Kolona sjećanja prošla je Vukovarom, ali put do istine i pravde još traje

Trideset pet godina prošlo je od 18. studenoga 1991. godine. Dovoljno da se rode i odrastu generacije koje rat poznaju samo iz knjiga, dokumentarnih filmova i obiteljskih pripovijesti. Ali ne i dovoljno da vrijeme izbriše bol onih koji su izgubili svoje najmilije.

Vukovarskim ulicama danas je ponovno prošla Kolona sjećanja. Deseci tisuća ljudi hodali su od Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“ prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, odajući počast poginulim i ubijenim braniteljima i civilima, ali i onima čija sudbina još uvijek nije razjašnjena.

Ovogodišnje obilježavanje 35. obljetnice stradanja Vukovara održano je pod porukom „Hrabrost, žrtva, sloboda“. Posebno mjesto u Koloni pripalo je djelatnicima ratne vukovarske bolnice iz 1991. godine. Liječnici, medicinske sestre, tehničko i drugo osoblje, zajedno s hrvatskim braniteljima, predvodili su hod sjećanja na dane u kojima je bolnica bila jedno od posljednjih utočišta ranjenika i civila u opkoljenom gradu.

I Škabrnja se danas prisjetila 18. studenoga 1991. godine, kada su pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi počinili zločin nad stanovništvom toga ravnokotarskog mjesta. Kolona sjećanja prošla je od naselja Ambar do spomen-obilježja masovne grobnice, gdje je odana počast stradalim civilima i braniteljima.

Fotografija Ured predsjednika Republike Hrvatske/Marko Beljan

Dva mjesta, dvije tragedije i isti datum koji je ostao duboko urezan u hrvatsko kolektivno pamćenje.

No, sjećanje na Vukovar i Škabrnju ne bi smjelo biti samo godišnji ritual, niti se dostojanstvo žrtava može mjeriti brojem okupljenih, političkih govora ili položenih vijenaca.

Svaka žrtva je imala svoju priču. Svoje ljubavi, prijateljstva, planove, obitelj, svakodnevne radosti i brige, pred svakom je trebala biti budućnost. Nije se ostvarila. I treba li se onda čuditi što za mnoge obitelji rat nije završio ni onda kada je utihnulo oružje, posebno ne za one koje još uvijek čekaju odgovore o sudbini svojih nestalih. Oni su možda tijelom tu, ali duhom su i dalje u tom nesretnom, osamnaestom danu studenoga, te nesretne 1991. godine.

Zato Kolona sjećanja ima smisao koji nadilazi komemorativni protokol. Ona je način da se ljudima koji su izgubili živote vrati barem ono što im nitko ne bi smio oduzeti – ime, dostojanstvo i mjesto u našem pamćenju.

A možda je upravo u tome i najveća odgovornost generacija koje dolaze. Ne samo naučiti što se dogodilo 1991. godine nego razumjeti koliko su mir, ljudski život i sloboda dragocjeni. Razumjeti da se zločini ne smiju zaboraviti, ali i da sjećanje na žrtve ne smije postati opravdanje za novu mržnju.

Vukovar i Škabrnja danas su se ponovno prisjetili svojih mrtvih.

Na nama je da ih se sjećamo i onda kada se kolone raziđu, svijeće dogore, a svakodnevica ponovno potisne njihove priče s naslovnica.

Istaknuta fotografija Ured predsjednika Republike Hrvatske/Marko Beljan

#Kolona sjećanja #Škabrnja #Vukovar

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh