Ivica Lukanović je poduzetnik i dugogodišnji akter na političkoj sceni, koji je ove godine preuzeo jednu od najzahtjevnijih funkcija u Primorsko-goranskoj županiji – onu župana.
Preuzimanje te funkcije ne mijenja samo političku poziciju, nego i format svakodnevice. Lukanović je u ovu godinu ušao s jasnim očekivanjima, ali i s dobrim razumijevanjem granica mogućnosti sustava, proračuna i političke realnosti. Uostalom, kroz dosadašnji poslovni i politički angažman pokazalo se da zna razlikovati ono što je poželjno od onoga što je u ovom trenutku moguće.
Zato je kraj godine prilika za razgovor bez protokola: o odlukama oko kojih se dvojilo, projektima koji su se pomaknuli s nulte točke, onima koji nisu, i onima koji tek čekaju svoj red, ali i o tome kako danas izgleda vođenje Županije. U razgovoru za ArtKvart govori o socijalnoj politici, Gorskom kotaru, odnosima s Gradom Rijekom, stanju u SDP-u i potrebi za drukčijim političkim vodstvom.
– Ovo je nova uloga u životu, a budući da volim jasne ciljeve i konkretne rezultate, ovo je skoro pa poligon za mene. Toliko ima mogućnosti, potencijala i šansi. Nakon šest i pol mjeseci mogu reći da je izazova ima onoliko koliko sam i očekivao. Puno je prostora za realizirati ambicije, ali i ostvarivanje nevjerojatnih županijskih potencijala.
Kolika je stvarna moć župana, a koliko ljudi misle da župan ima moć?
– Ne znam koliko ljudi misle da je moć velika, ali utjecaj županije na život pojedinca je ogroman. Postoje javni servisi koji su u izravnoj županijskoj ingerenciji, a koji znače jako puno za život. To su obrazovanje, zdravstvo, socijala, ali i utjecaj na promet, gospodarstvo, upravljanje pomorskim dobrom. Ogroman je broj potreba koje se preko županije pretvaraju u javne usluge. Mnoge stvari pritom nisam niti nabrojao. Dakle, utjecaj županija na život čovjeka je puno veći nego je to percepcija dijela javnosti. Često čujem da županije ne služe ničemu, a to je potpuno pogrešno razmišljanje. Možda bi neki drugačiji ustroj bio potreban, ali regionalna razina promišljanja ne može se izbjeći.
Možda je dojam pogrešan jer ljudi često više vide ulogu nekih drugih aktera u lokalnim samoupravama i na političkoj sceni, za razliku od županije?
– Država je u posljednje vrijeme mnoge servise spustila na razinu županija. To ne umanjuje važnost načelnika i gradonačelnika, jer i oni rješavaju ključne životne stvari, ali sve to zajedno trebalo bi gledati kao jedan sustav. Ljudi koji obnašaju ulogu župana ne smiju se ponašati kao da su iznad gradova i općina, nego kao dio tog sustava. S druge strane, bilo bi dobro da općine i gradovi ne iskaču previše i da ne prkose. Zapravo, jedan od većih problema je taj što mi zagovaramo kulturu konflikta i podjela. Od Sabora i najvećih političkih autoriteta, do aktera na lokalnoj razini. Najbesmislenije je dijeliti se na HDZ-ovske i SDP-ovske općine. To je nepotrebna podjela, u prvom planu mora biti kvaliteta života. Na kraju nam uvijek ostane običan čovjek, koji ili ima na raspolaganju javni servis – ili ga nema.
Što Vas u takvom sustavu najviše frustrira?
– Najviše me frustrira to što mi niti približno ne iskorištavamo svoje potencijale. Kažu neki da je to aksiom, da smo mogli bolje – bilo bi bolje. Ovo je najbolje što možemo, jer ovo što imamo je rezultat svih naših nastojanja. No, i dalje mislim da mi stvarno imamo problem s vodstvom, od samog trenutka kada smo na težak način izvojevali svoju samostalnost, zakazao je lideršip. Imamo fenomenalne ljudske, prirodne i razvojne resurse, ali liderstvo u Hrvatskoj od samih početaka samostalnosti nije uspjelo te potencijale realizirati. Količina znanja u društvu je nevjerojatna, prirodni resursi su iznimni, ali nismo uspjeli osigurati da živimo sretnije i kvalitetnije živote. Na županijskoj razini posebno smo podbacili u socijali. Najteža je pozicija starih ljudi koji neopravdano ne uživaju blagodati svog života i rada, zapostavljeni su jer društvo nije pratilo promjene na način na koji je to trebalo. Ako je obitelj prestala biti važna onako kako je ranije bila važna, onda smo trebali osigurati drugačiju vrstu skrbi onda kada ljudi ostanu sami i kada više u obitelji nemaju onaj servis kojega su imali. To nam se dogodilo i s malom djecom, ali problem jaslica smo doveli u red. Dnevni boravci, domovi za starije, izvaninstitucionalne usluge – tu smo zakazali.
Ostatak Hrvatske je nepravedno desetljećima osiromašivao Gorski kotar. To je gorući nacionalni problem
Socijala je bila jedan od Vaših fokusa u predizbornoj kampanji, sada ste to potvrdili i u proračunu?
– U ovom smo proračunu 14 milijuna eura, od 70 koliko imamo slobodno za investicije, usmjerili u izgradnju domova za starije, a s dodatna tri milijuna eura podupiremo postojeće domove. Nismo čekali da se država jasno odredi čiji je to zadatak, jer to je i dalje u sivoj zoni. Još nitko nije rekao domove za starije gradit će država, županija ili gradovi i općine. U ovom trenutku to je nedefinirano. To se radi ili iz fondova ili iz viškova sredstava, nitko nije rekao taj dio poreznih prihoda otpada na socijalnu skrb. Cilj nam je doći do 750 novih kreveta, time bismo uspostavili približnu ravnotežu na tržištu pa bi i privatni domovi počeli prilagođavati cijenu i usklađivali je s razinom usluge koju ćemo pružati.
Ulaganje u domove za starije u biti ima šire učinke?
– Naravno, to je ulaganje u infrastrukturu, zapošljavanje, zdravstvo, demografiju. Što bi značilo dovesti 500 korisnika na nekoliko mjesta u Gorski kotar? To je novih 500 korisnika u ambulantama koje plaćamo i koje rade s gubitkom. Pošteno je da imamo javno zdravstvo dostupno i besplatno u svim mjestima, ali kada se tamo dodaju novi korisnici opravdava se postojanje ambulanti i njihova je funkcija iskorištena. S ozbiljnim stipendijama u srednjim školama kroz programe njegovateljica, domara, medicinskih sestara, mogli bismo osigurati kvalitetno obrazovanje i zadržati ljude na tom području. Istodobno, u sustavu imamo 3,5 tisuća korisnika koji čekaju mjesto u domu, a procjenjujemo da je riječ o 2,5 tisuća stanova koji bi se oslobodili. Dakle, mi gradimo priuštivo stanovanje, a ne gradimo domove za starije. Odgovorno tvrdim da u Rijeci ne bi trebalo graditi stanove iz programa priuštivog stanovanja kada bi se oslobodilo 2,5 tisuća stanova. U ovoj zemlji ne razmišlja se strateški, sistematično i sustavno o problemima, nego kada se oni pojave mi reagiramo ad hoc. Mi ne razumijemo gdje je problem.
Gorski kotar često izdvajate kao prioritet. Je li Gorski kotar najtamnija točka Primorsko-goranske županije, imaju li ljudi u Gorskom kotaru s pravom osjećaj da su najviše zapostavljeni svih ovih godina?
– Apsolutno imaju. Zašto? Zato što mi iz Gorskog kotara crpimo ogromno bogatstvo, od šuma i bioraznolikosti do infrastrukturnih koridora. Šume su prevažne i za pohranjivanje ugljika. Pričamo o dekarbonizaciji koja je spomenuta na desetke puta u programu Vlade RH, iako je to vjerojatno jedan generički dokument. Svega trideset posto površine šuma u Hrvatskoj pohrani cijeli ugljik kojega stvori hrvatsko društvo. Dekarbonizaciju ne bi trebali uopće spominjati kao problem, mi bismo Europskoj uniji morali ispostaviti fakturu jer pohranjujemo viškove ugljika. To samo pokazuje koliko su šume važne, i koliko bi im trebalo posvetiti pažnju. A posvetiti pažnju znači o njima brinuti, zaposliti dovoljan broj ljudi. Da jadranski naftovod ne prolazi kroz Gorski kotar ne bi mogao doći do konačnog odredišta, a mizerno malo novaca ostavlja se u Gorskom kotaru od takvih nacionalnih firmi. Imamo autoputove, koridore željeznica, svi znamo da nizinska pruga mora proći kroz Gorski kotar…. Iz tog prostora mi puno uzimamo, a nismo niti svjesni da ako broj stanovnika ovako nastavi opadati, svu tu infrastrukturu neće imati tko održavati, servisirati. Ostatak Hrvatske nepravedno je desetljećima osiromašivao Gorski kotar, a možda je tako bilo i u bivšoj državi. On je gorući nacionalni problem.
Ako je gorući nacionalni problem, onda je i gorući problem Primorsko-goranske županije?
– To je istina. Krenuli smo s programom Goranski ruralni bonus, u prvom proračunu kojega smo donijeli je ozbiljna stipendija za sve srednjoškolce u iznosu od 250 eura, što će biti dobar povod da ljudi razmisle hoće li svoju djecu poslati u srednje škole izvan granica Gorskog kotara. Zašto mislim da je to jako dobro? Nije samo u pitanju novac, pokazalo se da su goranske škole u prosjeku kvalitetnije od ostalih srednjih škola u PGŽ, rezultati koje postižu srednjoškolci iz Gorskog kotara su bolji nego rezultati iz ostatka PGŽ. Imate odlične škole, one nas dosta koštaju, sada imate i dobre stipendije, ostanite u dobrim školama na svom ognjištu. To su zaista poticajne stipendije, to su obiteljske subvencije više nego stipendije.
Gdje vidite manjkavosti prvog proračuna?
– Za dvadesetak posto smo smanjili potrošnju po odjelima, počeli smo provoditi racionalizaciju. Smatram da ima prostora za uštede na onim stvarima koje nisu od regionalnog značaja. I dalje je ostao dobar dio novaca rezerviran za lokalne potrebe koje ne donose pretjerano korist za građane. Ima takvih projekata, inicijativa i javnih natječaja po kojima se novci dijele, a da nisu dovoljno fokusirani na regionalnu razinu. Mi smo regionalno tijelo i moramo stvarati projekte koji imaju regionalni značaj. Do sada je bilo manje proaktivnog pristupa i bilo je slobodnog novca koji su se dijelili po lokalnim sredinama za lokalne projekte. Nekoliko milijuna eura se podijelilo u Gorskom kotaru za neke cestice, puteljke, šetnice, kroviće, koje na kraju nisu dovoljan motiv ljudima da ostanu, nisu orijentirani na pojedinca ili regiju. Polako ćemo napuštati taj koncept, subvencije trebaju biti kapitalne i usmjerene na pojedinca i obitelj. Mi gradimo lijepe vagone, koje na toj prugi nema tko povući naprijed. Naša je uloga biti lokomotiva, koja će povući te vagone naprijed.
Narod je poslao jasnu poruku da SDP nije bio dovoljno dobar. I ja to mislim
Kako biste definirali svoj prvi proračun?
– Prvi pravi proračun kojega ću s užitkom potpisati je onaj za 2027. godinu. Proveo sam nekoliko mjeseci na terenu da bih shvatio realne potrebe i da onda to mogu pretočiti u regionalnu politiku. Nisam u šest mjeseci stigao napraviti zaokret onoliki koliki mislim da bi trebalo napraviti. Ali tu je niz proračunskih korisnika, tvrtki, firmi, svatko je imao nekakvu svoju politiku razvoja, a mi želimo sve njih uklopiti u cjelovitu zajedničku viziju razvoja.
Hoće li zbog toga biti nepopularnih poteza?
– Na zajedničkim sastancima pokušavam korektno komunicirati takve stvari i objasniti zašto idemo u određenom pravcu i dosta dobro to ljudi razumiju. Jedan od tih poteza je ruralni bonus, na kojem sam objasnio zašto neće biti milijun eura za općine i gradove, nego samo pedeset posto. I to kao prijelazna faza. Zato što ljudi u tim općinama i gradovima imaju još više benefita ako taj novac uložimo u pojedinca i u obitelj. A opet služi regionalnoj razini, demografski je pogodno za to područje, a puno više znači od nekih drugih projekata. Sigurno će biti ozbiljnih poteza, ozbiljnih zaokreta, ali ne želim to lomiti preko koljena. Vjerujem da će biti stvari koje se neće mnogima dopasti. No, hrabrih poteza je bilo već sada. Recimo, ovih 600 tisuća za HNK Rijeku i dvostruko povećanje sredstva koja izdvajamo za sport.
Tih 600 tisuća eura HNK Rijeci je jedini Vaš potez koji je izazvao kritiku dijela javnosti?
– Ne pretjerano veliku, izazvao je umjerenu kritiku. I to razumijem. Svako ima svoju društvenu ulogu. Da me netko ponovo pita, opet bih dao 600 tisuća, ne bih dao milijun. To je točno polovina iznosa potrebnog za natjecateljski dio omladinskog pogona. To su dečki koji igraju za prvo mjesto na nacionalnoj razini u svakoj kategoriji, to su troškovi putovanja, rad trenera, to je opet izravna korist obiteljima i dečkima koji se tamo natječu. A s druge strane jest i poruka da je izvrsnost važna, da izvrsnost donosi rezultate, to je poruka da se izvrsnost važna u sustavu kojega ja vodim i da će uvijek biti nagrađena. To je poruka po pitanju izvrsnosti i poruka po pitanju važnosti sporta.
Jeste li uspjeli uspostaviti odnos s Gradom Rijekom, najavljivali ste da će se to bitno promijeniti?
– Trudim se. Odnosi su na pristojnoj i korektnoj razini, ali mislim da još uvijek nemamo rezultate koje bismo mogli imati od suradnje.
Ima dosta točaka u kojima bi se Grad Rijeka i PGŽ mogle kvalitetno nadopunjavati?
– Uvjeren sam da bismo zajedno mogli puno, ali za sada su rezultati skromniji od onoga što ja priželjkujem. Predugo razgovaramo o Kanalu RI, naše ideje uz razvoj riječkog sporta nisu praćene tako da nas se dovoljno slušalo, a ako smo mi pružili ruku otvoreno, mogli smo zajedno puno više. Tu su i socijalne teme. Ovo je lagano ispitivanje terena, pravi zajednički projekti bi mogli uslijediti u godinama pred nama.
No, vodstvo Grada Rijeke u ovom trenutku previše razmišlja politički, a premalo su orijentirani na upravljanje. Zbog toga sam i poslao nekoliko poruka. Po meni proračun nije politički čin, on je upravljački dokument koji pokazuje prioritete, tu se ne radi o politici već o upravljanju. Iva Rinčić u Rijeci nije pobijedila SDP, nego je pobijedila u utrci za gradonačelnicu. Narod je poslao poruku što misli o SDP-u, da nismo bili dovoljno dobri i da nismo bili na visini zadatka, a to mislim i ja. Zbog toga smo izgubili. Zato više ne upravljamo gradom. Oni koji su pobijedili trebali bi zaključiti to poglavlje.
Predsjednik ste županijske organizacije SDP-a, kažete da SDP nije bio dovoljno dobar što je prilično hrabro. Mislite li da SDP i dalje ima prepoznatljivost u Rijeci i čitavoj regiji?
– Duboko sam uvjeren da SDP ima velik broj poklonika, u jednoj fazi je ovdje biračko tijelo bilo više SDP-ovsko, od samog SDP-a. Sada ima velik broj ozbiljnih i pametnih ljudi koji bi se željeli uključiti i pomoći da socijal-demokratske politike budu bolje artikulirane i da se stranka ponovo kvalitetno ekipira. Mislim da proces koji bi u SDP-u trebao završiti još nije gotov, dolaze novi unutarstranački izbori i nadam se da će se pronaći dovoljno snage da neki ljudi, koji su SDP doveli u ovu poziciju, prepuste kormilo novim ljudima. Najveći je problem SDP-a taj što je godinama bio zatvoren za nove ljude. Mali primjer Kastva, u zadnjih dvadeset godina s 20 članova došli smo na 120 članova, a to je referenca svima. Mnogi ljudi iz Kastva rado se povezuju s Kastvom, a tamo je SDP radio tako da se otvarao novim ljudima i novim inicijativama. Ljudima je otvorena mogućnost da se uključe u društvene procese i daju doprinos. U Gradu Rijeci je toga bilo malo.
Na županijskoj razini posebno smo podbacili u socijali. Najteža je pozicija starih ljudi koji neopravdano ne uživaju blagodati svog života i rada.
Poslovni ste čovjek, u Kastvu ste dokazali da se kvalitetnim politikama može napraviti iskorak, što biste voljeli iza sebe ostaviti kao župan?
– Dobro sam organiziran čovjek, detaljno promišljam svoje poteze. Vidim ogromne potencijale i mislim da znam kako mogu pomoći da te potencijale realiziramo. Mogu napraviti velike stvari za Županiju i zbog toga mi nije žao. Moglo bi mi biti lakše, ali nikada nisam birao taj lakši put. Uvijek je za mene izazov bio ono što me tjera naprijed. Nikad nije opcija bila birati lakši put. Nije mi žao, nije mi krivo. Najveća satisfakcija bi mi nakon jednog, maksimalno dva mandata, bila ostaviti efikasan sustav orijentiran na čovjeka. Sustav koji će htjeti uzeti predmet u ruke i završiti ga odmah. I ostaviti iza sebe niz kvalitetnih ljudi u sustavu koji će dijeliti takvu viziju.
Što bi 2026. godinu učinilo uspješnom?
– Da realiziramo započeto. Pravi rezultati vidjet će se krajem mandata – domovi za starije, jednosmjenska nastava u osnovnim školama, pristup sportu i Gorskom kotaru. Vidjet ćemo kako ljudi reagiraju na novu energiju, novi pristup i ima li taj pristup uopće pozitivnih reakcija.
Čovjek ste koji zagovara dijalog, a ne podjele, a društvo nam sve više tone u ekstremnu polarizaciju. Kako uspostaviti normalniji način funkcioniranja?
– Svi mi koji u javnom prostoru progovaramo možemo izabrati. U svom blagdanskom govoru spomenuo sam nadbiskupa Matu Uzinića, koji zagovara dijalog ali se kritički odnosi prema pojavama vezanim uz crkvu. U Rijeci nikada ne kritiziram HDZ, ali kritiziram SDP, mora se pomesti u svome dvorištu. To bismo svi trebali, napraviti reda u svom dvorištu. Nacionalno vodstvo, političke elite i mediji preferiraju pogubnu kulturu konflikta, koja se otela kontroli. Kada bi s tih mjesta dolazile pomirljive i poruke koje bi zagovarale slogu u zajednici, onda bi se to spuštalo na nižu razinu. Više ću se truditi da posao župana odradim tako kvalitetno da ljudi kažu to je moj odabir, ali ne zato što glasno vičem protiv HDZ-a, nego zato što sam nešto napravio.
Poruka svim žiteljima Primorsko-goranske županije?
– Volio bih da svi zajedno pokažemo više ambicije. Dajmo više od prosjeka, više od onoga što smo jučer davali. Ključ boljeg života pojedinca leži u nama samima. Volio bih da ljudi shvate da ima smisla truditi se. Najgore je izgubiti nadu, misliti da ne možemo ništa promijeniti. Ne smijemo se prestati truditi, izostanak ambicije generalno u društvu možda je naša najveća mana. Društvene vrijednosti, globalizacijski procesi, kapitalističke logike i loš europski i nacionalni lideršip čine ljude apatičnim, ali ne dajmo se. Imamo pravo na bolji život, uzmimo ono što nam pripada!
Fotografije Primorsko-goranska županija
#Gorski kotar #Iva Rinčić #Ivica Lukanović #Primorsko-goranska županija #SDP
