Program Tranzit festivala, europskog festivala suvremenih kazališnih praksi, jučer se u Rijeci nastavio u drugom bloku upečatljivom predstavom Spavaj, dijete moje malo, spavaj poznatog hrvatskog redatelja i koreografa Matije Ferlina.
Kako zvuči ljudska usamljenost? Gdje pripadamo? Koliko prolaznost života i nedostatak jednoznačnog smisla utječu na njegovo življenje? Pitanja koja predstava Matije Ferlina dotiče nisu novost za suvremen kazališni i plesni izraz, ali u ovom slučaju, jučer na maloj sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, dobivaju potpuno novu estetiku i emociju.
Nastala u suradnji umjetničkih organizacija Katana i Tras Studio, predstava Spavaj, dijete moje malo, spavaj je premijerno izvedena na jesen 2025. godine. Scena predstave je vrlo jednostavna, odnosno potpuno minimalistička i ogoljena, jer svojevrsnu scenografiju čine protagonisti, svjetlo i zvuk. Izvođači nose maske starijih muškaraca – zarobljene u istovremeno melankoličnom, zabrinutom i znatiželjnom izrazu – propitujući prije svega prostor oko sebe, mjesto na kojem se nalaze. To mjesto nema vrata, i ono je puno sjećanja, te čas postaje tjeskobno a čas puno nade i prihvaćanja.
Uz glazbenu pozadinu Luke Prinčića, čitavo vrijeme čujemo i nasnimljeni tekst. Polagan, nasumičan, često repetitivan, koji u dinamici napreduje i mijenja emotivna stanja. Prate ga svjetlo i zvučna pozadina, čime se stvara dojmljiva auditivna dramaturgija i ambijent koji stvara kostur priče. Izvođači koriste svoje tijelo i pokret da dočaraju dob svojih protagonista i njihov put kroz to snovito mjesto. Pitaju se što dolazi poslije, zašto su ovdje, što znači uvijek i zauvijek, gdje je tu ljubav, i koja je njihova uloga.
Predstava je napravljena prema dramskom tekstu norveškog književnika i dramatičara Jona Fossea, jednog od najznačajnijih suvremenih europskih autora, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2023. godine. U ovoj lirski intoniranoj jednočinki Fosse istražuje ljudsku usamljenost, izoliranost i nemogućnost istinske komunikacije, stvarajući prostor između stvarnosti i neodređenosti, u kojem se otvaraju pitanja ljubavi, sjećanja, pripadanja i prolaznosti. Odričući se konvencionalne dramske radnje, autor gradi atmosferu suptilnim dijalozima, ponavljanjima i tišinama, ostavljajući prostor za višeznačna tumačenja i osluškivanje onoga što ostaje neizrečeno. Upravo ta fragmentarnost, poetska suzdržanost i usmjerenost na unutarnja stanja likova čine tekst otvorenim za različite izvedbene pristupe i istraživanje odnosa između jezika, tijela i scenskog prostora.
Matija Ferlin hrvatski je kazališni redatelj, koreograf ansamblskih plesnih radova i izvođač vlastitih solo predstava. Diplomirao je na Školi za razvoj novog plesa (School for New Dance Development) u Amsterdamu, nakon čega je živio i radio u Berlinu i Torontu. Nakon povratka u rodnu Pulu, gdje je rođen 1982. godine, usmjerio se na istraživanje i ponovno promišljanje različitih koncepata scenske izvedbe, surađujući pritom s glumcima i plesačima. Njegova umjetnička praksa često nadilazi područje izvedbenih umjetnosti kroz interdisciplinarne suradnje u područjima kao što su vizualne umjetnosti i film.
Danas u sklopu drugog bloka Tranzita slijedi plesni autorski rad Eleonore-Magdalene Vrdoljak naziva Under the Skin u izvedbi učenica 3. razreda Plesnog odjela Prve sušačke hrvatske gimnazije. Under the Skin stvara atmosferu u kojoj se ljudsko i neljudsko duboko isprepliću, propituje granice tijela i postavlja pitanja o tome gdje počinje, a gdje završava ljudskost te kako je prepoznajemo unutar odnosa, tijela i sustava koji nas oblikuju. Već treću godinu za redom u suradnji s festivalom Choreoscope – Barcelona Dance Film Festival festival donosi i recentne radove iz svijeta umjetničkih filmova inspiriranih tijelom, pokretom i plesom, a ove godine riječ je o selekciji španjolskih i katalanskih autora.
Istaknutu fotografiju snimio Marin Ćuk Vurnek
#festival #HKD #Jon Fosse #Matija Ferlin #predstava #Spavaj dijete moje malo spavaj #Tranzit
