Rođen u Imotskom, na današnji dan 1849. godine, Ivan Rendić zapamćen je kao jedan od istaknutijih kipara jadranske obale. Djelovao je pod utjecajem realizma i secesije, autor je brojnih poznatih skulptura i nadgrobnih spomenika, a njegova djela ostavila neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi.
Rendić se bavio kiparstvom još od rane mladosti u Supetru na Braču, a učio se kod drvorezbara Giovannija Moscotta u Trstu. Akademiju završava 1871. u Veneciji, a usavršava se u Firenci kod G. Dupréa koji je svojim akademskim realizmom snažno utjecao na njegov izričaj. U početku je djela oblikovao realistički s elementima naturalizma, pazeći na detalje. Kasnije usvaja secesijski stil, kojemu je primjenom preoblikovanih nacionalnih folklornih motiva davao osobno obilježje, a najupečatljiviji su mu radovi realistički portreti i realistički oblikovane alegorijske figure. Bio je član skupine Medulić, a u Zagrebu je od 1877. do 1880. imao atelijer. Tamo izvodi velik broj javnih i privatnih narudžbi te izrađuje poprsja hrvatskih velikana za park Zrinjevac (Andrija Medulić, Julije Klović, Krsto Frankopan, Nikola Jurišić).
Živio je i u Samoboru, Đakovu i Crnoj Gori, no ipak većinu života provodi u Trstu gdje u manjim prekidima živi od 1881. do 1921. Tada uglavnom radi za hrvatske naručitelje (Andrija Kačić Miošić u Makarskoj, 1890., i Zagrebu, 1891; Ljudevit Gaj u Krapini, 1891; Ivan Gundulić u Dubrovniku, 1893; August Šenoa, 1893., i Petar Preradović, 1894., u Zagrebu i dr.). U Trstu priređuje i izložbu, a 1895. godine sudjeluje na Hrvatskoj narodnoj umjetničkoj izložbi u Zagrebu na kojoj uz njega izlažu Nikola Mašić, Vlaho Bukovac, Robert Frangeš-Mihanović, Bela Čikoš Sesija i Menci Klement Crnčić.
Ivan Rendić je izradio i mnoge nadgrobne spomenike, primjerice spomenik P. Preradoviću, A. Šenoi i E. Kumičiću u Zagrebu, a njegove zapažene alegorijske figure nadgrobnih spomenika uključuju: Hercegovka plete vijenac, Uspomena, Meditacija, Zaspala Vestalka, Vjera i Pietà. Zaslužan je i za kipove Um na zgradi Austrijskoga Lloyda i Milosrđe u zgradi Assicurazioni generali u Trstu, a u njegova arhitektonska dostignuća ubrajaju se zvonik crkve u Ložišćima na Braču u neoromaničkome stilu (1888–89) i vila Jakić u orijentalnom stilu u Trstu (1896). Najveći broj njegovih mauzoleja koncentriranih na jednom mjestu nalazi se na riječkom groblju Kozala.
Od 1921. živi u Supetru, gdje je nastojao osnovati školu za umjetničku klesariju. Preminuo je u Splitu, 29. lipnja 1932. godine.
Istaknuta fotografija: Croatia Hot Spots
#Ivan Rendić #Kiparstvo #Na današnji dan #Rijeka #secesija
