Mornarička knjižnica u Puli, iako kroz vrijeme opetovano načeta, sadrži vrlo vrijednu građu. Riječ je o znanstvenoj knjižnici koja je za vrijeme vladavine Austro-Ugarske sadržavala iznimno vrijednu stručnu literaturu o pomorstvu. Velik dio te literature obišao je svijet, kako su nam kazali tamošnji knjižničari, s obzirom na to da je u to vrijeme svaki brod posjedovao knjižnicu u kojoj bi se mornari educirali ili zabavljali kroz čitanje beletristike.
Danas uživa status kulturnog dobra Republike Hrvatske. No, da bi došla do Hrvatske i ondje zauvijek (nadajmo se) ostala, morala su proći stoljeća političkih promjena i ratovanja.

Turbulentna povijest
Priča o knjižnici započinje početkom 19. stoljeća, točnije, 1802. godine kada je osnovana u Veneciji, pod pokroviteljstvom austrijske Ratne mornarice. Nadvojvoda Karl, ministar mornarice i rata bio je prvi donator, pohranivši u knjižnicu 20 svezaka znanstvenih radova, čime je postavljen temelj buduće riznice. Fond se nakon toga počeo puniti zahvaljujući mornaričkim časnicima s čijih je plaća redovno uplaćivan dio iznosa kako bi se ulagalo u knjižnicu.
Tijekom svoje povijesti knjižnica je imala važnu ulogu u obrazovanju austrijskih mornaričkih kadeta i časnika, čuvajući dragocjena znanja koja su oblikovala pomorsku tradiciju regije. Naime, u to je vrijeme knjižnica prikupljala tadašnja najaktualnija i najvrednija znanstvena zapažanja vezana za pomorstvo koja se s vremenom razvijala, okupljala brojne stručnjake i istraživače, da bi na koncu postala jedna od najznačajnijih knjižnica ovog tipa na Mediteranu.
Unatoč brojnim povijesnim previranjima, ratovima i promjenama političkih granica, zbirka je uspješno preživjela brojne selidbe. Najprije je iz Venecije preseljena u Trst pa u Pulu, kao prijestolnicu Austro-Ugarske ratne mornarice, gdje je ujedno i najduže bila. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine, vlasništvo nad knjižnicom prešlo je u ruke talijanske vlasti koja je dio građe preselila u Italiju. Tijekom Drugog svjetskog rata, kako bi se zaštitio njezin sadržaj, fond je premješten najprije u Češku, a potom u Beč.

Jugoslavija je dvadeset i pet godina pregovarala s Bečom oko ove knjižnice
Dvadeset i pet godina trajali su pregovori Jugoslavije s Bečom, u čiji je Ratni arhiv bila preseljena sva građa. Na koncu je 1975. godine Austrija darovala knjižnicu Hrvatskoj, uz uvjet da sebi zadrži dio građe, oko 10.000 svezaka. Tako se 20.000 svezaka vratilo u Pulu, a knjižnica je integrirana u fond Sveučilišne knjižnice.
Iznimno vrijedna građa
Knjižnica danas čuva vrlo zanimljive zapise, od stručne literature, enciklopedija, poznatih stranih časopisa, raznih putopisa, kao primjerice onih iz Afrike. Ondje se nalaze i brojni rječnici, a o bogatstvu i vrijednosti ove knjižnice govori i činjenica da građa obuhvaća knjige na njemačkom, talijanskom, engleskom, francuskom te brojnim drugim jezicima. Pronašli smo i knjižicu na sanskrtu, a posebice je zanimljiva knjiga gostiju.
Naime, današnji Dom Hrvatskih branitelja u Puli, zgrada je koju je izgradila Austro-Ugarska. Tada se nazivala Marine Kasino i okupljala je brojne časnike, vojna lica te brojne ugledne ljude. Prema knjizi gostiju vidljivo je da se posljednja osoba upisala u nju 4. studenog 1918. godine, dakle, svega tjedan dana prije završetka Prvog svjetskog rata i nestanka Austro-Ugarske. Riječ je njemačkom imenu i prezimenu, a interesantno je u istoj knjizi bilo pronaći i zapise na arabici.

Iako je knjižnica otvorena samo za posebne događaje – primarno Noć muzeja i posjete škola – njen značaj ostaje neosporan. Knjižničari primjećuju sve manji broj posjeta, osobito među mladima, što predstavlja izazov za daljnju popularizaciju ove dragocjene institucije. Usprkos tome, mornarička knjižnica u Puli ostaje simbol povezanosti s pomorskom prošlošću i važnosti očuvanja kulturne baštine za buduće generacije kao dragocjen arhiv znanstvenih stručnih djela, ali i povijesti Pule za vrijeme Austro-Ugarske.
Istaknuta i ostale fotografije: Matea Čelebija
#građa #Mornarička knjižnica u Puli #pomorstvo #povijest #Pula