Trideset pet albuma, gotovo dvadeset godina zajedničkog stvaranja i opus koji obuhvaća eksperimentalnu, elektroakustičku i ambijentalnu glazbu, kazalište, film, suvremeni ples i performanse. Josip Maršić i Zoran Medved, riječki glazbeni dvojac poznat pod imenom JMZM, u petak su u Galeriji O.K. predstavili jednu drukčiju stranu svojega rada – omote albuma koji su tijekom godina pratili njihova glazbena izdanja. Izložba je otvorena pred brojnim poklonicima njihove glazbe, riječkim umjetnicima, glazbenicima i drugim poznatim licima riječke kulturne scene, a večer je zaokružena koncertnom izvedbom novog djela Posveta/Hommage, nastalog posebno za ovu prigodu.
Bila je to lijepa, pomalo nesvakidašnja umjetnička večer, ali i događaj koji je dobio dodatnu simboličku težinu. Naime, Galerija O.K. zbog predstojećih promjena u nekadašnjem PIK-ovu kompleksu privremeno prekida svoje aktivnosti, pa je izložba JMZM-a na neki način zaokružila jedno razdoblje njezina djelovanja. Maršić i Medved tako su, predstavljajući gotovo dva desetljeća vlastitog umjetničkog stvaranja, simbolično obilježili i završetak jednog poglavlja prostora važnog za riječku izvaninstitucionalnu umjetničku scenu.
A teško je zamisliti prikladniji način da se zaokruži jedno razdoblje prostora koji je godinama bio otvoren upravo takvim umjetničkim istraživanjima.
Trideset pet albuma, trideset pet vizualnih priča
Već pri ulasku u Galeriju O.K. bilo je jasno da omoti albuma JMZM-a mogu funkcionirati i izvan konteksta glazbe kojoj su izvorno pripadali. Skladno postavljeni, svaki popraćen legendom s osnovnim podacima, činili su zanimljivu i raznorodnu vizualnu cjelinu. Svaki je omot mala likovna priča za sebe, a tek kada ih se pogleda zajedno, postaje vidljivo koliko se različitih umjetničkih rukopisa tijekom godina susrelo s glazbom Maršića i Medveda.
Od slikarstva, crteža i umjetničke fotografije do grafičkog dizajna, od apstrakcije do figuracije, od monokromatskih površina do intenzivnog kolorita, gotovo da nema jedinstvenog vizualnog obrasca koji bi povezivao sve njihove albume. No upravo ta raznovrsnost izložbi daje posebnost. Kao što JMZM u glazbi ne pristaju na čvrsto zadane žanrovske granice, tako ni njihova diskografija nema jedno prepoznatljivo likovno lice.
Na to je tijekom otvorenja upozorila i Marta Sirotich Maletić, koja je predstavila izložbu, naglasivši da svaki album ima vlastiti vizualni identitet, sposoban funkcionirati neovisno o glazbi koju predstavlja.
Među autorima omota nalaze se etablirani likovni umjetnici i dizajneri, među njima Saša Jantolek, Alen Floričić, Vladimir Leben, Marko Brecelj, Dobriša Radovanović Dodot i drugi, ali i sasvim neočekivani autori, poput dvogodišnje djevojčice čiji je crtež završio na jednom od JMZM-ovih izdanja.
Upravo je taj spoj različitih generacija, iskustava i umjetničkih izraza Marta Sirotich Maletić izdvojila kao jednu od zanimljivosti izložbe. Kako je istaknula, omoti odražavaju eksperimentalnost i razigranost glazbenog dvojca, njihovu sklonost odmicanju od ustaljenih konvencija, ali i upornost u stvaranju koja ih prati gotovo dvadeset godina.
Izložba je, prema njezinim riječima, svojevrsni presjek njihova dosadašnjeg rada, ali i posveta svim umjetnicima i suradnicima koji su tijekom godina pridonijeli stvaranju tog bogatog vizualnog svijeta.
I doista, kada se sve te naslovnice nađu jedna uz drugu, više ih nije moguće promatrati samo kao omote glazbenih albuma. Svaka ima vlastitu priču, vlastitog autora i vlastiti likovni identitet. Zajedno čine malu galeriju unutar galerije, svojevrsnu vizualnu povijest glazbenog projekta koji je odavno prerastao okvire uobičajenog glazbenog sastava.
Glazbenici čiji opus govori sam za sebe
Josip Maršić i Zoran Medved možda nisu imena koja će se svakodnevno pojavljivati na radijskim postajama ili naslovnicama glazbenih portala. Njihova glazba ne pripada mainstreamu, a nije ni stvarana s ambicijom da mu pripadne. No riječ je o dvojici iskusnih i cijenjenih umjetnika, čiji rad dobro poznaju oni koji prate suvremenu, eksperimentalnu i primijenjenu glazbu.
Uostalom, trideset pet albuma, brojni kazališni, plesni i filmski projekti te suradnje s umjetnicima različitih generacija dovoljno govore o kontinuitetu, širini i ozbiljnosti njihova stvaralaštva. Njihova zajednička priča počela je još 1993. godine, suradnjom na predstavi Pir malograđana u HKD Teatru Rijeka, dok JMZM kao autorski projekt djeluje od 2008. godine. Otada su Maršić i Medved razvili prepoznatljiv način stvaranja u kojem se isprepliću skladanje, improvizacija, elektronika, akustični instrumenti i oblikovanje zvuka.
Široj riječkoj javnosti njihovo je stvaralaštvo vjerojatno najpoznatije zahvaljujući Operi industriale, izvedenoj na svečanom otvorenju Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020., za koju su Maršić i Medved osmislili glazbeni predložak. No taj projekt samo je jedan dio opusa koji obuhvaća i glazbu za kazališne i plesne predstave, nijeme filmove, audiovizualne projekte i samostalna diskografska izdanja.
Upravo zato velik odaziv na otvorenje izložbe nije bio iznenađenje. Galerija O.K. okupila je brojne njihove prijatelje, suradnike i poklonike, ali i mnoga poznata lica riječke scene. Bila je to publika koja dobro zna što su Maršić i Medved tijekom godina stvarali i kakvo mjesto zauzimaju u riječkoj kulturi.
Ni sami autori nisu skrivali zadovoljstvo viđenim. Zahvaljujući okupljenima, ali i svima koji su tijekom godina sudjelovali u oblikovanju njihovih izdanja, posebno su istaknuli koliko je zanimljivo vidjeti sve te različite radove okupljene u istom prostoru.
JMZM tako nisu samo priča o dvojici glazbenika. To je i priča o suradnjama, susretima, zajedničkom istraživanju i umjetničkim prijateljstvima koja traju desetljećima.
Posveta koja se mogla i čuti
Nakon službenog otvorenja izložbe uslijedio je koncertni dio večeri. Maršić i Medved sjeli su jedan nasuprot drugome i izveli Posvetu/Hommage, novo djelo skladano posebno za ovu prigodu. Bila je to izvedba snažnog, meditativnog karaktera, u kojoj su se zvukovi postupno razvijali, međusobno nadopunjavali i stvarali atmosferu koja je od publike tražila pozornost i prepuštanje glazbi. Nije to glazba koja se oslanja na prepoznatljive melodije ili očekivane ritmičke obrasce. Njezina je izražajnost u zvuku, njegovu trajanju, mijenama i odnosima koji se uspostavljaju tijekom izvedbe.
U takvom pristupu posebno dolazi do izražaja iskustvo dvojice glazbenika koji se toliko dugo poznaju i surađuju. Njihova komunikacija nije zahtijevala mnogo vanjskih znakova. Sjedili su jedan nasuprot drugome, usredotočeni na instrumente i zvuk koji su zajednički oblikovali.
Zanimljiv je i podatak da je Josip Maršić upravo za ovu izvedbu ponovno uzeo gitaru u ruke, prvi put nakon deset godina. Taj detalj možda najbolje govori o njihovu odnosu prema stvaranju: ni nakon trideset pet albuma i gotovo dva desetljeća zajedničkog rada ne pristaju na ponavljanje provjerenih obrazaca, nego za svaki novi projekt traže drukčiji pristup.
Posveta/Hommage tako je povezala glazbeni i likovni dio večeri. Izložba je predstavila vizualne tragove njihova dosadašnjeg stvaralaštva, a koncert podsjetio da je u središtu svega ipak zvuk, neprestano istraživanje njegovih mogućnosti i potreba da se uvijek stvara nešto novo.
Galerija O.K. pred novim poglavljem
No ova večer imala je i dimenziju koja nadilazi samu izložbu. Galerija O.K., prostor koji je tijekom godina ugostio brojne umjetnike i umjetničke projekte, nalazi se pred završetkom jednog razdoblja svojega djelovanja.
Prostor galerije dio je nekadašnjeg PIK-ova kompleksa, koji bi uskoro trebao prijeći u vlasništvo Primorsko-goranske županije. U kompleksu je planirano uređenje prostora za tri umjetničke škole, zbog čega će Galerija O.K. zasad morati prekinuti svoje aktivnosti i isprazniti prostor koji je proteklih godina bio mjesto brojnih umjetničkih susreta.
U kojem će obliku i na koji način Galerija O.K. nastaviti svoje djelovanje na riječkoj umjetničkoj sceni, pokazat će vrijeme. No ono što je tijekom godina stvarano u tom prostoru ne može se svesti samo na njegovu adresu ili izložbene zidove.
Jer Galerija O.K. još je jednom pokazala koliko takvo mjesto može značiti gradu. Nije riječ samo o prostoru u kojem se izlažu umjetnička djela, nego i o mjestu susreta, razmjene ideja, eksperimentiranja i umjetničkih istraživanja koja ne moraju nužno pripadati institucionalnim okvirima. Prostoru u kojem se umjetnost može predstaviti, doživjeti i konzumirati na drukčiji način, bez potrebe da se uvijek uklapa u unaprijed zadane obrasce.
Upravo je izložba JMZM-a, s omotima trideset pet albuma pretvorenima u malu galeriju likovnih priča i koncertnom izvedbom djela nastalog posebno za ovu prigodu, još jednom potvrdila vrijednost takvog pristupa.
Josip Maršić i Zoran Medved tako su svojom izložbom i koncertom, sasvim simbolično, zaokružili jedno razdoblje Galerije O.K. Razdoblje bogato umjetničkim susretima, suradnjama, istraživanjima i projektima koji su obogatili riječku kulturnu scenu.
Kakvo će biti njezino novo poglavlje, tek ćemo vidjeti. No zbog svega što je tijekom godina prošlo kroz Galeriju O.K., zbog umjetnika koji su ondje stvarali, izlagali i dobivali priliku predstaviti se publici, važno je da se ta priča nastavi.
Riječka umjetnička scena, a naročito njezin izvaninstitucionalni dio, takve prostore i takve mogućnosti itekako treba. I zaslužuje.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
