U četvrtak, 11. travnja, proslavljen je 30. rođendan Muzeja grada Rijeke! Sunčano i toplo vrijeme, brojni uzvanici, kao i odličan odaziv publike, doprinijeli su rođendanskoj proslavi najveće riječke muzejske institucije. Na otvorenju izložbe „Trideset godina Muzeja grada Rijeke”, od uzvanika, prisustvovali su Marko Filipović, gradonačelnik grada Rijeke, Mladen Urem, v.d. ravnatelja Muzeja grada Rijeke, Deborah Pustišek Antić, viša kustosica i voditeljica kustoskog tima, Marija Lazanja Dušević, viša kustosica dokumentaristica i urednica kataloga, Velid Đekić, voditelj odnosa s javnošću, Vinko Ivić bivši v.d. ravnatelja te Ervin Dubrović, bivši ravnatelj Muzeja grada Rijeke.
Kao pravni nasljednik Muzeja narodne revolucije, koji je formiran 1961., MGR je svojim radom stasao u ustanovu koja je odavno premašila početne gabarite i kapacitete riječke „Kockice”. Naime, od 1976., Muzej je smješten u novoj muzejskoj zgradi, koja je rađena po projektu Nevena Šegvića. Smještena u perivoju Guvernerove palače, riječka „Kockica” je bila prva novoizgrađena zgrada muzejske namjene u Rijeci od 1945., te i danas drži tu titulu (novoizgrađene zgrade, ne revitalizacije). Ali osim izložbenih prostora, muzej ne bi bio ništa bez svojih zaposlenika. U trenutku preustroja muzeja 1994., funkciju je v.d. ravnatelja bio obnašao Mladen Grgurić, da bi 1997. na ravnateljsku poziciju stupio Ervin Dubrović – koji je vodio muzej sve do ožujka 2023. Bilo se krenulo s idejom da se stvori ozbiljan gradski muzej koji će na adekvatan način istraživati, sakupljati te prezentirati kulturne i umjetničke artefakte/teme iz povijesti Rijeke. Prvi „ekstremitet” kojeg je Kockica dobila, bila je izložba Riječki torpedo – prvi na svijetu, koja je zbog svoje važnosti za povijest grada i tehničke/inženjerske vrijednosti, postala prvi djelomični dislocirani stalni postav (stalna izložba) Muzeja 2016. godine. Nažalost, zbog nedavnog početka izgradnje novog autobusnog kolodvora i posljedičnog rušenja starih željezničkih skladišta, izložba je privremeno smještena na lokaciji unutar Metropolisa, te trenutno nije dostupna za posjetitelje. Nadamo se, da će se pronaći adekvatan prostor za smještaj Riječkog torpeda, kao i političke volje da se u Rijeci realizira ideja Tehničkog Muzeja (ili Muzeja riječke industrijske baštine). Također, 2016. godine, Rijeka je bila proglašena Europskom prijestolnicom kulture 2020, te je odlučeno da se ide u revitalizaciju, danas već poznatog Art-kvart Benčića. Odlučeno je da MGR pripadne najreprezentativnije zdanje – Palača šećera, odnosno nekadašnja upravna zgrada Rafinerije šećera, koja je izgrađena 1752. Prvi posjetitelji su već krajem 2020. mogli razgledati novi stalni postav, koji je dobio domaće i inozemne muzejske nagrade. Danas, Palača je novo sjedište Muzeja, te ujedno i njegov drugi ekstremitet ili treća lokacija na kojoj djeluje. U njoj je smješten novi stalni postav koji se prostire na dva kata, te priča o gradskoj povijesti na adekvatan način kakav Rijeka zaslužuje. Također, uskoro se očekuje i završetak preseljenja iz Kockice u Palaču, ali bez brige, Kockica će i dalje ostati mjesto okupljanja, jer će se u njoj i dalje održavati privremene izložbe.
Ove godine, trebali bi svjedočiti još jednom proširenju radnog dijapazona Muzeja, koje dolazi u vidu broda-muzeja Galeb. Najnovijim članom, radni prostor Muzeja proširit će se na ukupno četiri lokacije, čime MGR postaje respektabilnom muzejskom konstelacijom unutar hrvatskog i regionalnog konteksta.
Kustoski je tim imao težak, ali hvalevrijedan zadatak: naime, trebalo je predstaviti svih 17 zbirki u prizemlju „Kockice”. Zbog obujma zbirki, odlučeno je da se svaka predstavi s određenim brojem predmeta koji najbolje dočaravaju čime se svaka od njih bavi. Kako i treba biti, za ovu je prigodu izdano posebno izdanje kataloga, koje predstavlja svih 17 zbirki te donosi uvid u obujam posla koji kustosice i djelatnici muzeja obavljaju, bez kojih zidovi muzeja nemaju smisla. Možemo reći da se nakon 30 godina rada, Muzej grada Rijeke proširio iz perivoja Guvernerove palače u „sve sfere” centra grada. Uspješno se transformirao iz „narodnooslobodilačkog muzeja” u gradski muzej kojega bi mogao poželjeti svaki grad unutar Hrvatske.
Na kraju svečanog otvorenja, Marko Filipović se zahvalio i čestitao svima koji su pridonijeli činjenici da ovaj muzej postane jedna od najbitnijih kulturnih institucija u Rijeci, te istaknuo da će grad, kao osnivač Muzeja, i dalje kontinuirano podržavati njegov rad. Rođendansko slavlje je započelo rezanjem torte, što su zajednički učinili Mladen Urem i Jasna Milinković, najdugovječnija djelatnica muzeja s tridesetogodišnjim radnim stažem.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
