Večeras su u Zagrebu dodijeljene nagrade Ponos Hrvatske. Ponos Hrvatske nagrada je koju je 2005. godine pokrenuo 24sata, a koja je namijenjena običnim ljudima spremnima žrtvovati puno za velike, često tuđe stvari. Ne nagrađuju se slava i uspjeh, nije to za velike sportske rezultate ni institucije, to je nagrada za hrabrost, nesebičnost, dobrotu i humanost. Za veliko, a nevidljivo.
Ovogodišnji laureati bili su otac i sin Toni i Vinko Bošnjaković, Josipa Galić, Mislav Kuleš, Tomislav Zeko i Marko Korov, Patrick Ilić, Gordana Horvat, Grozdana Poljak, Tomislav Ramljak, Maximilian Bindernagel Vujnović, Dinka Juričić, Sanja Šutej, Luciana i Andro Koren, Dinka Tolić, Borna, Vice i Andro, Ivan Žunić, Hrvoje Domazetović i Luna, Udruga žena Jana i posthumno – Damir Jelušić.
Da ponovimo, među nagrađenima je i odvjetnik Damir Jelušić. To vam je rečenica koja zvuči jednostavno, gotovo protokolarno, a u sebi nosi puno više od same nagrade.
Damira pamtim iz onih naših formativnih godina, iz srednjoškolskih dana. Bio je vedar, duhovit, omiljen mladić, netko tko je prirodno okupljao ljude oko sebe. Imao je neku neposrednost i lakoću koja se ne da odglumiti. To jednostavno u sebi imaš ili nemaš.
Život mu je kasnije namijenio tešku ulogu, pretešku. Ulogu u kojoj je svakodnevica postala žestoka borba. Ali i u toj borbi je pronašao novi smisao, onoj dječačkoj vedrini sada je pridodao upornost, strast i odlučnost da ne pristane na nepravdu.
Prometnuo se u čovjeka koji ne prihvaća sustav onakvim kakav jest, nego ga pokušava promijeniti. U suradnji s Udrugom Sjena, nepokolebljivim i dugogodišnjim borcima za prava osoba s invaliditetom, vodio je brojne bitke protiv diskriminacije. I to one bitke koje su za mnoge bile pitanje dostojanstva, a za sustav tek fusnota. Bili su David protiv Golijata.
U tim borbama nije tražio ništa što već nije trebalo biti osigurano. Tražio je zakon, ali onakav kakav bi trebao biti – pravedan. Tražio je sustav, ali onakav kakav bi trebao biti – funkcionalan. Tražio je odnos, ali onakav kakav bi trebao biti – ljudski.
I nije stao na riječima. Uoči svog preranog odlaska podnio je zahtjeve Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu ustavnosti zakona koji su diskriminirali osobe s invaliditetom. Upravo su ti zahtjevi doveli do odluke kojom su dijelovi Zakona o osobnoj asistenciji proglašeni neustavnima. U toj odluci stoji nešto što bi trebalo biti samo po sebi razumljivo, ali očito nije – da je svaka diskriminacija zabranjena. Bez obzira na zdravstveno stanje, vjeru, naciju ili bilo koju drugu okolnost. Nije se borio samo za osobe s invaliditetom, borio se za sve nas.
I to je Damirova najveća pobjeda. Njegov potpis na sustavu koji ga je pokušao slomiti. Njegova ostavština. Ali nemojte misliti da Damirova priča time završava. Pred Ustavnim sudom RH i dalje čekaju zahtjevi za ocjenu ustavnosti još dvaju zakona – Zakona o socijalnoj skrbi i Zakona o inkluzivnom dodatku. Drugim riječima, Damir Jelušić možda više nije tu, ali njegove riječi, njegovi argumenti i njegova borba i dalje traju.
Njegov glas se i dalje čuje.
Zato večerašnja nagrada nije samo priznanje, ona je i podsjetnik da neke naše bitke ne završavaju odlaskom. Podsjetnik da postoje ljudi koji ne pristaju na nepravdu, čak i kada ih ona osobno pogađa, da postoje ljudi koji ne traže privilegije, nego ravnopravnost. Ljudi koji ne odustaju. Udruga Sjena i Suzana Rešetar to su prepoznali i nominirali ga za ovu nagradu. I u tome ima neke duboke logike – spojila ih je ista stvar: borba protiv nehumanosti, nerazumijevanja i sustava koji prečesto zaboravlja na one najranjivije.
Svi smo mi rođeni da ostavimo nekakav trag, ovakav ili onakav. Ponekad taj trag nestane kao pjena na vrhu vala, ponekad se zadrži i traje, traje. Svi smo mi rođeni da ostavimo trag, ali Damir nije ostavio trag, Damir je iza sebe ostavio eruptivnu brazdu.
Ponos Hrvatske koji je pobijedio sustav. Čovjek koji se nasmijao moćnicima u lice i rekao im – neće moći, sada će vam zauvijek ostati zapisano da ste pokušali diskriminirati one najranjivije među nama.
Nisu uspjeli. Zbog Damira Jelušića.
Ponos Hrvatske ponos je i njegove Kraljevice, Rijeke, njegove obitelji, njegovih kolega i svih ljudi koji su ga poznavali, s njime surađivali i za njega ikada čuli.
Damire, nadam se da ćeš si gore negdje nazdraviti jednim viskijem.
#Damir Jelušić #Ponos Hrvatske #Udruga Sjena
