Razgovarali smo s Ladom Furlan Zaborac, prevoditeljicom, profesoricom engleskog jezika i basisticom u bendovima The Bambi Molesters, The Strange i LHD s gotovo tri desetljeća iskustva spajanja surfa, psihodelije i drugih žanrova koji su od „Bambija“ stvorili jedan od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih modernih surf bendova ne samo na regionalnoj sceni, već i u svijetu.
Lada Furlan Zaborac sisačka je glazbenica koja je za vrijeme svoje karijere djelovala kao bas sviračica u The Bambi Molestersima od njihovih nezavisnih garage rock ostvarenja u Sisku srednjih devedesetih do vrhunca njihovog instrumentalnog opusa u obliku albuma „As the Dark Wave Swells“ 2010., pa sve do njihovog raspuštanja 2018. Uz „Bambije“, Furlan Zaborac je sudjelovala i u The Strange, zajedničkom projektu članova „Bambija“ i američkog kantautora Chrisa Eckmana, a trenutno je basistica u bendu LHD (uz Dinka Tomljanovića i Svena Pavlovića na gitari te Hrvoja Zaborca na bubnjevima). Osim glazbe, Furlan Zaborac radi u Gimnaziji Sisak kao profesorica engleskog jezika, a po struci je i prevoditeljica, te su neka od poznatijih djela koja je prevela s engleskog na hrvatski jezik Životinjska farma (George Orwell), Na cesti (Jack Kerouac) i autobiografije glazbenika poput Brucea Springsteena i Bona Voxa.
Što vas je potaknulo na organizaciju i održavanje Off the Grid Festivala? S obzirom na pozitivan prijem i reakcije publike i medija, možemo li očekivati nova izdanja istog u budućnosti?
Tijekom 2023. imali smo puno nastupa i u nekoliko nevezanih razgovora s bendovima koje smo susretali, razgovarali smo o mogućnosti da negdje nastupimo zajedno, a budući da već duže vrijeme imam ideju jednog takvog manjeg, „off“ festivala, odlučili smo pokušati… Sve se poklopilo i uspjeli smo dogovoriti datume, spojiti kompatibilne, ali opet dovoljno različite i zanimljive bendove, pronaći super prostor i podršku u Vintage Industrial Baru i godinu zaokružiti odličnim tulumom, što nam je zapravo i bila prvotna namjera. Uz LHD nastupili su odlični Melewai, Šumski i Psycho Mutants. Jako mi je drago da se prijateljska, gotovo „obiteljska“, atmosfera iza pozornice prenijela i na ljude ispred pozornice, a sudeći po reakcijama čini mi se da nam je pošlo za rukom stvoriti ono neko malo, osvijetljeno i sigurno mjesto na koje će se svima koji su bili na festivalu biti ugodno vratiti – u sjećanju, ali nadam se i ove godine na drugom izdanju festivala – budući da smo već započeli planove i dogovore oko toga.
Nastup LHD-a u zagrebačkom Vintageu, 27. prosinca 2023. (autor Filip Kralj)
Tradicija surferske glazbe seže u davne pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća. Kakvo je mjesto ova glazba pronašla za sebe u današnjem svijetu?
Pa, čini mi se, pogotovo od pojave digitalizacije i prakse korištenja već objavljene glazbe u vizualnim medijima, filmovima, serijama, crtićima, ring tonovima, memovima, TikToku itd.. te neprestanog recikliranja žanrova, da ona zapravo ima dosta dobro mjesto. Od Spužva Boba i Tarantina do reklama i raznim okolnim putevima natrag, prepoznatljivost osnovnih značajki surf glazbe čini je prikladnim soundtrackom umjetnicima sličnih afiniteta. Sasvim druga stvar je glazba kao samostalni element, kao autorsko djelo – u tom segmentu postoji globalna scena, ona je mala ali žilava i okuplja se na nekoliko relevantnih surf festivala. LHD su djelomično dio i te scene, ali sami sebe ne definiramo isključivo kao surf bend.
Kako se Sisak odražava kao lajtmotiv u vašim skladbama?
Meni je Sisak neiscrpan izvor inspiracije, mjesto koje ti daje dovoljno prostora za umjetničko stvaranje – s jedne strane je nenametljivo lijep, mekan i nježan kao i npr. njegovi zalasci sunca, a s druge strane je grubo mjesto koje te uvijek i nepogrešivo održava realnim i čvrsto na zemlji (usprkos svim tektonskim događajima). Ne bih rekla da je lajtmotiv, ali je definitivno pogonsko gorivo i industrija koja pokreće kreativnost. Mislim da je napetost između te dvije krajnosti dosta bitna za poticanje kreativnog načina razmišljanja.
Album „Off the Grid“ nastajao je na povijesnoj prekretnici izazvanoj pandemijom kada je poveći broj ljudi počeo živjeti „van mreže“ i povukao se u sebe same. Koji su po Vama razlozi koji su nagnali ljude da se izoliraju od drugih?
„Off the Grid“ je zapravo nastajao i nekoliko godina prije pandemije. Dinko, Hrvoje i ja smo ideje za te pjesme imali godinama i radili na njima povremeno između onoga što smo radili u The Bambi Molesters i The Strange. Neke od ranijih LHD pjesama su tako svoje mjesto našle na albumima ovih bendova, ali imali smo ih još i željeli smo ih snimiti i svirati uživo. Završetkom rada u ova dva benda, otvorila nam se prilika za to i tako je počelo. Album smo snimili prije početka pandemije i prvi dvostruki A-singl objavili krajem 2019., prije prvih lockdowna. Carys Matthews ga je pustila u emisiji na BBC 6 radiju sredinom ožujka 2020. i nakon toga je, nažalost, sve što se tiče nastupa uživo moralo stati. Dio tog vremena radili smo na miksanju ostatka već snimljenih pjesama za album, tako da se taj produkcijski dio događao tijekom korone.
Izolacija je u tom periodu bila nešto što se nametalo samo po sebi, bilo je logično smanjiti kontakte uživo iz očitih i praktičnih razloga. Gledajući unatrag, činjenicu da ne možeš nastupati prihvatili smo kao objektivnu zato što se u to vrijeme doista radilo o pitanju života i smrti i mislim da je, budući da je mnogo ljudi izgubilo živote, bilo potrebno staviti ljudskost i tu neku pomalo zaboravljenu kvalitetu osobne žrtve zbog dobrobiti zajednice na prvo mjesto.
S te strane izolacija je bila nužna, ali budući da je razlog za nju dolazio iz neke vanjske potrebe, jasno mi je i da ju je određen broj ljudi, zbog raznih razloga, straha ili pak nemogućnosti da sagledaju širu sliku, shvaćao i kao nametnutu.
Osobno mi je žao što, na globalnoj, a i dosta individualnih razina, ta izolacija nije dovela do toga da se ljudi suoče sami sa sobom i sagledaju vlastite živote u intimi vlastitih misli, pa onda iz te situacije izađu kao bolji i osvješteniji ljudi, nego su se ponovno okrenuli vanjskom (virtualnom) svijetu i zatrpali ga svojim dokazima postojanja u pomalo neurotičnoj količini…Moje je mišljenje da je svijet u tom trenu trebao malo utihnuti kako bi sam sebe čuo, a ljudi su neprestano pravili nepotrebnu buku. I u tom pogledu mi se čini da je globalno propuštena prilika da se zakorači prema nekoj boljoj razini odnosa, razmišljanja, postupanja. Svijet nakon pandemije nije postao bolje mjesto. Svaka teška situacija je zapravo prilika da se iz nje izađe kao bolji čovjek, ali ako si neprestano okrenut nebitnim stvarima, ako dopuštaš da te zaokupe površne i lažne teme, onda ta prilika neprimjetno prođe pored tebe.
„Off the Grid“, album prvijenac LHD-a (dizajn omota: Darko Kujundžić)
Spot singla „Tzar of Premantura“ stop-animacijom prikazuje jedan od mogućih nadrealističnih načina obnove grada Siska. Kako čovjek kao pojedinac može doprinijeti spiritualnoj i fizičkoj obnovi kada mu je put do iste popločen brojnim preprekama i nemarom onih koji su zaduženi za nju?
Marko Tadić napravio je prekrasan umjetnički video, ili je možda našu pjesmu uklopio u svoj umjetnički rad – nisam sigurna u kojoj se mjeri dogodilo što od toga, jer to nije klasični video koji možeš „naručiti“ od nekoga. Umjetnička djela ne nastaju na takav način. Marko je kroz svoju umjetničku viziju, onako kako sam je shvatila, upravo iznio ideju da je sve moguće, da granice kreativnosti ne postoje, da se stvarnost mijenja ako je pogledaš drugim očima, da ništa nije nepromjenjivo i da boje u crno-bijelom svijetu postoje ako ih sami svojim (umjetničkim) intervencijama ondje unesemo.
Kako god okrenuli, čovjek može djelovati jedino kao pojedinac i jedino činiti nešto za svoje najbliže okruženje, i ma koliko to izgledalo skučeno, to je zapravo jako važno i jedino čime utječemo na stvarnost – jesi li u određenom trenutku ti kao pojedinac problem ili rješenje? Puno pojedinaca koji osvijeste odgovor na to pitanje mogu stvoriti kritičnu masu koja donosi promjene. Takav pristup automatski traži da se prestane kukati, biti isključiv i negativan. Voljela bih vjerovati da smo na tom putu.
The Bambi Molesters i LHD su poznati po kombiniranju različitih instrumenata, stilova i žanrova pod okriljem surferske glazbe. Koji žanr po vama najbolje ostvaruje fuziju sa surf rockom?
Ima nešto jako zavodljivo u spajanju krajnosti. Tradicionalni surf je žanr koji ima dosta stroga pravila što ga i čini prepoznatljivim već na prvih nekoliko taktova. Kod stvaranja pjesama, kad je nešto tako strogo omeđeno, prvo što mi pada na pamet je razbiti ta pravila i spojiti ga s nečim dijametralno suprotnim poput, recimo, psihodelije. Kroz jezik estetike, spojiti apolonsko s dionizijskim, ili kockasto sa spiralnim, uređeno s kaotičnim. Mislim da LHD ide u smjeru širenja i redefiniranja žanra i to me jako veseli.
Kakva je danas situacija s glazbenom scenom u Sisku? Ima li bendova osim LHD-a koji ju i dalje nose?
Glazbena scena koja se razvija i odrasta na zdravim nogama prolazi kroz Klub Skwhat u kojem programe radi nekoliko udruga mladih. Skwhat koncertno funkcionira već dvadesetak godina kao klub i kontinuirano organizira koncerte i festivale. Jako mi je drago da su prošle godine, osim svojih programa i tradicionalnog MuF festivala ugostili i Superval – inicijativu koja mi se čini jako važna. Osim toga, od autorskih bendova tu su Šarena pojava i Bluzy Threesome, sasvim različiti bendovi, ali odlični u svojim žanrovima. Blizina Zagreba je u smislu glazbene scene dvosjekli mač, jer dosta odličnih glazbenika pronađe svoje mjesto u bendovima tamo.
S obzirom na pandemiju i razorne potrese u Sisku i okolici 2020., kakvu ulogu glazba ima u čovjekovom poimanju događaja i trauma izvan njegove kontrole?
Za mene ima jako važnu ulogu i to na nekoliko načina. Kao prvo, glazba se od ostalih umjetnosti razlikuje na način da, da bi se dogodila njezina recepcija, nije potrebno uključiti svjesno razmišljanje i ona djeluje na neke sasvim druge centre u mozgu i meni se čini da je nekako sveobuhvatnija u smislu svega što se u tijelu dogodi kad si izložen glazbi. Trenutačno briše dimenzije prostora i vremena i kao slušatelj imaš priliku biti u tom nekom međuprostoru, zoni ili kako god to nazvali s određenom pjesmom, autorom, glazbenicima koji je izvode, bilo da slušaš snimak ili si na koncertu – meni je taj imaginarni prostor sinonim za slobodu. Sviranje i stvaranje glazbe ti otvara vrata prema toj slobodi i tajanstvenom prostoru s drugačije strane, gdje imaš privilegij aktivno izbrisati vrijeme i prostor i biti kao npr. u nekom bestežinskom stanju, u kojem je sve uzbudljivo jer je sve moguće. Kreativnost je jako važna u svakodnevnom životu, a usudila bih se reći i u nekim težim životnim razdobljima jer ti uvijek daje mogućnost odstupnice, mentalnog prostora u kojem možeš pronaći vlastiti smisao i uvijek te može transponirati kamo god poželiš.
Kako izgleda vaš kreativni proces, tj. osmišljavanje i stvaranje glazbe? Koliko se on izmjenjivao kroz vašu karijeru?
Kreativni proces se općenito izmjenjuje ovisno o situaciji i ljudima koji su uključeni u njega. S raznim ljudima se surađuje na različite načine i ako svi žele postići isti cilj, a to bi trebala biti npr. pjesma ili album, on mora biti mekan i elastičan, jer je rad u bendu specifičan zato što uključuje različite osobnosti, a kreativni proces prilično je intiman. Trenutno radimo nove pjesme i način na koji pristupamo je upravo takav – svaka ideja dobije priliku, svaka tema se isproba, odsvira, svi smo jednako uključeni u proces. Radimo u Sunday Studios sa Svenom Pavlovićem, koji nam se sad pridružio i kao član benda i imamo sreću da su nam na raspolaganju različiti instrumenti, tako da neke stvari možemo odmah isprobati na više načina. Otvoreni smo za eksperimente i različite pristupe i sve mi to jako nalikuje na igru i jako sam sretna zbog toga jer osjećam da smo pronašli super način rada. Svaka ideja dobije zasluženu priliku da se razvije u nešto više, što ne znači da će svaka ideja i postati pjesma, ali u ovoj fazi rada na novom albumu otvoreni smo za sve što nam padne na pamet.
S obzirom na to da prevođenje duljih književnih vrsta poput romana iziskuje od Vas da na određen način postanete spisateljicom, koliko prevoditeljstvo kao zasebna vrsta umjetnosti utječe na stvaranje instrumentalne glazbe?
Odlično pitanje! Prevođenje i instrumentalna glazba se u mojoj glavi jako dobro nadopunjuju. Naime, s jedne strane oblikovanje umjetničkog djela pomoću isključivo riječi je nešto sasvim drugačije od stvaranja glazbe. Instrumentalna glazba se oslobodila riječi kao nečega suvišnog. S druge, ono što u prevoditeljskom poslu smatram najvrjednijim je slično onome što se događa pri recepciji glazbe – a to je taj susret s autorom u sličnom imaginarnom prostoru koji sam već spomenula i komunikacija s autorovim idejama upravo kroz riječi. Svaka nova ideja sigurno utječe na prevoditeljevo razmišljanje, bilo da ga mijenja ili ne i mislim da se u mom slučaju može dogoditi da neka ideja ili rečenica potaknu određenu misao o pjesmi ili možda da specifična struktura odlomka ili književnog djela utječe na razmišljanje o oblikovanju glazbe.
Koje izvođače i albume najviše slušate u zadnje vrijeme i koje biste preporučili čitateljima?
Slušam jako raznoliku glazbu i slično bih preporučila i čitateljima. Kreativnost u glazbi je toliko široka i raznolika i do najrazličitijih izvođača je relativno lako doći tako da u oblikovanju vlastitog ukusa doista treba samo biti znatiželjan. Budući da je prije nekoliko dana objavljena vijest o smrti Waynea Kramera, pada mi na pamet da bi možda neki mlađi čitatelji trebali poslušati MC5 i osvijestiti što znači imati stav i biti revolucionaran kroz npr. upoznavanje tog fenomenalnog benda, njihovih albuma i čitave priče oko njih.
Što možemo očekivati od LHD-a u 2024. godini?
Prošle godine smo, na inicijativu Tonija Šarića i Vjerana Pavlinića, radili na projektu ozvučivanja hrvatskog nijemog igranog filma Joze Ivakića iz 1929. godine, koji se zove „Birtija“, te smo na filmskom festivalu DORF u Vinkovcima u kolovozu premijerno, uz projekciju i uživo izveli glazbu uz film. To je podrazumijevalo skladanje 40ak minuta nove glazbe koja se dramaturški uklapa u film i bio je to proces tijekom kojeg smo puno toga naučili i jako se dobro zabavili. Već sad mogu najaviti da će se projekcije uz sviranje uživo događati i tijekom ove godine, počevši od travnja, u nekoliko gradova u Hrvatskoj i to nas jako veseli. Sve detalje oko „Birtije“ objavit ćemo krajem veljače i nadam se da ćemo se vidjeti na nekoj od izvedbi.
Osim toga, od travnja također ponovno krećemo sa svirkama, a paralelno radimo i na novom albumu, pa tijekom ove godine mislim da je realno očekivati neko novo izdanje – u obliku singla ili EP-ja. Nadam se da ćemo se susretati na svirkama uživo, i bilo bi super da i ovu godinu zaokružimo jednim dobrim tulumom u obliku Off the Grid Festivala #2.
Istaknuta slika: Krešimir Nilić
#Lada Furlan Zaborac #LHD #Off the Grid Festival #razgovor #The Bambi Molesters
