Među svim obraćanjima na otvorenju izložbe Koncentracijski logori fašističke Italije u Hrvatskom primorju 1941. – 1943. posebno se izdvojio govor nadbiskupa Mate Uzinića.
Bio je to govor koji nije ostavio prostor ravnodušnosti. Govor bez velikih gesti, bez podizanja glasa, bez potrebe za efektima, a opet snažniji od mnogih političkih i javnih istupa koje svakodnevno slušamo.
U jednom se trenutku u glasu nadbiskupa Mate Uzinića osjetilo i blago podrhtavanje, kao da je bio na rubu suza. Dojam je bio jasan: riječ nije o naučenom tekstu ni protokolarnom obraćanju, nego o duboko proživljenoj poruci čovjeka koji je istinski potresen onime što se danas događa u svijetu, ali i u našem društvu.
U vremenu u kojem često dominiraju površnost i relativizacija, Uzinićev govor bio je podsjetnik na snagu tihe, iskrene i moralno dosljedne riječi.
Obraćanje monsinjora Mate Uzinića prenosimo u cijelosti.
– Ovom izložbom, postavljenom u znak sjećanja na žrtve holokausta, među žrtvama možemo prepoznati konkretne ljude iz našeg grada i našega kraja, koji su živjeli prije nas, bili dio društva sa svim pravima i ovlastima, a onda su u jednom trenutku proglašeni manje vrijednima i nepoželjnima i smješteni u koncentracijske logore.
Pokojni papa Franjo u prošlogodišnjoj poruci uz Dan sjećanja rekao je da se strahota istrebljenja milijuna Židova i pripadnika drugih vjera i naroda ne može zaboraviti niti poreći, ovom izložbom želimo poručiti da se to nije događalo samo drugdje i drugima, nego da se događalo nama i našima.
Recimo i to, ako ne drugačije, onda zbog činjenice da su to činili ljudi ljudima. I da to nisu činili samo drugi našima, nego i naši našima.
Ovo nije samo povijesna činjenica zbog koje nam svako prisjećanje na holokaust treba izazvati i tugu i stid. To je naša moralna obveza pred sadašnjim i budućim generacijama, kako se nešto slično više nigdje, a osobito na ovim našim prostorima, ne bi ponovilo.
A ponavlja se. U ovom ili onom obliku. Na mnogim mjestima širom kugle zemaljske, u onome što je papa Franjo nazvao Trećim svjetskim ratom u dijelovima.
Ono što nas posebno zabrinjava jest to što naznake mogućeg ponavljanja možemo prepoznati i u našem hrvatskom društvu i našem gradu. Zato moramo jasno reći „ne“ pojavama koje relativiziraju i umanjuju zločine i u kojima postoje znakovi da bi se oni mogli ponoviti u bilo kojem obliku.
Svi se zajedno trebamo još odlučnije zalagati za izgradnju bratskijeg i pravednijeg svijeta, počevši od društva u kojem živimo.
Pokojni papa Franjo pozvao nas je da svoje mlade odgajamo po logici bratstva, opraštanja i mira, kako bi imali otvoreno srce prema svima. Kako to učiniti? Mislim da nam u tome itekako mogu pomoći izložbe poput ove i Dan sjećanja na žrtve holokausta.
Na tom tragu, sadašnji papa Lav XIV kaže da ovaj Dan sjećanja nije naprosto datum koristan učenicima kako bi mogli ponoviti određena znanja, nego je poziv savjesti svakog muškarca i žene, kako bi se ojačao imunološki sustav ljudske obitelji pred mogućim novim užasima i ponorima povijesti, do kojih se dolazi kada nad bratstvom prevladaju ekstremni nacionalizam, nepovjerenje i jezici mržnje.
To su vrlo aktualne poruke i za naše hrvatsko društvo, kojemu je, čini se, narušen imunološki sustav. Vidimo to po nekim pojavama kojima svjedočimo: od grafita, preko pozdrava i pjesama, do zamaskiranih lica, crne odjeće te otvorenih prijetnji i sukoba.
Vjerujem da lijek može biti i ova izložba, za koju želim da nam svima, a osobito našim mladima, bude škola savjesti i istine. A riječima pape Lava – opomena da se užas ne zaboravi i da antisemitizam više nikada ne pusti korijenje, zaključio je Mate Uzinić.
Govor nadbiskupa Uzinića ispračen je dugotrajnim aplauzom, u dvorani se osjetio poseban ponos, ali i žal da našom medijskom, političkom, kulturnom i javnom scenom ne dominiraju baš ovakve osobe.
Istaknutu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#HKD na Sušaku #holokaust #Mate Uzinić
