Drugog dana festivala menstruacije preselili smo se u Gradsku knjižnicu Rijeka gdje je, s početkom u 16:30 sati, započeo razgovor o menopauzi i svemu što ona obuhvaća. Riječ je o umjetničkom istraživanju koje marljivo istražuje i sakuplja Milijana Babić kroz niz ženskih svjedočanstava, a usto okuplja niz stručnjakinja koje joj pomažu u ostvarenju „Knjige utjehe i radosti za svaki dan”.
Upravo to je bio i službeni naziv jučerašnjeg predavanja i zajedničkog zagovora te dijeljenja iskustava u organizaciji Galerije Prozori – Knjižnice grada Zagreba i u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka. Milijani Babić, priznatoj riječkoj multimedijalnoj umjetnici čije je polazište rada propitivanje vlastite pozicije žene i umjetnice u neposrednom životnom okruženju pridružile su se ovaj put kustosica Petra Dolanjski Harni te etnologinja Željka Jelavić, obje kourednice umjetničke knjige u nastajanju, a koja se zasniva na iskazima sudionica istraživanja.
Ono što je pohvalan broj zainteresiranih žena (i jednog muškarca) jučer mogao čuti, jesu iskustva, činjenice, informacije na koje nećete naići u medijima, niti ćete o njima čitati u portalima i gledati reelse na Instagramu. Peri, menopauza i post-menopauza sastavni su dio života svake žene, no kao što smo doznali jučer, malo tko je o tome pričao i sa vlastitom majkom, mediji su tu apsolutno zakazali. Za usporedbu je uzet primjer reklama za uloške koji su tek vrlo nedavno na televiziji obojeni svojom donekle pravom bojom, dok su donedavno bili Domestos plavi. Nešto je vrlo trulo u društvu koje u tolikoj mjeri prezire normalne biološke ženske funkcije.
Začetak ovog hvalevrijednog projekta leži u zainteresiranosti same autorice projekta, koja je uslijed vlastitih hormonalnih promjena i neznanja što se događa htjela oformiti u knjigu. Nedostatak odgovora u neposrednoj blizini vodio je ka umjetničkom istraživanju koje bi ponudilo neke odgovore te stvoriti prostor međusobne podrške i osnaživanja.
Ono što Babić ističe, a što se kasnije i kroz razgovore publike isticalo, zdravstveni sustav je uvelike zakazao. Što bi se reklo, ne zna se tko pije, tko plaća i vrlo je popularno u slučajevima poput ovih igranje ping-pong-a, odnosno, slanje jednoj ustanovi, koja će vratiti na prvu i tome kraja nema. Podrške nema, žene bivaju demoraliziranima, Upravo zbog neadekvatne potpore, ogroman broj žena poput Babić pati od velikog pada koncentracije što je gotovo dovelo do toga da u potpunosti odustane od projekta. Pridodala je tome i vrlo čest osjećaj žena koje prolaze kroz taj period – dojam potpune nepoznanice, kao da obitavaš u tuđem tijelu. Česte su i depresije i različita mentalna stanja koja dotad nisu bila prisutna.
Neka od svjedočanstva žena koja je Babić skupljala i koja ćemo moći pronaći u nadolazećoj knjizi jesu iskustva poput: vrtlog koji te usiše, zmaj koji te zakovitla, goljenje kože sloj po sloj. Pa ako se tko pronalazi u navedenom, niste same – samo je tema zasad bila pretiha.
Autorica je kroz dobivene priče otvorila interesantna pitanja. Je li to menopauza ili starenje? Je li menopauza ili sam samo trenutno nervozna, odnosno, je li to dio mog karaktera? Granice su zamućene, sve se prelijeva, a odgovore je teško pronaći, kako u sebi, tako i u literaturi.
Željka Jelavić progovorila je o feminističkoj kritici te odnosu prema menopauzi. Društveno, često je prisutan kad se o istoj govori osjećaj nelagode, neprihvaćanja žena. Same žene se s jedne strane ne prepoznaju, a s druge imaju novi osjećaj snage i moći, dotad nepoznat. O samoj menstruaciji se, posebice u ranijoj dobi, ali nerijetko i kasnije, govori potiho i sa sramom. Zapitajte se same, tko je naziva svojim pravim imenom, a tko mengom, stvarima… U mnogim kulturama, ističe Jelavić, menstrualna krv nosi oznaku nečeg nečistog, što se treba držati pod kontrolom. Znamo da u nekim kulturama postoje i ženske kuće gdje se sklanjaju žene koje menstruiraju ili da muškarac ne smije susresti ili dotaknuti ženu koja menstruira.
Ono što je su prikupljeni podaci, odnosno ženske priče pokazale jesu da sve uistinu individualne. Različiti su pristupi menopauzi, nošenje s njom. Povezanost mentalnog zdravlja i menopauze nužna je, nevjerojatno je za naglasiti u kolikoj mjeri, između ostalog upravo zbog niza simptoma s kojima se žene susreću, a za koje ne znaju je li posljedica, je li tome uvijek bilo tako, ali u konačnici, da se stanje smiri. Društvo ih ne vidi, same sebe ne vide i ne prepoznaju, a tu je niz simptoma koji se vrlo često pojavljuju: noćno znojenje, nesanica, magloviti mozak, razdražljivost, osjetljivost, izuzetna emotivnost. Dok na drugom spektru postoji niz žena koje tek tada konačno dođu svoju i kao da se preporode, prodišu. Svoje su „ženske obaveze” odradile, sad je došao red da se posvete sebi. Bitnije, zavoljele su se. Spolnost je također vrlo bitan aspekt menopauze i želja i žudnja ne prestaje ulaskom u istu. Ma koliko nas društvo i mediji pokušavali uvjeravati da smo nepoželjne nakon – ubaci broj godina, za Leonarda je 25. Tako da to isto društvo pokušava zatomiti ženstvenost koju i dalje osjećamo i nosimo, propagirajući vječni ideal, kult mladosti. Bore, koja kila viška i sijede se ne uklapaju u to, i žena postaje nevidljiva.
Mnoštvo je tema još otvoreno kroz diskusiju, a jedna od bitnijih je svakako odnos poslodavaca prema ženama koje se s tegobama menopauze moraju nositi, a istovremeno besprijekorno obavljati svoj posao. No, kao žene, oduvijek smo na to bile navikle, stisnuti zube i izdržati. S menstruacijom ili je izgubivši. Potpore nema, a ono što najviše frustrira, moram ponoviti, nema je često ni u zdravstvenom sustavu. Da je iole zastupljenija u društvu i medijima, upita publike ne bi bilo u tolikoj mjeri. No, žene (različitih dobi) jučer su nakon izlaganja nizale pitanje za pitanjem. Atmosfera podrške i ženske solidarnosti osjećala se u zraku.
Jedna sudionica predavanja na samom kraju je izjavila da je čitavo to putovanje tek pred njom, no da joj je ovo predavanje i razgovor u mnogočemu pripremio i zahvaljuje na njemu. Svaka žena koja je prisustvovala jučerašnjem razgovoru slaže se s njom. Pričajmo međusobno, dijelimo iskustva, lakše je. Hvala svim ženama koje učestvuju u ovom projektu, a najveće hvala Milijani.
Istaknuta i ostale fotografije: Maja Fristacky
