Čovjeku je oduvijek bilo važno snaći se u prostoru poradi putovanja. Već je samo naše prisustvo u ovom svijetu na ovom planetu putovanje jer čim se rodimo mi krećemo na daleki i nama nepoznati put što smo ga prozvali životom. Za to su nam potrebne smjernice i upute koje su jedna vrsta karata za snalaženje, baš poput geografskih karata nekog prostora, a ljudi su od davnina imali potrebu bilježiti geografsku stvarnost i svijet oko sebe.
Karta ili zemljovid jest umanjen, matematički konstruiran prikaz zemljine površine. Ona na grafički način prikazuje geografsku stvarnost, odabrane objekte te prirodne i društvene pojave. Stare su karte važan povijesni izvor, zato što sadrže mnoge prostorne informacije. Vještina izrade karata omogućila je i razvoj znanstvene discipline kartografije. Kartografija je stara vještina koja od davnina postoji zbog potreba za prikazom prebivališta radi boljeg snalaženja.
Antiqua tabula peregrinationis
Kvarner kao takav ulazi u stare zemljovide s pojavom Rimljana i rimsko-japodskih ratova. Radi lakšeg snalaženja u ovom za Rimljane nepoznatom području i bržim pokoravanjem ilirskih ratobornih plemena uz uspostavu vlasti, zemljopisci Rima nastoje upotpuniti znanje o terenu, i izraditi adekvatne zemljovide. Prve informacije s terena dolaze im iz priča i iskaza rimskih legionara i časnika ranjenih u sukobima. Naravno, radi se o nepotpunim, slabo iskoristivim saznanjima iz kojih je teško napraviti kvalitetan zemljovid. Jedan od razloga tomu je i što rimske vojske često nisu ni znale gdje su sve bile i kroz koja su mjesta prolazile ili točnu lokaciju poprišta okršaja i bitaka s Ilirima. Prvi koji prati ove sukobe i Augustove vojne s Japodima jest Strabon. Vodi i pedantno bilježi zapažanja o ratu i zapadnom Iliriku. On je povukao zapadnu granicu ovog područja i ona teče do tršćanskog zaljeva, obala Ilirika s Japodima pruža se istočno od Istre, a u njenom zaleđu smješta goru, bolje rečeno gorski lanac Albium, vjerojatno Velebit. Japodska obala je kratka, na potezu od Tarsatike do Tribnja, dok je do Šibenskog zaljeva liburnijska obala. Sva ta saznanja Strabon uvrštava u svoje djelo Geografija. Drugi rimski učenjak koji se zanimao za našu obalu i Kvarner jest Plinije Stariji. U djelu Historia naturalis bilježi sljedeća naselja: Nezakcij, Albonu (Plomin), Flanonu (Plomin), Tarsatiku, Seniu, Lopisku (Sveti Juraj), Ortoplu (Stinicu), Vegiu (Karlobag). Od otoka poznaje i spominje kvarnerske otoke: Absoritium (Osor), Arvu (Rab), Kreksu (Krk) i Cissu Portonatu (Pag) te otočja Apsitiride i Elektride. Najvažnije mjesto na Kvarneru smatra Flanonu (Plomin), po njemu se i zaljev naziva Flanatički zaljev, dok Tarsatika za nj nema veće značenje jer nema luku pogodnu za sidrenje većih lađa.
Ptolomej pod idejom helenističke misli zastupa drugačiju viziju i metodu kartografiranja koristeći druge izvore. U svojoj Geographii prikazuje Jadran ne samo na osnovu dobivenih izvještaja pomoraca i trgovačkih putnika, nego nastoji utvrditi i točke kopna i sferne koordinate, odnosno prikuplja informacije od izučenih mjernika koji utvrđuju lučne vrijednosti obrađenog područja. Pored već poznatih mjesta upisuje u svoje karte i jedan Argiruntum (Starigrad), Corinium (Karin), Aenonu (Nin) Jaderu (Zadar), ušće Krke, Scardonu (Skradin). Vrijednost ove karte jest u tome što je Ptolomej za sva nanizana mjesta znao koordinatne vrijednosti s preciznošću od deset lučnih minuta.
Dobra kartografska izvedba mora sadržavati upisane i ucrtane ceste. Rimska cestovna mreža oko Kvarnera najbolje se vidi u tzv. Peutingerovoj tabli iz 4. st. po Kristu. Glavna rimska cesta vodila je preko Tergeste (Trsta) za Tarsatiku. Obilazila je Istru pa je tako npr. udaljenost od Arsije (Raša) do Flanone (Plomin) iznosila osam rimskih milja (1 rimska milja= 1479,5 m), dok je od Alvone (Labin) do Tarsatike bilo 20 rimskih milja. Od Tarsatike do Senie (Senj) vodile su dvije ceste. Jedna je išla uz more uz postaju Ad Tures (Crikvenica), a druga podalje od obale bez usputnih postaja.
Nakon antičkog razdoblja sačuvalo se u srednjem vijeku nekoliko kasnorimskih itinerara (dokument ili zapis o kretanju, trasa). Tako u Antoninovu itineraru može se vidjeti trasa koja iz kasnoantičke Tarsatike ide izravno prema Sisciji (Sisak). Kretalo se od Tarsatike, skretalo od Senja prema Vratniku do postaje Avendone te preko Quadrate stizalo u Sisciu.
Dvije iz srednjovjekovlja
Prva važna geografska karta iz srednjeg vijeka zanimljiva za Kvarner jest ona arapskog geografa i kartografa Idrizija nastala u Palermu na dvoru kralja Rogera 1154. godine. Prije nego što ju je izradio on je petnaestak godina putovao Sredozemljem. Idrizi je toponimiju za Kvarner prikupio u posebnom rukopisu. Zanimljivost se tiče zapisa u kojem područje od Istre do Dubrovnika naziva Hrvatskom što kazuje da je ime Hrvatska bilo poznato u europskoj javnosti toga vremena. Za područje Kvarnera bilježi sve luke duž obale i na otocima. Mjesta poput Paga (Bago), Rab (Arba) Krk (Quarsar), Cres (Djersa), Medulin (Medulina), Labin i Plomin (Albuna i Flamuna), Lovran (Alaurona), Trsat (Lubar), Nakar (Bukari), Senj (Sena), Starigrad (Kastlaksa). Spominje Lovran koji je po njemu zadnji istarski grad (spada pod upravu Akvileje). Od Lovrana na dalje za njega prostire se zemlja bilad Garuasia (Hrvatska) ili Dalmasiah (Dalmacija po nekima). Prvi veći grad toga prostora je Bakar, potom Senj pa Starigrad i Karlobag. Svi ti gradovi imaju luke s više ukotvljenih brodova različite namjene. Ovi i svi ostali podaci bili su od itekakve važnosti za pomorce što su stizali u jadranske luke. Njegove informacije nisu bile šture, naprotiv imale su veće značenje od suhoparnih mediteranskih portulana (najranija poznata nautička karta)
Druga važna karta jest ona pomorska iz 1318. godine Genovežanina Petra Vescontea. Rijeku označuje imenom Trsat, a spominje male otoke Kvarnera što nije baš bio do tad slučaj. Spomenuo je Unije (Nia), Susak (San Sigo), Ilovik (Nieme), Premudu. U 15. stoljeću počinju se crtati isolari (mali atlasi otočja). Prvi takav je onaj iz 1420. godine Firentinca Christofora Buondelmontia, dok je prvi tiskani objavljen u Veneciji 1485. godine Bartolomea Sonetia. Kvarner je ondje prikazan na dva manja prikaza.
Istaknuta fotografija: Pietro Vesconte; portulanska karta Jadrana iz 1318.
#geografska karta #kartografija #Kvarner #Neven Lukačević #zemljovid
