Prvomajska fešta na Morskom prascu na Kantridi još je jednom pokazala zašto taj mali komad riječke obale i mora ima tako veliko mjesto u gradskoj svakodnevici. Bilo je sjajno, odlično, možda i iznad očekivanja, ali opet baš onako kako na Prascu i treba biti: opušteno, zabavno, ležerno, bez prevelikog filozofiranja o životu, bez prizivanja crnih misli i loših vijesti.
Ako postoji jedan dan u godini u kojem ljudi barem na nekoliko sati ne bi trebali brinuti o statusu, plaći, radničkim pravima, računima, životnim brigama i svemu onome što ih inače sustiže čim otvore oči – onda je to Prvi maj. Možda ne čitav dan, život te bez problema vrati u svakodnevni ritam. Ali barem onih nekoliko sati.
Međunarodni praznik rada, a zapravo totalno opuštajući odmor.
Zen, reklo bi se.
Za glazbeni dio priče pobrinuli su se Trio Asi, koji su se pokazali kao pravi asevi iz rukava. Svevremenskim uspješnicama zabavne glazbe držali su atmosferu baš tamo gdje treba biti, visoko, vedro i bez napora. Bilo ih je užitak slušati, poneki su i zaplesali, ali još više upijati tu neku jednostavnu, dobru energiju koju su širili oko sebe. Onu energiju zbog koje se ljudi nasmiju i prije nego što shvate da su se nasmijali.
A onda, naravno, fažol.
Jer Prvi maj bez fažola nije pravi Prvi maj. Može biti neradni dan, može biti lijepo vrijeme, može biti more, glazba i dobro društvo, ali bez fažola cijela stvar nekako ostane nedovršena. Kao pjesma bez refrena.
Na Morskom prascu za to se pobrinula Biljana Predvodnik, koja je svoju kuharsku ekipu predvodila do pravog malog prvomajskog pothvata. Podijeljeno je 350 porcija, skuhano 30 kilograma fažola, 15 kilograma kobasica, 12 kilograma suhog mesa i tko zna što sve još nije završilo u trima velikim loncima. Onaj najvažniji sastojak, naravno, Biljana je zadržala za sebe.
Tajni sastojak se ne odaje. Pogotovo kad fažol ovako uspije.
– Jesam li zadovoljna? Prezadovoljna sam. Nije bilo lako, ali uspjeli smo sve kako smo i planirali. A najveće zadovoljstvo je u tome što se nitko nije žalio. Svi su odreda hvalili naš fažol, rekla je Biljana.
I nije pretjerala. Fažol na Morskom prascu hvalili su svi. Čak i oni koji su bez njega ostali na Preluku.
Vrlo brzo do Preluka se pročuo glas o Biljaninom fažolu, pa su ljudi krenuli prema Kantridi ne bi li ga kušali. Budući da nitko, barem se vrijedi nadati da je tako, na kraju nije ostao gladan, može se mirne duše reći da je Morski prasac ove godine spasio Prvi maj u Rijeci.
Ljudi su se odlično provodili. Neki su uživali u dobrom društvu i opuštenim ćakulama, poput riječko-zagrebačko-novosadske punk ekipe koju su činili Petar Petrović, Vito Marinović, Ivana Škiljan i Tea Pleše, oduševljeni atmosferom, morem, glazbom i onim osjećajem da se na nekoliko sati može jednostavno biti među ljudima.
Bez agende. Bez nervoze. Bez obaveze da se išta posebno kaže.
Neki su se spustili tik do mora, neki su se sunčali, neki samo čilali, a bilo je i onih najhrabrijih koji su odlučili provjeriti temperaturu mora. Ako je vjerovati njihovim riječima, već se sada može zaplivati. Doduše, tko nije ušao u more, ima potpuno pravo ostati blago skeptičan. Ali prizor ljudi koji se kupaju na Prvi maj uvijek nekako popravi dan. Kao da kaže: evo, ipak ide život.
Na kraju svega, uvijek se vrijedi zapitati ima li sve to smisla. Ovo je, uostalom, bila već 21. uzastopna prvomajska fešta na Morskom prascu. Dvadeset i jedna godina fažola, mora, glazbe, druženja i tvrdoglavog inzistiranja na tome da Prvi maj ne bude samo datum u kalendaru. Doduše, jedna od rijetkih bez Kantridersa, ali nećemo sada prizivati tugu, vratimo se radnicima, to je u Hrvatskoj puno sretnija tema.
Dakle, ima li smisla i dalje govoriti o radnicima, radu i radničkim pravima?
– Ima smisla. To su teme o kojima se uvijek mora govoriti, kategoričan je bio Robert Marčelja, načelnik Općine Jelenje, koji tradicionalno pohodi prvomajska druženja uz more.
I zapravo je u tome cijela stvar.
Ima smisla spustiti se do mora. Ima smisla stati među ljude. Ima smisla pojesti tanjur fažola, poslušati pjesmu, razmijeniti nekoliko rečenica, nasmijati se, pogledati prema moru i barem nakratko povjerovati da zajedništvo nije samo stara riječ iz nekog drugog vremena.
U Rijeci je, u radničkom smislu, mnogo toga počelo upravo uz more. I možda je zato dobro da se Prvi maj i dalje tamo vraća. Grad Rijeka je to ove godine očito osjetio organiziravši druženje na Preluku.
Šteta samo što je ponestalo fažola.
Ali dobro.
Uvijek je tu Morski prasac. Prvomajska fešta na Morskom prascu u potpunosti je financirama sredstvima tvrtke Novi turizam d.o.o.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
