PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.
Ouroborosane Aplikacija je izmjerila da dnevno pređem desetak kilometara Ili deset tisuća koraka Pojednostavljujući računicu Uzmimo da dva mjeseca godišnje samo ležim Ili pišem Čineći nešto sasvim beskorisno Ispada da u godini napravim 3 milijuna A otkad sam stao na noge Iskoračao sam 138 milijuna koraka Kako strogo zanosim ulijevo Sluteći da sam odšetao veći komad puta I ostala mi trećina do zatvaranja kružnice Nalazim se negdje tridesetipet tisuća kilometara Iza rođenog sebe Malo iskosa prema sjeveroistoku I unatoč velikoj razdaljini Ponekad se čini Da mogu vidjeti dječja leđa Naborana visećom kožom Koje se spremaju ispružiti na bijelu tkaninu (iz zbirke "Posljednji tasmanijski tigar")
Ulovi osamdesetih Osamdesetih godina U kanalu između Krka i Raba Blizu otoka Goli i Grgur Potonuo je brod I povukao sa sobom nekoliko Puntara i Starobašćana Tijela im nikad nisu nađena Mario iz Stare Baške Brat jednog od nestalih Radio je kao kočar I često bi pri povratku s mora Navraćao u lokalnu konobu Brane gostioničar bi ga pritom Svaki put upitao: - Si našal brata? Trajalo je to godinama Brane bi izazvao smijeh prisutnih A onda je sredinom devedesetih Gostioničar poslao svog sina U krađu građevinskog materijala Na Grgur i Goli Škrile, erte, šperploče, salonitke Što se nađe Okrenulo je naglo na buru Barka prekrcana Utopili se sin, njegova cura i prijatelj Braninog sina nikad nisu našli Prošlo je još neko vrijeme Nitko nije više pitao A brat Mario Iz početka priče Došao je s najlon vrećicom Poznatog trgovačkog lanca Izvadio iz nje lubanju I stavio na šank - Našal san ti sina! (iz zbirke "Mogućnost povremenih oborina")
zašto hodamo... za radionicu – Tata, zašto hodamo po cesti? – Jer je cesta pusta – Zašto je cesta pusta? – Jer automobili više ne voze – Zašto ne voze? – Jer nema ljudi da njima upravljaju – Zašto ih nema? – jer su izašli iz slike Iz pejzaža Kroz passepartout – Što je passepartout? – Bjelina zida oko naše sjene – Kako to da smo mi ostali – Mi smo Nalijepljene ptice na staklima burobrana (iz zbirke "Krugovi u žitu")
Mladen Blažević
Rođen je 1969. godine u Rijeci. Radio je kao novinar, sudjelovao u pokretanju i uređivao nekoliko informativnih i književnih časopisa. 2008. u „SKD Prosvjeti“ objavio je prvi roman „Tragovi goveda“, a 2015. i drugi roman „Ilirik“. Napisao je scenarij za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma „Je letrika ubila štrige“. U izdanju društva „Poiesis“ iz Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama „Posljednji tasmanijski tigar“. Dobitnik je nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, temeljem koje mu je objavljena zbirka pjesama „Mogućnost povremenih oborina“, Jesenski i Turk, 2019. godine. U izdanju VBZ-a 2021. objavljena mu je treća zbirka pjesama „Krugovi u žitu“, te treći roman „Dnevnik nepušača“ u izdanju Naklade Val. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.
https://www.jesenski-turk.hr/hr/mogucnost-povremenih-oborina-2019-mladen-blazevic
https://www.vbz.hr/wp-content/uploads/2021/06/krugovi-u-zitu_naslovnica.jpg
#mladen blažević #poetris #poezija
