Nakon dugogodišnjeg održavanja u Motovunu, najpoznatiji hrvatski ‘festival s dušom’ zadnje se dvije godine brendira kao Cinehill, a istarski zrak zamijenio je onim svježim gorskokotarskim.
Premda su u početku mnogi s negodovanjem šuškali zašto više neće biti kultnog pohođenja Motovuna krajem srpnja, a očekivano su iskočila i mnoga pitanja oko cijele situacije, selidba u Petehovac pokazala je da festival i dalje živi punim plućima, samo na drugom mjestu. Tako misli i direktor festivala Igor Mirković, naglašavajući kako im je nova kuća Gorski kotar, a ne pojedino mjesto, pa se ove godine Cinehill održava u Fužinama.
Cinehill se ove godine seli u Fužine, zašto baš tamo?
Tamo će ljudima biti lijepo. Ideja je zapravo krenula od jednog kampa koji se zove Rakov jarak, uz samo je jezero Bajer, gdje se može napraviti doista čarobno mjesto za ljude koji sa šatorima dođu gledati filmove. Kad smo vidjeli taj kamp, odmah smo zamislili doista jedinstveno srce festivala, u šumi, na obali jezera, i shvatili – ako to bude dnevni boravak našeg festivala, napravit ćemo posebnu stvar. Još kad smo tražili lokacije u Istri, ideja je bila da vrhunski filmski program uklopimo u ljepotu ambijenta, da stvorimo malu ljetnu čaroliju za ljude koji vole filmove i tako im damo dodatni razlog za dolazak. Kad smo vidjeli Fužine, odmah je kliknulo, rekli smo – to je to.
Kako je uopće došlo do selidbe iz Motovuna?
Brak više nije funkcionirao. U brakorazvodnim parnicama to obično definiraju kao ‘nerješive razlike partnera u interesima i životnim ciljevima’ i onda partneri lijepo odu svatko svojim putem. Naše ćemo se velike ljubavi uvijek sjećati po najboljem.
Što su prethodne dvije godine održavanja festivala Cinehilla na Petehovcu pokazale?
Da nam je trebao svježi zrak, svima. U Gorskom kotaru je ljeti lijepo, nije gužva i atmosfera je osvježavajuća, što je u nama koji kreiramo festival stvorilo nove ideje i novi entuzijazam. Sada smo doista uvjereni da ćemo u sljedećih nekoliko godina stvoriti festival kakvog nigdje nema. Ideja festivala koji se događa u netaknutoj prirodi, u kojem su projekcije pod šatorima, u kojem se živi s prirodom, doista zaslužuje trud da zaživi. Mislim da se pokazalo da taj svježi zrak treba i publici. Kulturna publika uglavnom zazire od gužve i masovnog turizma. Mi im nudimo oazu i fenomenalne filmove.

Što je omogućilo to da Motovun i njegova rastuća popularnost možda ‘pojedu’ festival koji je toj popularnosti i doprinijeo?
Ma nije to sve skupa toliko bitno. Zamislite da se Cannes preseli u Saint Tropez ili Karlovy Vary u Česke Budejovice. Koga briga? Važno je je li festival dobar, okuplja li dobre filmove i zanimljive ljude, ako vam donosi uzbuđenje, nove spoznaje i dobru zabavu, to je i dalje isti festival. Znači, nitko nikoga nije pojeo. Preseljenje je zapravo jedna prilično banalna stvar. Zato smo i odlučili da je naša nova kuća cijeli Gorski kotar, a ne neko pojedino mjesto. Naša lokacija može biti svuda gdje je ljudima lijepo družiti se i gledati filmove.
Što je uopće potrebno da jedan filmski festival zaživi i opstane? I može li to bilo tko? Skeptici bi rekli da svako selo sada ima svoj filmski festival.
Da, svako mjesto mora imati crkvu, kladionicu i filmski festival. Zezam se, naravno, nama koji smo bili inicijatori tog trenda, jer mi smo u Motovunu doista bili prvi i to nam je na neki način laskavo, da je naša mala gruda stvorila toliku lavinu. I svakako sam za to da i male sredine sredina ima svoj kulturni život, da ljudi koji ne moraju putovati do velegrada da bi nešto vidjeli, naučili i doživjeli. Ali to netko treba platiti i kvalitetno osmisliti. Tu škripimo. Fali novaca, fali ljudi s idejom, fali inovativnosti. Bio bih sretniji da imamo stotinu različitih koncepata i formata i različite originalne načine koji će filmsku umjetnost dovesti u razne sredine, nego da svi kopiramo jedni druge i da svi radimo nazovi-festivale.
Za ovakav je posao, osobito u početku, potrebna poštena količina entuzijazma. Koja je vaša osobna motivacija da se time bavite?
Takav sam čovjek. Jednom se povela priča o svim ljubavima, romansama, jednonoćnim flertovima i brzinskim snošajima koje su ljudi imali na našem festivalu, pa je netko rekao – tko to tamo nije doživio, nigdje neće. Onda sam ja tu sramežljivo digao ruku – ja, eto, nisam, premda sam jedini čovjek na svijetu koji je s tim festivalom proživio svaki dan i svaku noć, od 10. kolovoza 1999. do danas. Za mene je sve to uvijek bio omiljeni, ali veliki posao, malo spavanja, borba do zadnje kapi da stvar uspije, dok su drugi proživljavali ljubavi i ekstaze. I nije mi krivo. Svoje ispunjenje nalazim u osmišljavanju i kreiranju i svojim uspjehom doživljavam ako je svima na kraju bolje nego meni. Nemam pojma što to govori o mojem psiho-profilu, ali eto – takav sam.

Postoji li vizija budućnosti Cinehilla ili se prilagođavate i krojite program i koncept ovisno o pojedinačnoj godini?
Naša je vizija ostala nepromijenjena od prvog dana: želimo da naš festival širi filmske vidike, da prezentira dobre priče koje nemaju marketinšku moć da se nametnu današnjoj publici. Kreiramo festival kao prostor duhovne slobode i slavlja umjetnosti filma. Cilj nam je biti opozicija ukalupljenosti koja vlada u redovnim kanalima distribucije i na kraju, želimo motiviramo ljude da filmove gledaju zajedno, da se zajedno smiju i proživljavaju. Želimo biti poseban festival koji neće nalikovati niti jednom drugom. To su općenite smjernice, a konkretne programe kreiramo od godine do godine, jer festivali se ne događaju u zrakopraznom prostoru, nego su na izvjestan način odgovor na vrijeme i događaje. Potpuno je nemoguće osmisliti dobar program pet godina unaprijed.
Što nas očekuje ove godine na Cinehillu? Osim nove lokacije, ima li kakvih novotarija?
Ma trista čuda. Rano je da govorimo o filmovima glavnog programa, ali mogu najaviti da pripremamo intrigantan program Vizije budućnosti, koje svoje priče smještaju u desetljeća koja dolaze. Nekada smo mislili da će buduće generacije letjeti svemirskim brodovima, a sada smo zabrinuti hoće li imati vode, hoće li ih pokoriti neki perfidni totalitarizam. Puno je filmova na tu temu – igranih, animiranih, dokumentarnih, i mi ćemo odabrati najbolje i najraznovrsnije. Imat ćemo nove ambijente za projekcije, vjerujemo da će ljudi uživati u tom magičnom spoju šume i jezera. Uopće, želimo da Cinehill ove godine još jače šalje poruku povratka prirodi. Zato puno očekujemo od našeg kampa, koji će biti mjesto zajedničkog druženja i vrhunskih programa – filmskih, glazbenih, susreta s umjetnicima. Želimo da Cinehill ne bude mjesto gdje se ide u kino, nego se živi festival 0-24. Zato nas planirajte od 22. do 27. srpnja.

Istaknuta i ostale fotografije: Samir Cerić Kovačević
#Cinehill #Igor Mirković #Motovun Film Festival