Dječak i čaplja: Posljednji naklon velikog majstora, možda

Hayao Miyazaki je čovjek koji ne može stati. Svoj odlazak u mirovinu prvi put najavio je nakon Princeze Mononoke (1997.), zatim nakon Oscarom nagrađenog Spirited Away (2002.), te finalno nakon filma Vjetar se diže (2013.). Tom prilikom Miyazaki je izjavio da se zaista ozbiljno povlači, zbog lošeg vida i poodmaklih godina. Vjetar se diže, priča o dizajneru vojnih zrakoplova Mitsubishi A5M i Mitsubishi A6M Zero, korištenima za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je kraj sasvim dostojan Miyazakijeve karijere i studija koji je ime dobio po toplom pustinjskom vjetru, ujedno i nadimku talijanskog aviona Caproni Ca.309 – Ghibli.

Nakon samo godine dana, Miyazaki je producentu Toshiou Suzukiju, jednom od četvorice suosnivača Studija Ghibli (uz Miyazakija, režisera Isaoa Tahakatae i producenta i glumca Yasuyoshija Tokumae) došao s idejom za novi film, inspiriran romanom Kako živite? Genzaburo Yoshino iz 1937. godine i činjenicom da unuku prije odlaska na onaj svijet želi ostaviti baš ovaj film. Ipak, ako je suditi po temama, motivima, slikama i tonu Dječaka i čaplje, ovogodišnji dobitnik Oscara za Najbolji dugometražni animirani film mogao bi zaista i biti labuđi pjev legendarnog japanskog majstora animacije. Američki naziv filma Dječak i čaplja gledatelja nipošto ne priprema na ovaj dubok, introspektivan i kompleksan film nego ga čini da očekuje još jedan u nizu lakših i zabavnijih Miyazakijevih uradaka kao što su to Ponyo ili Moj susjed Totoro. Japanski naziv filma – Kako živite? puno je prikladniji onome što će vas, nadajmo se, zateći u kinu.

Dječak i čaplja/Kako živite? vjerojatno je najosobniji Miyazakijev film, s poznatim autobiografskim momentima – moralno ambivalentan dječak (obično su u njegovim filmovima glavni likovi žene) koji svjedoči Tokyju u plamenu, otac koji radi u tvornici dijelova za ratne avione, selidba na selo, bolesna majka i duboka povezanost s njom, svjetovi mašte koji dječaku pomažu da procesira gubitak i često surovu stvarnost transformira u kreaciju i ljubav. Dječak i čaplja/Kako živite? teče sporo, neujednačenim ritmom i razvija se u neočekivanim smjerovima.
Priča filma počinje u ratnom Tokyju, noću, plamenom koji proždire bolnicu i sablasno osvjetljava cijeli grad. Dvanaestogodišnji Mahito Maki kroz otopljenu, košmarnu gužvu juri ka bolnici u očajničkoj potrebi da spasi svoju hospitaliziranu majku, uzalud. Nakon nekoliko godina, Mahito i otac odlaze na selo, gdje Mahito upoznaje Natsuko, mlađu sestru svoje majke za koju se Mahitov otac ženi. Čekaju bebu.
Na imanju na koje stižu, Natsuko živi sa sedam bakica i nekoliko starijih muškaraca. Bakice se brinu o dječaku, a brojne pustolovine u čudnovatom svijetu mrtvih počinju pojavljivanjem neobične sive čaplje koja ga odvodi u obližnji ruševni dvorac, čarobno mjesto koje je izgradio dječakov ekscentrični i misteriozni predak. Dvorac je portal u drugu dimenziju u kojoj se Mahito, tražeći nestalu Natsuko, susreće s plejadom fantastičnih likova čije se postojanje isprepliće sa stvarnim svijetom.

Kroz film, Miyazaki se miri i s finalnim gubitkom, životnim i kreativnim – smrću dragih ljudi (posebno bliskog prijatelja Isaoa Tahakatae), vlastitom smrtnošću i onime što je moguće ili ne ostaviti iza sebe, nemogućnošću nalaženja nasljednika svojih životnih kreacija (Miyazakijev stariji sin Goro odbio je preuzeti Studio Ghibli te je studio preuzeo Nippon TV), propitivanjem mogućnosti zagrobnog kreiranja, nestankom i nastankom svjetova… Sve to Miyazaki radi slaveći život, kojemu alternativa nije i ne može biti smrt. Posebno dirljive scene su let warawara, bića koja se inkarniraju u stvarnom svijetu, Mahitov susret s majkom koja mu kao djevojčica priprema kruh s putrom i marmeladom i susret s umirućim pelikanom, a cijeli suptilni i čarobni svijet te dimenzije biva uništen imbecilnim potezom jednog prestrašenog, moćnog glupana. Sve je kako jest, i čudesno je. Gestom istinskog majstora, Miyazaki nas je smjerno rasplakao u sretne suze.

Svaki Miyazakijev projekt počinje jednim jedinim crtežom, idejom majkom koja rađa cijeli svijet priče. Često se događa da je polovina filma gotova, a Miyazaki još uvijek ne zna što će se desiti. I zaista, često čujemo: ”Ne razumijem Miyazakija”. Nakon prve projekcije Dječaka i čaplje/Kako živite?, Miyazaki se obratio publici: “Možda niste razumjeli film, ni ja ga ne razumijem.” I naravno, kakav bi to kreativni proces bio da točno razumijemo i znamo što radimo? Što će nam film koji ni svom autoru nije začudan? Život je čudo, čudo se ne može razumjeti, samo osjetiti, prihvatiti i proživjeti. Osim što smo uživali u svakom vibrirajućem, rukom nacrtanom detalju filma, uživali smo, gledajući ovaj film, i u čudu što je čovjek Hayao Miyazaki. Kao što je rekao Guillermo del Toro, bolje ćemo ga upoznati kao čovjeka gledajući njegove filmove, nego što bismo to mogli putujući s njim u realnosti. Tako znamo da je istinski kreator.

#anime #Dječak i čaplja #Hayao Miyazaki #Isao Tahakata #Studio Ghibli