Koncert Dimitrija Dimitrijevića u seriji “Zvučni zid” u KC Dubrava
Dimitrije Simović iz Zagreba, jedan od najintrigantnijih rock-autora s Balkana danas, frontmen niške grupe Igralom u sklopu je koncertne serije “Zvučni zid” predstavio u petak 25. travnja pjesme dosadašnjih albuma svojeg aliasa Dimitrija Dimitrijevića.
U Dubravi se pripadnost lokalnom štihu iskazuje kraticom BBB, koja nosi vizualni ritam, urbane pripadnosti društvenoj stvarnosti. Dimitrije Dimitrijević u Dubravu je donio akronim – DD. Vizualno gledano, ova nakupina konsonanta na okupu na istočnom terenu, kao da traži nešto što nedostaje? I to nešto stiglo je odozdo, kroz “nije, da nije” kišu, baš kao iz stihova Goribora, koja reedovski “čeka – svojeg čovjeka”.
Za one neupućene, Igralom nosi puno dodirnih točaka s legendarnim bendom one-hit-wonder statusa – Šarlom Akrobatom. A mokri je san svakog milenijalskog ili X-erskog muzičara, format trija koji pomiruje autorski koncept s onim sidemena kao kreativno-invazivnih aranžera. Imaju već tri albuma, kao sve jasniji odjek osebujne poliritmije i modernističke poezije ploče “Totalno drukčiji od drugih” grupe Vještice… Ukratko, na diskontinuitete “što-ako?” post-jugoslavenskog rock n’ rolla, Igralom krpa šavove nedodirljivosti svojeg starijeg jugoslavenskog brata.
Sugrađani su im, pak, Goribor – ostavili u amanet Tam Tam Festival, gdje svake godine ljetuju i nastupaju. Legenda slovi, da ime festivala potječe od dvaju Tam-ovih kamiona uparkiranih u “dupe uz dupe” horizontali, kao u legendarnoj sceni filma “Rekvijem za snove” – kako bi na njima nastupio Goribor.
Na pozornicu Kulturnog centra, sav u bež-boji – jer, “beži, kišo, s prozora!” – izišao je u 20 sati frontmen i vokal Dimitrije Dimitrijević s bas-gitarom. Takvo što nije baš pravilo! S njim su bili saksofonist Mimike Marko Lucijan Hraščanec na klavijaturama, klaviru te električnoj gitari, kantautorica Sara Renar na bas-klavijaturama te lik na bubnju.
Počelo je s pjesmama „Ptica“, “Kapija”, „Vrata“ i „Kamen“ s prvog albuma „Čar-pitanje“ koje je ride-činelom povukao Miloš Vojvodić iz EYOT, inače i svirac s albuma “Evo je banja” od Goribora, kao i „Čar-pitanja”.
Piano-gitara-kvartet EYOT kritika spominje kao opće mjesto istočnoeuropske glazbene diplomacije. Njihova očijukanja s post-rockom i “novim tendencijama” u jazzu nakon Esbjorna Svenssona, postavljena su u pitanje na kreativan način, kakav iz svojih tajnih rovova undergrounda stvara i zagrebački Peach Pit.
A Dimitrijević aranžira kao što jazzeri pišu standarde, s bojama i tendencijama na umu, često s komentarima i citatima. Publika je doslovno prozvana u ritual odvrtiti nasamo pjesme lirski opreznih naslova.
Slijedi „Niko ni od koga“, krajnje individualizirana pjesma u kojoj je Dimitrije gotovo sam s gitarom. I falsetom, što otvara prostor koji odražava dramsku koheziju mizanscene benda. Tonski majstor Vedran Peternel, dobitnik Porina za produkciju kompilacija “Zagreb Calling” i “Zvučni zid”, zvučnu je sliku pokopčao tako da je poglasnio Saru, zbog čega je frontmen u nastavku svirao suzdržano i pretiho…
S “Kako tako”, Hrašćanec se vraća synthu, a na “Našoj” ide na gitaru i cijelo vrijeme sjedi. Dimitrijević se vraća basu i pika ga li ga, pika – kao Pastorius tamburicu. Za razliku od Kornela iz Šumskih, koji bas-gitaru isto svira kao tamburicu, ali više ide na drmeš – Dimitrijević svira walking cijelo vrijeme s dva prsta. Pedantno i čisto.
Tu se već negdje zalomilo par greškica sa snarea. Ipak je dvorana sa stolcima, u klubu bi se možda to i prešutjelo. Hraščanec i ne istupa baš autoritativno; poput molera, zadužen je za harmonizaciju, te citate Jamesa Blakea i grupe Air. Bubnjar se nakon toga malo zgrčio, svirao je tiše. Da li radi monitorizacije ili već? U svakom slučaju, novi se materijal lagano krčka, a prisutnost renomiranog bubnjara čini atmosferu napetijom.
Hitić “Lepi dani” preuzima prostoriju, na “Parama” Sarin vokal baš probija. Ovdje nastupa i dramski klimaks, u trenutku pucanja žice na basu, u skladu s prodorom kroz obruč četvrtog zida. Umjesto da koncert potone, Dimitrijević prelazi na gitaru i odvaljuje “Kovitlac”. Na pozornici drama iz prvog reda, s alternativnim završetkom i bez beda. Čista poezija!
Istaknuta fotografija: Iva Masters
#Dimitrij Dimitrijević #Dimitrij Simović #koncert #Vid Jeraj #Zvučni zid
