Gustafi napravili štalu na plaži i otvorili vrata prema novom Ljetu na Kantridi

Ljeto na Kantridi 2026. je otvoreno!

I otvoreno je onako kako se ljeto na Kantridi i treba otvoriti: uz more, smijeh, ples, maneštru, vrhunsku ekipu na stageu i onu posebnu prepoznatljivu sposobnost da se od obične ljetne večeri napravi mali kolektivni bijeg od stvarnosti.

A stvarnost ovih dana nije baš neka koja čovjeka sama od sebe zove na pjesmu. Previše je vrućine, previše sparine, previše teških vijesti i previše umora koji se taloži negdje između kože i duše. Zato je ono što se u subotu navečer dogodilo kod Morskog prasca imalo i nešto više od koncertnog značenja. Nije to bila samo svirka. Bio je to jedan od onih rijetkih trenutaka u kojima se ljudima na licima vidi da su barem nakratko zaboravili sve ono zbog čega su došli umorni. Kao da su ušli u neki paralelni svemir, prostor kojim vladaju – Gustafi.

Nakon nekoliko godina Gustafi su se vratili na Kantridu i iznova oduševili, Snimio Kristian Sirotich

Večer je otvorio Eddie East Trance Band, EETB, blueserskim uvodom koji nije trebao dodatno zagrijavati publiku jer je vrućina već odradila svoje. Ali je trebao nešto drugo: odrediti ritam večeri. Njihov uvod bio je dobar podsjetnik da se koncerti ne otvaraju uvijek refrenom najvećeg hita. A onda, kada su se na pozornici okupile zvijezde večeri, Edi Maružin najavio je doček novog ljeta. Desetak sekundi prije ponoći krenulo je odbrojavanje, a kad je sat otkucao ponoć, uslijedilo je: “Sretno vam novo ljeto.”

Gustafi su, očekivano, na Kantridi napravili svoju klasičnu – štalu. Nije baš uobičajeno imati štalu na plaži, ali Kantrida je još jednom pokazala da se na njoj mogu dogoditi i stvari koje drugdje ne bi imale smisla. Jer Gustafi su upravo to: bend koji publiku osvaja glazbom, ritmom i energijom i koji još uvijek dokazuje da se godine ponekad mjere i time koliko imaš snage dignuti ljude na noge. A Edi Maružin i njegova ekipa to još uvijek imaju. Imaju ritam koji zarobi čovjeka, pjesme koje su odavno prerasle status repertoara i postale zajedničko dobro, refrene koje publika ne sluša, nego ih nosi zajedno s bendom. I onu jedinstvenu mješavinu Istre, harmonike, melankolije, fešte i nevjerojatne količine pozitivne energije.

Gotovo nijedna od uspješnica nije ostala neotpjevana, “Kadi su ta vrata”, “Kega si sanjala”, “Sanjati ćemo žuto” i ostali aduti nisu samo pjesme iz repertoara, nego male kolektivne lozinke. Dovoljno je da krene poznati ritam i publika odmah zna gdje treba ući. Gustafi su pokazali kako bi novo ljeto, barem u idealnoj verziji, moglo izgledati: rasplesano, glasno, nasmijano i bez previše objašnjavanja.

Naravno, ne treba od koncerta raditi filozofiju. Gustafi bi prvi pobjegli od takve težine. Ali baš zato su dobri. Ne nude velike riječi, ne grade mit oko sebe, izađu, zasviraju i puste da se dogodi ono što se s njihovom publikom očito još uvijek događa: ples, smijeh, zborno pjevanje, malo ludila i puno veselja.

Sve to nije bilo lako izvesti, po onoj vrućini i sparini nije bilo lako ni sjediti kod Morskog prasca, a kamoli držati ritam i ne puštati da energija padne. Za to su, naravno, zaslužni i oni koji su ovu večer nosili uz Edija Maružina: Čedo Mošnja na bubnju, Ang Maružin na basu, Đimi Grgić na gitari, Alen Peruško na harmonici, Emanuela Ravnić kao vokal, Boris Mohorić i Luka Horvat na trubama te Aldo Foško na saksofonu. Tu je bio i Danijel Paulović, koji nije dio Gustafa, ali je zato dio EETB-a i važan dio uvoda u večer.

Da sve ne ostane samo na glazbi, pobrinuli su se i organizatori. Suzana Turujlija kuhala je maneštru od bobići, koja je u toj kombinaciji mora, Istre i Gustafa sjela gotovo savršeno. Nije to bio samo gastronomski dodatak programu, nego mali detalj koji je cijeloj večeri dao domaći, ljudski okvir.

A ljudi je bilo puno. Sjajna posjeta, puno veselja, puno poznatih lica, puno onih koji su došli po svoju dozu Gustafa i dobili je u izobilju. Ako ih se uopće može dobiti previše. Jer Gustafi su jedan od onih bendova kojih se čovjek teško zasiti. Njihova glazba možda jest vezana uz određeni prostor, dijalekt i temperament, ali njezin učinak je širi i jednostavniji: ona ljude pokreće.

Edi Maružin i Emanuela Ravnić. Snimio Kristian Sirotich

Ljeto na Kantridi tako je počelo na najbolji mogući način. Uz štalu na plaži, uz maneštru od bobići, uz bend koji još uvijek zna što radi i uz publiku koja je pokazala da joj takve večeri trebaju. A Kantridu u nastavku ljeta čeka još puno toga: Max Juričić i Ljetno kino, Elio Pisak, Rambo Amadeus i brojna druga događanja koja će i ove sezone Morski prasac i Kantridu pretvarati u jednu od najživljih riječkih ljetnih pozornica.

Ali prva večer pripala je Gustafima.

I zaslužili su je.

Za kraj, samo jedno pitanje: kadi su ta vrata kroz ka je Edi Maružin pasa?

Jer i ja bin se torna.

Sretno vam novo Ljeto na Kantridi!

Program Ljeto na Kantridi 2026. provodi se sredstvima tvrtke Novi turizam d.o.o.

Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich

#EETB #Gustafi #Ljeto na Kantridi 2026 #Morski prasac

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh