Noćni život u Rijeci, iako mu možda nedostaje raznovrsnosti, itekako živi. Utorkom je Đir po Starom gradu, Crkva ima studentski četvrtak, a petak i subota tradicionalno su rezervirani za izlaske. Na kraju ispada, da studenti od silnih izlazaka, ne stignu na faks! Znam, ima i onih odgovornih, koji neće pod cijenu večernje razbibrige propustiti jutarnja predavanja, ali kada je sljedeći dan blagdan, baš svi idu u izlazak. Ali baš svi. Povodom Halloweena, noći vještica, kako vam drago, svaki je klub i kafić organizirao neki event, pa je tim povodom i ekipa ArtKvarta odlučila proći đir gradom, dakako u svrhu istraživanja, nikako u svrhu zabave prije neradnog dana. Kolega Kralj, kolegica Klara i ja noć smo proveli obilazeći partije, kojih je bilo toliko da, sve i da smo htjeli, nismo mogli otići na sve. Bilo kako bilo, svoju smo turu odradili uz puno smijeha i ponešto pelina, srećući prijatelje i upoznajući zanimljive ljude, i na gotovo svakom mjestu u gradu, slušajući Dinu Dvornika.
Prva stanica – Palach. Žila kucavica riječkog rocka uvijek je moja go-to opcija, s toga sam večer odlučila započeti u Kružnoj. „Rock is dead“ halloween party u Palachu održan je pod temom mrtvih rockera, no unatoč tome kreativnosti s maskama nije nedostajalo. Oni koji su last minute odlučili krenuti u izlazak, pa se nisu stigli maskirati, mogli su to učiniti u Palachu u kutku predviđenom za face painting. Kružna je, dakako, bila krcata, a odlična atmosfera, uz bezvremenske hitove i veselu ekipu, zajamčena.
– Maškaral san se va oca od Kolinde, ne pijen alkohol aš mi škodi, pijen samo Hidru. Ali ne vozin doma, voze me na Črni kamik. Šalu na stranu, svi znaju da su Vinkovi eventi uvijek najbolji eventi, ovoliku količinu ljudi pripisat ću dobroj organizaciji. Vinko je alfa i omega, mi smo malo pomogli, i mislim da je ovo najbolji party u gradu, zaključio je Nikola Jovanović, član udruge Ri Rock.
– Palach je kao Palach već godinama jedan od klubova u koje mi alternativniji ljudi volimo više izlaziti nego na druga mjesta, i bez obzira bio to halloween ili neki drugi party, uvijek ćemo više naginjati prema Palachu, on je nekakva srž riječke alternativne supkulture. Halloween se možda tu malo više očitava nego na drugim mjestima, dok druga mjesta idu za trendom halloweena, Palach već godinama je halloween sam po sebi, rekla je Tihana Strčić.
Nakon Palacha krenuli smo do Kluba mladih. Ušli smo taman na refrenu Đurđevdana, pa se poneseni pjesmom probili do šanka kroz gomilu, jer Đurđevdan bez pelina – nije Đurđevdan. Hitovi su se redali zajedno s našim pelinima na šanku – Dino Dvornik, Daleka obala, Rundek.. Nakon što smo se rasplesali uz živahne ritmove pustili su „Možeš imat moje tijelo“, meni jednu od omiljenih stvari Zabranjenog pušenja, koju smo ja, ali i ostatak prepunog Kluba, otpjevali u jednom dahu. Nakon toga odlučili smo da je vrijeme za pokret. Krenuli smo prema Starom gradu, prolazeći uz Bačvu i još nekolicinu kafića, u kojima je, i to u baš svakom od njih, svirao Dvornik, pa sam se putem počela pitati pušta li se igdje kakva drugačija playlista. Dolazimo do Đira po Starom gradu, ispred Charliea srećemo kolegicu s faksa, gleda me u nevjerici jer što ti tu radiš, i, za čudo, nije ista playlista! Istina, turbofolk je turbo potaknuo naš nastavak ture gradom, ali, koliki god sam fan, ne može Dino Dvornik svirati na baš svakom mjestu. Stari grad bio je dupkom pun – konobari iz Charliea, Stopa i Rakhie trčali su maratone oko stolova, a ekipa je divljala. S obzirom na to da đir baš i nije moj đir, malo je reći da sam se iznenadila količinom ljudi u izlasku.
– Iskreno očekivala sam gužvu, no budući da sam se vratila s puta prije pola sata, ovo mi je čak malo i previše, ali za utorak, đir i studente ovo je vrh. Od kada je faks počeo, utorak je nova subota i u điru je uvijek gužva, a tajming ovogodišnjeg halloweena nije mogao biti bolji, zaključila je Lorena Ćejić, studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Ispred Rakhie također ludnica, puštaju strane stvari s dodatkom elektronske glazbe, a ekipa koja tamo dolazi čini se cijeni to mjesto kao jedno od onih ne cajkaških plejsova.
– Inače izlazim ovdje, Rakhia mi je glavno mjesto za izlazak. Ima jako dobru vibru, muzika je super jer nema cajki, uglavnom se pušta strano u kombinaciji s technom, i hitovi koji izazivaju nostalgiju za ranim 2000.-tim godinama. Halloween je poseban jer se svatko može na svoj način izraziti, kostimirati se u nešto s čime se rilejta – a ove su godine kostimi odlični, vidjela sam svašta kreativno. Ja sam maskirana u Padme iz Star Warsa, a budući da ona nema šminku, kopirala sam samo odjeću, rekla je Edita Remeta.
Šetajući Starim gradom upoznali smo hrpu veselih ljudi, nešto maskiranih, a nešto i onih kojima je halloween ove godine bio samo još jedan utorak. Dolazimo ispred Stopa, a tamo kaos. Kako alkohol ponekad, pod određenim okolnostima, zna iz ljudi iščupati onu mračniju, agresivniju stranu, desetak metara od kafića događala se drama – jedan dečko viče, mlatara rukama, mlatara nogama, petorica ga drže, a pedesetorica promatraju. Probijajući se prenapučenom ulicom upala sam u gužvu, pa se ovaj drugi koji je bježao od mlataravca zabio u mene, pa u nekog drugog, sve u svemu – veselje. Iz gužve su me izvukle tri vrlo simpatične policajke, a kako su policijske kape nosile za potrebe maskiranog halloweena, dredovi mi ovaj put nisu uzrokovali pretres.
– Inače baš i ne izlazim, kad izađem najčešće idem u Stop. Halloween je spešl zato što sutra ne radim, ha ha ha. Ovoliko ljudi u gradu nisam nikad vidjela, đir je pun vjerojatno i zato što je halloween pao na utorak, pa se sve dobro poklopilo, rekla je Nika Perić, jedna od spomenutih policajki.
Nakon Starog grada krenuli smo prema Kontu. Kod Kosog tornja zaustavlja me neki mladi dečko, koji svoje oduševljenje – halloweenom, izlaskom, a čini se i životom, uopće nije tajio.
– Pijan sam ko guzica i jebeno mi je danas, želim vam svima ugodnu večer i baš mi je drago što pričam s tobom jer imaš brutalne dredove. Bili smo u Modestu, znači priča lagana, ekipa unutra, drugi stol, ima se para, nosi se Armani, ma da, to ti je ta priča, uz smijeh mi govori veseli, navodno punoljetni, Marko iz Rijeke.
Dolazimo do Konta, gdje je također priča lagana, ali nitko ne nosi Armani. Srećem tri djevojke pomalo ogorčene inflatornim skokom cijena, koje su priliku iskoristile da se požale na novonastalu situaciju.
– Na Kontu nam je najbolje, po klubovima je sve pre skupo, ne možeš se napit ni da hoćeš. U klubove se eventualno ide kasnije. Pogotovo od ulaska eura, sve je užasno skupo i postaje nemoguće. Mi volimo izlaziti, a u klubovima je jedna boca cca 120 eura, što si mi ne možemo priuštiti, rekle su Gabriela i Nikolina.
Prošetali smo do Nemo puba, gdje je Teo Fantazija puštao svoj 80’s overdose, a pub je, kao i svako mjesto u Rijeci na ovogodišnjem halloweenu, bio krcat. Ispred Nema upoznajem grupicu studentica koje je u Rijeku doveo program razmjene studenata, Erasmus. Prvo što sam primijetila je da jedna od njih nosi majicu na bretelice, bez jakne, bez ičega, gledam u nju u nevjerici dršćući od zime, iako sam bila u skafanderu. Mislim u sebi, ako ju sad pitam kako joj nije hladno, zvučat ću kao nona, pa sam prešutjela. Sljedeće što mi je rekla je da je iz Finske. Aha, okej, sad mi je jasno. Daljnjim razgovorom saznala sam da su cure iz raznih dijelova Europe, studentice su informatike, računovodstva i strojarstva.
– Sviđa nam se Rijeka, pronašle smo divne prijatelje i ovo nam je zaista lijepo iskustvo. Večeras se i nismo baš pretjerano zabavile, nismo našle neki party koji nam se sviđa jer je svugdje hrvatska glazba, nema engleske, a i u klubovima nema mjesta. Navikle smo da su klubovi veći, muziku razumijemo, i da je na dance flooru zabranjeno pušenje, ovdje je svuda dozvoljeno. S druge strane, u Rijeci se osjećamo jako sigurno u noćnim izlascima, što je definitivno plus, zaključile su studentice na razmjeni u Rijeci, Anna i Zofia.
Svoju smo halloweensku avanturu završili u Nemo klubu, gdje su Shabbykicksi i Madvillainsi, dva kolektiva koja čine veliku većinu riječke dnb scene, u prepunom klubu raspametili ljubitelje drum and bassa. Dnb partiji nikad ne razočaraju, tim više što ih u Rijeci ne možemo pronaći baš svaki vikend. Ružićeva je ulica također bila krcata, a halloweenske, ironično vesele atmosfere, ni tamo nije nedostajalo.
– Generalno smatram da u Rijeci nema baš puno ljudi u izlascima, danas je očito iznimka, jer je sve toliko krcato, i mene samo zanima gdje ti ljudi idu van kad nije halloween, pita se Lana Brezovec, studentica Povijesti umjetnosti i Anglistike na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Fotografije snimila Klara Stilinović
