kako se onda to čovjeku dogodi? Lijepo, svima se dogodi život i svi se barem jednom nađemo u Materinoj situaciji s istim pitanjima.
Luce (Nika Petrović) svojom energičnom pojavom preuzela je cijelu pozornicu te uvjerljivo prenijela lik mlade djevojke na pragu zrelosti, koja se bori s problemima današnje mladeži, ali je i dovoljno hrabra suočiti se s njima. Toni (Luka Čerjan) malo je ostao u sjeni svoje interpretacije, jer se do pola predstave nije moglo zaključiti koliko ima godina. Nakon što shvaćamo da je riječ o petnaestogodišnjaku, postavlja se pitanje zašto se još igra sličicama i autićima (možda zbog odsutnosti očinske figure), dok se njegovi specifični snovi mogu iščitati jedino ako dobro uronite u lik. Čerjan je ponekad znao otići pretjerano u hipersenzibilnost, što na gledatelja ostavlja zbunjujući dojam. Baka (Andrijana Vicković) također je u nekim situacijama pretjerala s izvedbom, pokušavajući ostaviti dojam humorističnosti lika, iako nije nimalo smiješna. Bakino ignoriranje određenih pitanja i situacija čini je suučesnicom prošlih događaja.
Ćaća (Mijo Jurišić), iako ga nalazimo tek kao glas u offu i zamrznutu sliku sa Skypea, ostavlja dojam čovjeka koji brine za svoju obitelj, ali želja za avanturom i „društvenim ostvarenjem“ jača je od obiteljskog života.
Redateljica Tea Alagić ponudila je klasična redateljska rješenja, držeći se teksta koji realistično predstavlja odnose unutar jedne obitelji koja pokušava naći smisao života. Iako se tekst mogao postaviti s različitim naglascima određenih situacija, redateljica suptilno u središte stavlja Mater kao os oko koje se vrti radnja, a koja ujedno i propituje ulogu matere kao one koja je preuzela na sebe svoj posao, djecu, kuću i sve ostale obaveze. Kao posljedica istog nameće se i pitanje – gdje je nestala ona mlada žena koja je nekad voljela plesati?
Ritam predstave na trenutke zna usporiti, što gledatelja vuče u pasivnost promatranja, ali uz pomoć izmjena scena, koje su popraćene dizajnom svjetla Boška Kutlešića Bijadera, ritam se lakše uspostavlja. Držeći se Aristotelova trojstva, drama poprima realističan ton. Dramaturginja je ujedno i autorica Anita Čeko, stoga je to bio veliki plus za predstavu.
Scenografija Filipa Triplata vrlo je velika, ali nije „progutala“ prostor i ostavila je dovoljno mjesta za igranje. Maja Peruzović, kostimografkinja, osmislila je odjeću koja odgovara karakterizaciji lika, a glazbeni suradnik i skladatelj Goran Cetinić-Koća umjerenim tonovima podcrtava određene situacije. Oblikovatelj tona je Silvio Mojaš, a sve je uskladila inspicijentica Rubina Sarajlić.
Drama koja bez zadrške analizira lagani raspad jedne obitelji zbog nedostatka stupa na koji smo svi navikli, ne znači i jedino rješenje u slagalici života. Život je pun izbora koje moramo donijeti svakodnevno i neće svaki izbor uvijek biti i najispravniji, ali jedno je sigurno – nikad se ne treba prepustiti rijeci problema da nas povuče na dno.
Istaknuta fotografija Milan Sabic & Mario Bulicic
#Anita Čeko #Daleko je Kandahar #HNK Split
