Brončana medalja hrvatske rukometne reprezentacije na Europskom prvenstvu neupitan je sportski uspjeh. Riječ je o rezultatu koji je trebao završiti onako kako takvi trenuci inače završavaju – veseljem, slavljem i osjećajem zajedništva. Umjesto toga, fokus javnosti vrlo se brzo pomaknuo sa sporta na političko-ideološki spor, a slavlje je ostalo u drugom planu.
Problem nastao oko Thompsona
Grad Zagreb, prema navodima gradonačelnika Tomislava Tomaševića, započeo je pripreme za doček reprezentacije još nakon ulaska u polufinale, uz dogovor s Hrvatskim rukometnim savezom da će se doček održati u slučaju osvajanja bilo koje medalje. Dogovoreni su lokacija, termin i program – Trg bana Josipa Jelačića te nastupi Zaprešić Boysa i Hrvatskih ruža, koje su trebale izvesti pjesmu Ako ne znaš što je bilo, neslužbenu himnu ove rukometne generacije.
No, nakon osvajanja medalje situacija se mijenja jer reprezentativci inzistiraju da se dogovorenim izvođačima pridruži i Marko Perković Thompson. Grad Zagreb takav je zahtjev odbio, pozivajući se na odluke gradske uprave i Gradske skupštine o korištenju gradskog prostora, kao i na zabranu ustaškog pozdrava, koji se veže uz izvođača i koji je već korišten na njegovim nastupima u Zagrebu.
Riječ je o sankcijama na koje je Thompson bio upozoravan, no na upozorenja se oglušio, uz javne prijetnje trenutnoj vlasti u Zagrebu.
Hrvatski rukometni savez vrlo je brzo i službeno potvrdio ono o čemu se počelo nagađati odmah nakon utakmice – da je Thompsonov dolazak bio uvjet te da se, u slučaju zabrane njegova nastupa, doček u Zagrebu neće održati.
Bacanje sjene na sportski uspjeh
Cijela je situacija dodatno eskalirala nakon što su pojedini gradovi ponudili organizaciju alternativnog dočeka, uz poruke koje su slučaj još snažnije politički uokvirile. U javnost su istodobno izašle snimke slavlja reprezentativaca uz Thompsonove pjesme.
U svega nekoliko sati u priču su se uključili Savez, igrači, političari i građani, a sportski uspjeh ostao je zarobljen između uvjeta, poruka i ideoloških tumačenja.
Posljedica toga nije bila rasprava o bronci, igri i sportskom uspjehu, nego spor koji je završio izostankom dočeka, prekidanjem trenutka zajedništva i dodatnim produbljivanjem društvenih podjela. Umjesto da se društvo ujedini oko zajedničkog postignuća, simbolično slavlje pretvorilo se u teren za politička nadmetanja.
Problematika Thompsonove glazbe
Thompsonova glazba, koliko god dio njegove publike tvrdio da je riječ isključivo o emociji i domoljublju lišenom politike, duboko je uronjena u politički i ideološki kontekst. Ne samo kroz stihove i simboliku, nego i kroz javne nastupe te poruke koje sam izvođač upućuje političkim akterima i dijelu društva.
Zbog toga njegov angažman u javnom prostoru ne ostaje neutralan, već proizvodi jasnu dihotomiju – podjele iz kojih ne proizlaze mir i jedinstvo, nego sukobi, dok sportski uspjesi postaju kolateralna šteta političko-ideoloških obračuna.
Posebno je indikativno što je relativno mirna i administrativna odluka da se ne dopusti nastup izvođača koji je kontroverzan ne samo u Hrvatskoj, nego i u širem europskom kontekstu, odmah protumačena kao napad na “sve hrvatsko”.
Riječ je o izvođaču čije pjesme nisu dopuštene u brojnim dijelovima Europe upravo zbog političkog konteksta koji ih prati, kao i o osobi koja na svojim koncertima otvoreno poziva na rušenje demokratski izabrane gradske vlasti.
Unatoč tome, zabrana njegova nastupa pretvorena je u narativ o mržnji, jugonostalgiji i navodnoj čežnji za autoritarnim režimima.
Ironiju cijele situacije dodatno naglašava činjenica da je rješenje bilo banalno jednostavno – izbacivanjem nekoliko riječi iz jedne pjesme mogao je postojati i doček, i koncert, i slavlje. Upravo ta nespremnost na minimalan kompromis pokazuje da ovdje nije riječ o glazbi, nego o svjesnom održavanju političke provokacije.
Kada sport postane oružje
Desnica je cijelu situaciju dočekala spremna i iskoristila je za otvorene političke prijetnje i zapaljivu retoriku. Jedan od najočitijih primjera je istup zastupnika Domovinskog pokreta Stipe Mlinarića, koji je u Zračnoj luci, dočekujući rukometaše, zabranu Thompsonova nastupa usporedio s ratnim i poratnim represijama te poručio da će se “pobijediti” aktualnu gradsku vlast.
Takvi istupi dodatno su udaljili cijelu priču od sporta i potvrdili da se rukometni uspjeh iskoristio kao platforma za političke obračune.
Žalosna je spoznaja, ali zbog svega što se u ovoj državi događa u posljednjih godinu dana, bilo je i za očekivati da će doći do ovakvog kaosa, koji bi mogli postati i učestaliji.
Višegodišnji trud, odricanje i sportski rezultat postali su vrlo brzim, pa čak i ekspresnim spletom okolnosti, taoci interesa političkih aktera. Umjesto da medalja simbolizira rad, disciplinu i zajednički cilj, pretvorena je u sredstvo ideološkog nadmetanja.
Na koncu, umjesto slavlja sporta i zajedništva, Hrvatska je dobila još jednu epizodu društvenog razdora. I to je možda najtužniji ishod cijele priče – ne zato što dočeka nije bilo, nego zato što se još jednom pokazalo koliko je malo potrebno da Hrvatima sport prestane biti mjesto susreta i postane još jedna linija razdvajanja.
Istaknuta fotografija HRS/Facebook
#doček #rukomet #Thompson
