Izvještaj s koncerta: Ryosuke Kiyasu /Autoagresija, četvrtak, 29. ožujka, Attack
Svojevrsno “rasvećenje proljeća”, održano je prošlog četvrtka u zagrebačkom Attacku šamanskim performansom japanskog snare-bubnjara Ryosukea Kyasua. Pozivnicu mu je zdrmao projekt Autoagresija, podmlatka zagrebačke Japanoise-scene – čerečenjem soundtracka za filmove Russa Meyera proslavio princip kinetičke energije.
Tako je kralj eksploatacijskog filma, maestro divlje montaže i apsolutni zaljubljenik u hiperbolu, sašao nad pakao liminalne zone zagrebačke hedonije, eksplozivnom, drskom i neukrotivom sintezom audiovizualnog jezika: napeti tonovi surf-punka, razlomljeni oštrim zavojima, probijali su cestovni ritam sve do prvog kružnog toka. Niti puni chorus kasnije, sat je groznice večeri pomaknula električna gitara i istuširala vlastita koljena, uz bubnjarski solo tutti i vokal koji nas je isklofao poput jerihonske trube. Autoagresija je eksplodirala i preskakanjem najboljih preskoka pogo-saksofonista kroz četvrti zid buke, igleno je zašamarao uši publike slalomom u parteru.
Rafalni koncerti koji više pristaju garaži nego li pozornici, s minutažom u jednoznamenkastom registru već su opće mjesto Attacka. I Autoagresija koja zalazi u dvoznamenkasto, sigurno ne gubi silu pred ispadima brzomlatnih muškića iz Eke Buba i njima sličnih bendova. A i da je proljeće u punom jeku agresije na ionako poluprazne novčanike nije potrebno objašnjavati. Češće nego rjeđe, na jutarnjoj procesiji u Lidlu bodrimo penzionere kad li im se na blagajnama dogodi epifanija proboja dnevne desetke za 40%, za četiri jogurta i kruh s nešto voća! Mi, post-džepisti, možemo reći kako nam je zahuktavanje gerilskih taktika “odmoći” dobro poznato otprije, od prošle noći. Ne stoji li nam dobro ona jurišna, “kada srce kaže “da”, jetra kaže – ajme!”?
Jer, svaki će čas započeti i zagrebačko Bijenale, a odvija se na nekolicini lokacija, poput ruševina slavnog Brodarskog instituta. Imaju i termin koji se odvija čak u zoru, valjda je tada samosvijest društva na jednakoj točki. Upravo takvu “situaciju”, nastavio je Ryosukeov performans u sklopu europske turneje koja traje već preko mjesec dana šuštanjem metlica na snareu ozvučenim mikrofonom položenom vodoravno na stol u potpozorničnoj zoni.
Kontinuitet okomitog kapljičnog dobovanja prelio se u ono ukošeno prilaskom pažljive gomile u amfiteatarski prostor, donijevši kolektivni vjetrić pojačan zapisničarskim stremljenjima isukanih mobilnih telefona. Layering zvukovima svima dobro poznatim, oplemenjenih akustikom stolovanja čas bi zadigao pa spuštao, otkapčao pa gasio potencijal mikrofonije, sve dok mu začarani krug nije postao premalen te je nategnuo opnu očekivanja prvo umetanjem mikrofona u tenisicu, a u klimaksu i pridizanjem stola na lice… Preko bubnja! Od smijeha je nevjerice napravio saksofon, ali ne neki tenor-, već bas-! I tamo nas u nepunih pola sata nastupa i raspuhao, ostavljajući u maglicama pivskog čavrljanja duboki trag pluga s četiri noge ispod neugodnih zvukova s klupskog razglasa.
Istaknuta i ostale fotografije: Iva Masters
#Attack #Autoagresija #koncert #Ryosuke Kiyasu #Vid Jeraj
