Pavao Ritter Vitezović bio je istaknuti hrvatski povjesničar, književnik i jezikoslovac, čije se djelovanje smatra značajnim pretečom nacionalnog preporoda u 19. stoljeću.
Rođen je na današnji dan 1652. godine u Senju, u obitelji koja je upravo stekla hrvatsko-ugarsko plemstvo. Osnovno obrazovanje završio je u rodnom gradu, a potom nastavio školovanje kod zagrebačkih isusovaca. Filozofiju je studirao u Rimu, no studij nije priveo kraju. Odlučujući dio svog obrazovanja proveo je u Kranjskoj, gdje je, pod mentorstvom slovenskog polihistora Johanna Weicharda Valvasora, naučio njemački jezik, ovladao tehnikom bakroreza te stekao znanja iz geografije i povijesti. Po povratku u Senj postaje izaslanikom svog grada u Ugarsko-hrvatskom saboru 1681. godine. U razdoblju od 1694. do 1699. djeluje u Zagrebu kao upravitelj Zemaljske tiskare, prve takve ustanove u Banskoj Hrvatskoj. Nakon toga sudjeluje kao hrvatski predstavnik u procesu određivanja novih granica između Hrvatske, mletačke Dalmacije i turske Bosne nakon sklapanja Karlovačkog mira. Po povratku u Zagreb posvetio se pisanju, no kasnije se suočio s financijskim poteškoćama uzrokovanim požarom koji je uništio tiskaru i sporovima oko nasljedstva dvorca u Šćitarjevu. Umro je u Beču 1713. godine.
Vitezović je iza sebe ostavio opsežan opus, pišući na hrvatskom i latinskom jeziku. Velik dio njegovih djela na latinskom, posebno poezija i proza, ostao je neobjavljen. Jedno od najvažnijih latinskih djela je kratka rasprava Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska, 1700), napisana povodom Karlovačkog mira, u kojoj južne Slavene definira kao jedinstven narod – Hrvate. Njegov spjev Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljeća ucviljene Hrvatske, 1703) izražava tugu Hrvatske nad vlastitom sudbinom te opisuje ključne povijesne događaje 16. i 17. stoljeća. Posebno su zanimljive i njegove zbirke poezije (Laurus auxiliatoribus Ungariae, 1687. i 1689.), napisane u tada popularnom anagramskom stilu.
Među djelima na hrvatskom jeziku najznačajnije je Odiljenje sigetsko (1684.), spjev posvećen sigetskoj bitci iz 1566. godine. Ovo djelo, nekonvencionalne forme, posvećeno je Adamu Zrinskom, dok ujedno kritizira austrijsku politiku zbog nedavnog pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu. Na hrvatskom jeziku objavio je i povijesni pregled Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov (1696.), knjižicu Lado horvacki iliti Sibila (1701? ili 1783.), zbirku poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje (1703.) te epsku pjesmu Sejnčica (1704.).
Iako se okušao u različitim književnim formama i obradio mnoge teme, Vitezovićev rad karakterizira prigodničarska priroda, dijelom zbog nastojanja da od pisanja osigura egzistenciju. Međutim, njegov istinski značaj leži u djelima koja se bave hrvatskom poviješću, političkim prilikama i jezičnim pitanjima, zbog čega se smatra jednim od začetnika nacionalne svijesti u Hrvatskoj.
#hrvatski preporod #jezikoslovac #književnik #Pavao Vitezović #senj
