Venceslao Bonaventura Celligoi rođen je na današnji dan 1851. godine u Dobroti pokraj Boke Kotorske. Obrazovanje iz građevinarstva stekao je u Grazu 1873., a diplomu je legalizirao 1879. u Trstu. Nakon kraćeg razdoblja provedenog u Splitu, gdje je radio kao tehničar, 1884. godine dolazi u Rijeku i ondje se trajno nastanjuje. Iste godine u Rijeci, zajedno s arhitektom Giuseppeom Leardom, osniva građevinski studio koji ubrzo postaje ključno mjesto u urbanističkoj transformaciji grada. Njihovo partnerstvo rezultiralo je nizom značajnih projekata, uključujući izgradnju riječkog željezničkog kolodvora, tzv. željezničkih kuća, sirotišta „Maria” te gimnazije.
Celligoi je imao vrlo prepoznatljiv arhitektonski rukopis. Preferirao je korištenje lokalnog kamena, crvene opeke i kovanog željeza, a u prvoj fazi svog djelovanja izražavao se stilskim sredstvima visoke renesanse i manirizma. Među zgradama iz tog razdoblja ističu se potkovasto groblje na Kozali, njegova vlastita kuća te strukture sirotišta „Maria“. Nakon smrti partnera Learda 1897. godine, Celligoi nastavlja rad samostalno. Godine 1891. dobiva ugarsko državljanstvo, a ubrzo postaje i ugledna osoba u riječkoj zajednici, uključujući angažman u vatrogasnoj službi.
Osim stilske dosljednosti, Celligoi je bio i inovator na tehničkom planu. U riječku arhitekturu među prvima uvodi Monierov sistem armiranog betona, što ga čini jednim od pionira u korištenju tog materijala na hrvatskom prostoru. Upravo pomoću te tehnologije gradi niz skladišta u riječkoj luci, poznatih kao magazini 9 do 13, čime snažno doprinosi modernizaciji i funkcionalnosti riječke lučke infrastrukture.
U kasnijem razdoblju karijere njegovo se stvaralaštvo otvara prema secesijskim utjecajima. To se osobito vidi na njegovoj vili na Belvedereu iz 1913. godine, veslačkom paviljonu iz 1910., kao i na nizu manjih obiteljskih kuća u tom dijelu grada. Među njegovim značajnim ostvarenjima izdvajaju se i Crvena kuća u luci Baroš te privatne vile obitelji Gilić, Vuolo, Colele, Franck–Kiss, Celligoi, Voloschin i Nadory.
Nakon 1911. godine njegovo građevinsko poduzeće više se ne vodi pod njegovim imenom, no obiteljsku graditeljsku tradiciju nastavlja njegov sin Eugenio. On s partnerom Theodorom Träxlerom osniva poduzeće “E. Celligoi et Co.”, koje ostvaruje niz važnih djela u Rijeci, uključujući izgradnju Kazališta Fenice 1913. godine i samostana benediktinki 1914.
Venceslao Bonaventura Celligoi umire 26. prosinca 1916. godine u Rijeci. Iza sebe ostavlja iznimno vrijednu arhitektonsku baštinu, obilježenu spojem stilske dosljednosti i tehničke inovacije, a njegovo nasljeđe i danas je vidljivo u mnogim dijelovima grada.
Istaknuta fotografija: Casa Rossa, izvor: Riječka baština
#NDD #Rijeka #Venceslao Bonaventura Celligoi #Željeznički kolodvor
