Ne znam kada sam Zlatka upoznao, ne znam kada sam ga posljednji put vidio, ali znam da me beskrajno rastužila vijest da ga nikada više neću moći zateći na mjestu svih onih naših susreta. Zauvijek nas je napustio Zlatko Skladany, čovjek tihe snage, posebne duše i – glazbenog srca.
Zlatko nije bio čovjek od velikih riječi, ali nosio je onu tihu, rijetku posebnost koja ti se zauvijek ureže u sjećanje, kao i svi zajednički trenuci, slučajni susreti, dogovorena druženja u njegovoj malenoj oazi mira na Kantridi. Lijepa vremena koja se ne mogu vratiti. Ali nam zato ostaju uspomene.
Zlatko Skladany bio je i glazbenik i zaljubljenik u glazbu, onaj koji je stvarao scenu i onaj koji je osluškivao što se na toj sceni zbivalo. Blues je bio njegova ljubav, ali ne veća od Kantride na kojoj je proveo čitav svoj životni vijek. Kantrida je bila Zlatko, bila je dio njega, uz šum mora je živio svoje dane, obilježene glazbom, zagonetnim osmijehom i tragovima prijateljstva.
„Ima neka moć u dobrim ljudima – oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca.“, zapisao je norveški pisac Trygve Gulbranssen.
Zato će i naš Zlatko i dalje živjeti na svojoj Kantridi i u našim srcima. Kada nas napusti prijatelj i tuga odradi svoje, ono što ostaje u sjećanju njegov je trag. I zato će Zlatko zauvijek biti dio nas, a Kantrida zauvijek njegov dom.
Iskrena sućut obitelji i svim Zlatkovim prijateljima.
#Zlatko Skladany
