Mario Zbiljski: Najvažnije je da se ne radi protiv instrumenta i muzike

U Istarskom narodnom kazalištu nedavno je nastupio duo kojeg čine Mario Zbiljski (bisernica) i Konstantin Krasnitsky (klavir). Repertoar klasične glazbe izveden na bisernici i braču uz klavirsku pratnju bio nam je dovoljan povod za razgovor, tim više što naš sugovornik, Mario Zbiljski, ima doista bogatu i zanimljivu glazbenu karijeru. Između ostalog, 2006. godine završio je diplomski studij na bečkom Franz Schubert Konservatorium u suradnji s Akademijom za muzičku umjetnost Plovdiv (Bugarska), a 2019. na osječkom Sveučilištu J.J. Strossmayera diplomski studij Tamburaško umijeće. Dobitnik je Rektorove nagrade za poseban doprinos promicanja tambure kao solističkog instrumenta u svijetu klasične glazbe. Proglašen je najboljim instrumentalistom na tamburi od strane Hrvatske glazbene unije i dobitnik je Porina za najbolji album folklorne glazbe. Koncertira i radi kao profesor tambure u Osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi u Osijeku.


Najprije čestitke na izvrsnom koncertu. Jeste li vi zadovoljni?
Hvala Vam! Koncert je uvijek izazov da se ujedini publiku i izvođače u jedno tijelo, kako bi svima bilo ugodno i kako publika ne bi imala osjećaj izgubljenog vremena zbog dolaska na koncert. Nadam se da smo u većoj mjeri to uspjeli učiniti.


Repertoar koncerta i kombinacija instrumenata nisu toliko uobičajeni. Kako je došlo do ove suradnje s kolegom Konstantinom Krasnitskim koji je i sam renomirani pijanist?
Profesora Konstantina Krasnitskog upoznao sam na Akademiji za kulturu i umjetnost Osječkog sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera. Zajedno nastupamo više od šest godina i neuobičajenost spoja naših instrumenata za nas je postala normala.


Tijekom tog perioda nastupali ste zajedno i na pozornicama izvan naše zemlje, između ostalog u Beču. Kakve su bile reakcije na izvedbu Bacha, Chopina i Schuberta na bisernici?
U početku je publika uvijek malo šokirana, traži poveznicu s mandolinom ili balalajkom, instrumentima koji su poznatiji na svjetskom nivou. No, do kraja koncerta više nitko ne analizira na kojem se instrumentu svira, već publika aktivnim slušanjem sudjeluje u izvedbi. Bit će potrebno više vremena i nastupa da se ovakav jedan pristup standardizira.

F.Chopin: Nocturne op. 27


Koncert u Puli dio je mini turneje. Nastupili ste u Vinkovcima, Zadru i sad u Puli. Možemo li Vas uskoro očekivati i u Rijeci?
Ja se nadam. Ako bude interesa publike i organizatora, mi smo spremni. Rado ćemo se odazvati pozivu.


Vratimo se malo na vaš početak. Možete li se predstaviti našim čitateljima? Kako je izgledao vaš glazbeni put, od primaša Slavonskih lola do, po mišljenju struke, našeg najboljeg instrumentalista na tamburi? Kako se dogodio taj iskorak u klasičnu glazbu?
Vrlo rano, u dobi od šesnaest godina, postao sam glazbeni profesionalac. Od Kulturno-umjetničkog društva Osijek 1862, orkestra Batorek, raznih restoranskih nastupa, pa do estradnih uspjeha s našim poznatim bendom Slavonske lole, diskografskih i strukovnih nagrada, prošlo je više od trideset godina aktivnog djelovanja na svim područjima tamburaške glazbe. Na svim tim poljima dao sam maksimum sebe i išao dalje. Samostalno sam se nadograđivao, pohađao privatne sate teorije i vježbao klasičnu muziku koliko sam je sam shvaćao. Otvaranjem studija tambure u Beču i kasnije u Osijeku, dočekao sam priliku kojoj sam se nadao – „Tambura u svijetu klasične glazbe“. Moram napomenuti da taj pravac nisam ja izmislio već je tim putem, mnogo godina ranije, išlo dosta mojih kolega od kojih je najpoznatiji, danas nažalost ne među nama, Hrvoje Majić primaš Zlatnih Dukata.


Profesor ste u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi u Osijeku. Postoji li zanimanje mladih za vaš instrument?
Iako su vremena prema umjetnosti nepovoljna, pogotovo prema nedovoljno etabliranom i medijski praćenom instrumentu kao što je tambura, mi u Slavoniji i u cijeloj Hrvatskoj imamo velik broj mladih talentiranih glazbenika na tamburi koji će se, na određeni način, nastaviti baviti tamburaškom muzikom.


Tijekom glazbene karijere surađivali ste s brojnim glazbenicima. Postoji li mogućnost da vas vidimo tj. slušamo u nekim drugim glazbenim žanrovima kao što je npr. jazz? Ili da proširim pitanje, kakvi su vam planovi za budućnost?
Sve je otvoreno, naravno, jer glazba se dijeli samo na dvije vrste – pojačaj malo da to čujem ili molim te, ugasi. Tako da ne bi trebalo biti nikakvih ograničenja.


Monti Csárdás: Wiener Tschuschenkapelle / Metropol, Wien


I za kraj jedno osobno pitanje na koje vam, kao Slavoncu, neće biti lako odgovoriti. Što vam je draže, tambura kao instrument u tradicijskoj glazbi ili kao solistički instrument pogodan za izvedbu klasične glazbe?
Isto je kao i odgovor na prethodno pitanje – kad je dobro, onda je dobro. Najvažnije je da se ne radi protiv instrumenta i muzike uopće.

Istaknuta fotografija:  Mario Zbiljski, privatna arhiva

#INK #Istarsko narodno kazalište #klasična glazba #mario zbiljski #tambura

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh