U osunčanom Splitu, ljudi se okupljaju kako bi očistili dagnje. Nije riječ o kulinarskoj radionici. Radi se o umjetničkom performansu.
Kasnije će pojesti te iste dagnje—one koje su prethodno čistili vlastitim rukama, pod vodstvom umjetnika Darka Brajkovića Njape, koji sjedi s mrežom od 25 kilograma školjki obješenom oko vrata, jednom nogom uronjenom u lonac s morskom vodom.
Nourishment Ties, kustoski je program koji se odvija kroz radionice, projekcije i participativne performanse u [PROSTOR]-u, uz obalu Jadrana i putem interneta. U svojoj srži, program polazi od jednostavne tvrdnje: prehrana nikada nije neutralna. Što jedemo, kako jedemo i tko priprema hranu—nisu samo kulturni izbori. To su politički činovi.
Osjećati crijevima
“Okus se dugo smatrao niskim osjetilom… previše tjelesnim da bi bio intelektualan.”
Carolyn Korsmeyer
Zapadna filozofija često je privilegirala vid i sluh—tzv. „plemenita osjetila“. Okus? Previše neuredan. Previše intiman. Previše ženski.
Nourishment Ties preispituje taj hijerarhijski poredak, oslanjajući se na mislioce poput Carolyn Korsmeyer, Donne Haraway i Claire Bishop kako bi redefinirao hranu ne samo kao sredstvo prehrane, već i kao estetsku praksu, epistemologiju i relacijsku metodu. Tijelo postaje organ mišljenja. Crijeva postaju arhiva osjeta. Okus postaje način spoznavanja.
Program je otvoren kustoskim predavanjem—pozivom da se pažnja pomakne s galerijskih zidova na zajednički stol, s vida na probavu.
Kako piše Haraway: “Važno je koje veze povezuju veze.” Koje veze hranimo? I kakav svijet time stvaramo?
Eating Earth – masharu
Prva radionica vratila nas je zemlji—doslovno.
Pod vodstvom masharu, geofagista i osnivača:ice Muzeja jestive zemlje, radionica Eating Earth pozvala je sudionike da kušaju zemlju—glinu, kredu, kaolin—uzorke koji se već konzumiraju u tradicionalnim kontekstima diljem svijeta. Nije riječ o provokaciji, već o prepoznavanju. Jesti zemlju znači sjećati se. Kušati je znači pratiti kulturne i mineralne međuodnose.
Sudionici su kušali s pažnjom, učeći o povijesti geofagije, njezinoj duhovnoj i ljekovitoj ulozi, ali i stigmatizaciji.
Quicksilver – Dora Ramljak
Kasnije tijekom tjedna, preselili smo se online kako bismo pogledali rad Quicksilver: Closed Circuit Currencies, tih i dojmljiv rad transdisciplinarne umjetnice i istraživačice Dore Ramljak.
Smješten u Jadransko more, film istražuje prisutnost teških metala u tkivu riba—povezujući zagađenje mora, autoimune odgovore i dijeljene ranjivosti ljudskih i neljudskih tijela.
Ramljak koristi vlastitu obiteljsku povijest kao leću: očev brod za ribarenje, obala koja se mijenja, političko i ekološko nasljeđe. U razgovoru nakon projekcije pitali smo se: Može li toksičnost biti oblik znanja? Pitanje ostaje u zraku.
Kako Objasniti Pedoćima Turizam – Darko Brajković Njapo
Već idući dan dolaze dagnje.
U performansu Kako Objasniti Pedoćima Turizam, Brajković se referira na ikoničko djelo Josepha Beuysa Kako objasniti umjetnost mrtvom zecu, ali ga preusmjerava prema Jadranu—prema školjkama, radu i ekstraktivnim ekonomijama turizma.
Odjeven u vodootporno odijelo, opterećen školjkama, umjetnik sjedi u tišini dok sudionici čiste i kuhaju dagnje prema tradicionalnim metodama. Nije riječ o spektaklu; već o ritualu. Zajedničkom činu koji čini vidljivim ekološke i emocionalne troškove onoga što je često nevidljivo: lokalni rad, pretjeranu potrošnju, meka tijela neljudskih bića.
Caprizaen – Tintin Patrone
Završni događaj uveo nas je u spekulativnu budućnost.
U radu Caprizaen, umjetnica Tintin Patrone predstavlja robotsku kozu—AI biće koje nas vodi kroz mockumentary smješten na otok Samothraki u Grčkoj. Ondje koze brojčano nadmašuju ljude, a Patrone koristi tu napetost kako bi istražila korištenje zemlje, tradiciju i tehnološko otuđenje.
Nakon projekcije, publika je sudjelovala u razgovoru—sa protagonisticom filma—robotksom kozom.
Caprizaen se kreće između satire i iskrenosti, postavljajući pitanja o automatizaciji, animalnosti i poljoprivredi: Što se događa kada strojevi naslijede pastoralno pamćenje? Kakva je empatija moguća između vrsta—bioloških ili digitalnih?
U Nourishment Ties ništa nije zatvoreno, sudjelovanje ovdje nije samo uključivanje radi uključivanja. Kako nas podsjeća Claire Bishop, participaciju treba promatrati estetski, politički i relacijski.
Ovaj projekt ne nudi rješenja. Nudi situacije. Poziva vas da se zadržite. Da probavite. Da ponovno birate koje veze vrijedi hraniti.
Nourishment Ties predstavljen je u [PROSTOR]-u, produkciji Culture Hub Croatia, u Splitu, ožujak–travanj 2025.
Istaknuta fotografija: Darko Brajković Njapo – Kako objasniti pedoćima turizam – Photo by Nino Šarić, 2025
#kustoski program #Nourishment Ties #Radionice #Sabina Oroshi #Split
