Program četvrtog izdanja festivala TranziT, u organizaciji Umjetničke organizacije Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA, od kolovoza do studenog u Rijeku donosi više zanimljivih predstava iz domene fizičkog kazališta i suvremenog plesa, a proširen je podprogramima namijenjenih sudjelovanju publike te razvoju profesionalnih umjetnika kroz umjetničke inkubatore. Prvi takav istraživački lab održao se u intenzivnom ritmu kroz dva dana, 18. i 19. rujna u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, pod vodstvom Guillaumea Pigéa, osnivača priznate kazališne kompanije Theatre Re iz Londona, te njegove dugogodišnje suradnice iz iste kompanije, izvođačice i edukatorice Claudije Marciano. Istraživački lab pod nazivom „Making time stop” (Zaustavljanja u vremenu) tako je dao priliku lokalnim i nacionalnim profesionalcima i nadolazećim umjetnicima da razvijaju svoju izvedbenu tehniku, ali i istražuju zajedno nove umjetničke horizonte na tragu fizičkog kazališta, uz renomirane međunarodne umjetnike s dugogodišnjim iskustvom.
Pigé je redatelj fizičkog kazališta, učitelj i producent, a svojom umjetničkom praksom, ukorijenjenom u korporalnoj mimi, stvara poetske predstave koje se izvode diljem svijeta. Osim režiranja produkcija u Theatre Re, također djeluje kao vanjski predavač na Royal Academy of Dramatic Art (RADA), a sam se usavršvao kod brojnih kazališnih umjetnika i redatelja poput Andrewa Visnevskog, Stevena Wassona, Corinne Soum, Daniela Steina i Thomasa Leabharta. Marciano je studirala dramu, fizičko kazalište i koreografiju, dok u Theatre Re djeluje od 2018. Istražuje ulogu humora u neverbalnoj izvedbi i plesu, a također je instruktorica pilatesa čiju praksu i principe također primjenjuje u glumačkom radu. Nakon više od dvanaest godina na sceni, kompanija Theatre Re iza sebe ima šest predstava koje su vizualno upečatljive, s originalnom glazbom uživo, i crpeći inspiraciju iz znanosti, filozofije, psihologije i javnog zdravstva, tematiziraju univerzalne ljudske izazove i krhkost života. Pritom razvijaju suradnju između umjetnosti i različitih sektora, ali i s publikom na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kako bi stvorili inventivno i dostupno neverbalno kazalište.
Svoj novi projekt posvetili su autorefleksivnom momentu, započevši istraživanje vođeno pitanjima: Zašto radimo to što radimo? Zašto je to važno? I zašto bismo trebali nastavi to raditi i dalje? Umjetničko istraživanje još je u fazi razvoja ideje, provodit će se kroz 2023. i 2024. godinu, a ovim su intenzivom u Rijeci profitirali i voditelji, kojima je želja susresti se s umjetnicima drugačijeg kulturološkog i ekonomskog konteksta te osjetiti i istražiti svoju temu iz drugačije perspektive, kao i sami sudionici, koji su dobili jedinstvenu priliku upoznati se s kreativnim procesima i metodologijama ovih svjetski priznatih umjetnika i autora u području fizičkog i mimskog kazališta te dobiti konkretne alate za osmišljavanje vlastitih autorskihradova.Lab je svakako prilika za istraživanje međusobnih sličnosti i razlika, te za otkrivanje mogućnosti daljnje suradnje. Za sam kraj istraživačkog lab-a, sudionici su pripremili javnu prezentaciju svog rada koju je publika imala priliku gledati na sceni HKD-a 19. rujna, nakon čega je uslijedio i moderirani razgovor s umjetnicima i zainteresiranom publikom kojega je vodila Klara Peranić, magistrica umjetnosti u području glazbe, kazališta i izvedbenih umjetnosti.
Na prezentaciji je publici prvo predstavljena igra, glumačka vježba pod nazivom „The ball game” – dvanaest sudionika se u krug dodaje lopticom i pri svakom dodavanju mijenja svoju poziciju u krugu. Dinamičnim izmjenama tako grade grupnu koordinaciju i koheziju, ali prisutni su i uzvici uz zajedničko veselje čime se veličaju razigranost i grupno slavlje. Jedna loptica postaje dvije, pa tenisica, a poklici kao da prate „greške” kada nekome predmet ispadne, naglasak je dakle na zabavi i vježbanju grupne dinamike, zajedništvu, svijesti o drugima i prostoru, što potvrđuju i voditeljeve upute prilikom igre kojima podsjeća sudionike da budu pažljivi i nježni jedni prema drugima. Zatim ih upućuje da pokažu svoje kratke solo radove na kojima su radili kroz posljednja dva dana, ponavljanjem od tri puta zaredom, uz poticaj i podsjetnik da iskoriste prisutnost publike i ne zaborave na radost sudjelovanja, čime se ova vježba prožima s alatima prikazanih u prvoj. Prezentacija se postepeno gradi tako da se u idućem koraku po dva sola spajaju u dijalogu i postaju dueti, a zatim gledamo sve duete zajedno u grupnoj slici, što je za sudionike donijelo nove izazove i uvide u vlastiti fokus, smisao i specifičnost pokreta, ritam te odnos s partnerom i cijelom grupom. Ponavljajući ovu finalnu, grupnu vježbu s materijalom do kojega su došli zajedničkim istraživanjem, uz različitu glazbenu podlogu i Pigéove upute, sudionici lab-a su alterirali svoju ekspresiju i pružili publici zanimljiv uvid u proces razvoja akcije do specifičnog pokreta koji omogućava projiciranje raznih značenja i asocijacija. Upitavši ih što im je predstavljalo problem odnosno izazov u ovoj vježbi, voditelj potiče analizu i promišljanje te nudi podršku i dodatne savjete. Također, kontinuirano publici pruža objašnjenja procesa i značenja vježbi, što se nastavilo i kroz moderiranu diskusiju. Pigé obrazlaže čime se vodi u svom radu pri razvijanju materijala za predstave, metodama koje je primjenio i u ovom lab-u, a to je kretanje od pokreta i prostora, od samih izvođača i njihove umjetničke osobnosti, iz samodostatnosti, od čega se razvija prvo forma, a postepeno imaginacija. Kreće se od akcije, uz dovoljno otvoreno, ali i dovoljno usmjereno pitanje, uz određene postavke, kontekst, koji mogu usmjeravati izvedbeni materijal. Proces prema specifičnom i detaljnom je dugotrajan i potrebni su povjerenje i predanost izvođača/-ica da bi se od niza gotovo proizvoljnih akcija bez konkretnog smisla u konačnici dobila cjelina u koju možemo jasnije upisati značenja, projicirati maštu. Pritom naglašava kako „radi s ljudima, a ne s idejama“.
Fokus je, dakle, na tijelo i izvođače pri oblikovanju trenutaka, a taj proces od tjelesnoga do idejnoga, grupa je tek načela u ova dva dana. Kako bi im donekle ipak predočio i taj finalni dio procesa kojim se utjelovljuje esencija akcije, voditelj je koristio određene prečice, ali u uvjetima rada s kompanijom, s puno više vremena i kontinuiranom grupom izvođača, svaki proces zapravo diktira metodologiju i samo ga vrlo ograničeno usmjerava. Zanimljivo je istaknuti kako je njegov zaključak nastao na temelju iskustva da ovaj proces najbolje uspijeva s kombinacijom izvođača koji su već radili na taj način zajedno, te novih koji unose svježe perspektive. Za tipove treninga kao što je ovaj lab, Pigé je podijelio s publikom i svoj najveći izazov, a to je da uspije omogućiti sudionicima da se zaista igraju, da izvode s radošću i uronjenošću u trenutak, ali i da se slobodno izraze, da se izlože, za što je potrebno stvoriti siguran prostor. Na taj način, kaže, želi potaknuti ljude da ne izvršavaju samo njegove zadatke, nego da se također usude mimoići pravila, prevariti uputu, igrati se informacijom, jer i to je bitan doprinos koji može preusmjeriti proces. Na to se nadovezala i Marciano, poetičnim vraćenjem na sam naziv ovog umjetničkog projekta, ističući želju da se postigne kazališna igra na način kao da izvođači imaju svo vrijeme svijeta, odnosno kao da se vrijeme zaustavlja. Bez grčevitog diktata cilja i rezultata, umjetnički proces može disati i doći neometano do specifične fizikalnosti. Sudionici lab-a su u razgovoru potvrdili da im je ova radionica donijela donekle poznata, ali u drukčijem kontekstu potpuno nova iskustva i alate, te da im je odgovarala takva strukturirana sloboda, a publika je uživala u kratkoj prezentaciji kojom su prikazali impresivnu grupnu energiju, s obzirom na kratkoću trajanja lab-a, ali i u otkrivanju mehanizama kojima se razvija izvedbeni materijal.
U labu su sudjelovali lokalni i nacionalni umjetnici: Andrea Crnković, Filip Povrženić, Jura Ruža, Kristina Paunovski, Ivana Peranić, Martina Hrlić Rogić, Martina Terzić; te europski umjetnici koji su u Rijeci kao dio rezidencije Dancing Together Again!: Iakob Gogotishvili, Nino Khositashvili (Xosilita), Aleksandra Konieczna, Nyko Piscopo, Giulia Roversi, Claudia Verdat, Justyna Irena Warells, Kamil Wawrzuta.
Autor fotografija: Dražen Šokčević
