Karolina je prva cestovna poveznica u Hrvatskoj između panonskoga i jadranskoga područja (od Karlovca do Bakra i Rijeke), a otvorena je na današnji dan 1728. godine.
Nazvana je po hrvatsko-ugarskom kralju Karlu III., koji je i inicirao gradnju, a projektirao ju je austrijski vojni inženjer Antun Matija Weiss. Cesta je slijedila trasu stare jahaće staze, i dijelila se na nizinsku (Gospić-Brušane) i brdsku dionicu (Brušane-Karlobag).
Bila je to prva cesta koje je prelazila preko tzv. vražjeg vrta (Hortus diabolici), kako su Rimljani nazivali sadašnji Gorski kotar odnosno područje koje je priječilo povezivanje Karlovca i obale. Izgradnjom ceste, Rijeka je povezana s kontinentalnom Hrvatskom, a zahvaljujući tome na važnosti su dobile i Fužine. Međutim, cesta je trasirana najkraćim i najjeftinijem putem, nagibi su dosezali i doo 35%, što je uvelike otežavalo prometovanje. Zbog povećanja prometa, izgrađena još jedna cesta kroz Gorski kotar, Lujzinska cesta, u to doba jedna od najmodernijih prometnica u svijetu. I Karolinska cesta, i Jozefina, i Lujzinska cesta predstavljale su graditeljska dostignuća svoga doba, unatoč tome što su ceste poput Karoline u konačnici zamijenjene boljim opcijama. Neki dijelovi stare makadamske ceste s vremenom su asfaltirani, a dio je danas šumski put koji se prelazi alternativnim pravcem.
