Lutkarstvo između znanosti i čuda: dvije knjige u čast 30. Revije lutkarskih kazališta

Gradska knjižnica Rijeka u srijedu je postala dijelom jubilarnog slavlja 30. Revije lutkarskih kazališta. U ozračju obljetničarskog programa Gradskog kazališta lutaka Rijeka predstavljene su dvije knjige koje na različite načine osvjetljavaju hrvatsko lutkarstvo – znanstvena monografija Maje Verdonik „Revije lutkarskih kazališta Rijeka, 1996.–2024.” i studija Igora Tretinjaka „Prostor nedovoljno iskorištene slobode – sto godina lutkarstva za odrasle u Hrvatskoj”.

Promociju knjige Maje Verdonik moderirala je prof. dr. sc. Kristina Riman, koja je istaknula da naslov sugerira kroniku, ali da se zapravo radi o temeljitoj analizi uloge riječke Revije lutkarskih kazališta u hrvatskom i europskom kontekstu. „Ova knjiga nije samo za istraživače i teatrologe, već za sve koji žele razumjeti kako je Rijeka postala ključna točka okupljanja lutkara”, kazala je Riman.

Autorica, redovita profesorica na Učiteljskom fakultetu u Rijeci, kazala je da ju je u svijet lutkarstva lutkarskog kazališta odvela znatiželja:

– Zanimalo me kakva je to vrsta kazališta – dotad sam više pratila Zajca. Prvu Reviju nisam gledala, ali ostale jesam, i s vremenom sam shvatila da je vrijeme da se to zapiše i sačuva, rekla je autorica uz pojašnjenje da je pisanje takve knjige vrlo izazovno jer je predstava „živa tvar”.

– Kada je jednom izvedena, ona više ne postoji. U rekonstrukciji sam se oslanjala na kritike – od Dalibora Foretića i Marije Grgičević do novijih autora poput Igora Tretinjaka, Olge Vujović i Kim Cuculić. Ne moram se uvijek slagati s mišljenjem, ali ti tekstovi su bili ključni da se dođe do činjenica i autora.

S obzirom na to da predaje dječju književnost, autorica je posebno istaknula povezanost lutkarstva i bajki.

– Bajke su najzahvalnije za preradu jer su već pune čuda i nestvarnih bića – kao i lutkarstvo. Kad lutka oživi, to je čudo koje dijelimo s bajkom. Slikovnice su isto često prisutne, za  njih kažu da je lutkarska predstava trodimenzionalna slikovnica, a postoji i fantastična priča, ona je isto prisutna u lutkarstvu, poput Alise u zemlji čudesa. Ima puno detalja i momenata u kojima se mogu naći poveznice.

Osim što ruši predrasudu da su lutkarske predstave namijenjene samo djeci, Verdonik podsjeća da postoje i predstave za odrasle, kao i za bebe i djecu do tri godine, koje potiču osjetilno istraživanje i igru.

Kao zanimljivost iz arhiva, autorica je otkrila da je još 1988. u Rijeci održan festival koji se može smatrati pretečom današnje Revije, te se prisjetila i opatijskog kongresa UNIMA-e 2004. godine, kada su publiku oduševile legendarne vijetnamske lutke na vodi.

– To je bio možda i najveći kulturni događaj u Rijeci te godine, zaključila je Maja Verdonik, koja je na kraju zahvalila Učiteljskom fakultetu u Rijeci, urednicima, recenzentima i djelatnicima Gradske knjižnice Rijeka koji su pomogli u realizaciji knjige.

Drugu knjigu, „Prostor nedovoljno iskorištene slobode – sto godina lutkarstva za odrasle u Hrvatskoj”, predstavili su autor doc. dr. sc. Igor Tretinjak i profesorica Anđela Vidović.

Riječ je o rijetkoj knjizi u hrvatskoj teatrologiji – prvoj koja sustavno istražuje i analizira predstave namijenjene odrasloj publici.

„Kada sam počeo, odlučio sam pisati o nečemu čega nema puno. Ispalo je da lutkarstvo za odrasle postoji u kontinuitetu, iako s prazninama. Odabrao sam predstave koje su mijenjale kazalište i hrvatsko lutkarstvo”, rekao je Tretinjak.

Posebno je istaknuo važnost Gradskog kazališta lutaka Rijeka, koje, prema njegovim riječima, „od početka igra iznimno važnu ulogu, možda i najjaču u zemlji”.

Dolazak redatelja Vinka Brajkovića iz Zagreba u Rijeku ocijenio je ključnim trenutkom:

– On je otvorio kazalište odrasloj publici, donio crni teatar, nove tehnike, slobodu u prostoru – i stvorio jako kazalište.

Govoreći o definiciji lutkarstva za odrasle, Tretinjak şmatra da je teško postaviti granice:

– Za odrasle su možda najbolje antidefinicije. Ono što je kazalište lutaka za djecu, nije za odrasle. Šumu Striborovu, primjerice, nisam mogao izostaviti – ona komunicira s odraslima jednako kao i s djecom.

Osim estetskih, autor se dotakao i društvenih aspekata: političkih predstava gotovo da nije bilo, a najbliža kontroverza bila je „Romeo i Julija” s plakatom upozorenja „za mlađe od 16 godina”.

– Naši su ravnatelji nedovoljno hrabri pa se u konačnici zadovoljavaju punim gledalištima. No, uvijek kada se malo umorimo, napravimo nekoliko iskoraka na krilima stranih redatelja. To danas radi jedino Rijeka i nadam se da će se to promijeniti, zaključio je Tretinjak.

Istaknutu fotografiju Maje Verdonik snimio Kristian Sirotich