Mladi norveški umjetnik Erling Rognhaugen, koji je jedan semestar boravio u Rijeci na Akademiji primijenjenih umjetnosti kao Erasmus student sa Sveučilišta iz Latvije, predstavio se sinoć, 31. svibnja, multimedijalnom izložbom „Nemogući snovi” u Galeriji SKC

Projekt „Nemogući snovi” sastoji se od šest videa i jedne fizičke skulpture, smještenih u dvije prostorije. Ovom umjetničkom instalacijom istražuje se granica između iluzije i stvarnosti. U sobi Iluzija hipnotički video „Nemogući snovi” projicira se na zid, dok soba Stvarnost pruža kontrast s pet TV ekrana koji prikazuju videozapise, a u sredini je divovski umjetni cvijet „Plumeria stenophylla” koji dominira prostorom. Kroz vizualne i zvučne elemente, instalacija poziva posjetitelje da preispitaju kolektivne snove i iluzije.

„Ovo je prvi put da imamo umjetnika s Erasmus razmjene, dakle prvi puta da predstavljamo stranog umjetnika. Željni smo još sličnih iskustava, da vidimo kako strani umjetnici rade i razmišljaju i kojim se temama bave isto kao što smo željni radova naših studenata koji su bili na Erasmus razmjeni, a koji su na taj način dobili nova iskustva i ideje. Volimo vidjeti razne utjecaje i razne stilove”, rekla je Ana Ptičar, članica službenog tima Galerije SKC.

„Ovo je istraživanje za mene samoga u kojem sam nastojao shvatiti što je to propaganda. Sada živim u Latviji, rodom sam iz Norveške. Odlazak u istočni dio Europe je značajno promijenio moja promišljanja o pojmu propagande. Uvijek sam čuo kako ljudi govore propaganda je ovo ili ono, kako olako koriste tu riječ. Nastojao sam shvatiti je li propaganda više od riječi. Je li to nešto što mogu držati u rukama? Može li propaganda imati fizičku dimenziju? Zanima me politika. Počeo sam istraživati prošlogodišnji globalni događaj, konferenciju COP 28, koja se održala u Dubaiju. Pronašao sam ovaj video”, govorio je mladi umjetnik Erling Rognhaugen dok smo razgovarali u sobi Iluzija gdje se ispred nas na zidu projicirao video. „Usporio sam ga. Želio sam vidjeti postoji li način na koji se video može analizirati da bi pomogao shvatiti pojam propagande”.

Dakle, dio tvog rada je i shvaćanje promatrača koji se s tvojim radom susreće?

Da.

Na koji način su povezane soba Iluzija i soba Stvarnost?

Povezane su simbolom. To je simbol cvijeta koji, u ovom slučaju, predstavlja ženu koja se pojavljuje na kraju ovog videa, a koja se usprotivila nečemu što bi moglo biti nazvano propagandom. Ona nosi vrlo lijepi ukras u kosi u obliku cvijeta. Pomislio sam kako se sve ono što ona predstavlja pretočilo u simbol cvijeta. Ovdje se ona može vidjeti u situaciji u kojoj protestira, a tamo se mogu vidjeti zrake koje izlaze iz raznih televizora i napadaju nježni cvijet.

Krenuli smo u sobu Stvarnosti gdje je Rognhaugen ukazao na video instalaciju, jedinu za koju je potrebno nositi slušalice.

Ovdje je na neki način i treći dio ovog rada. Vrlo je skriven. Ostali ekrani su izrazito svijetli i bučni, no ovaj je tih. Ovaj je možda i najmoćniji jer to je pjesma iz Don Kihota, a referira se na sav tekst koji se u radu pojavljuje, tekst COP 28 konferencije. Don Kihot je izmišljen lik, vitez koji misli da može promijeniti svijet, no to je zabluda.

Hoće li ova izložba putovati još negdje?

Ne. Putovat će cvijet. Poslije ovoga putovat ću Europom. Cvijet je na putu iz Latvije čak i pukao što mi je bilo zanimljivo. Popravio sam ga. Pomislio sam kako je bilo zabavno vidjeti ga kako zaista puca, jer on je ovdje kao nešto što može predstavljati nadu, a nadu ulijeva i činjenica da ga se može popraviti.