Adam Olf bio je jedan od ključnih arhitekata koji su obilježili urbanistički i arhitektonski razvoj Rijeke u 19. stoljeću, ostavivši snažan pečat na vizuru grada. Rođen u Temišvaru, a preminuo u Rijeci, Olf je svojim radom značajno pridonio modernizaciji i oblikovanju urbanog identiteta grada. Njegova djelatnost nije se svodila samo na projektiranje pojedinačnih zgrada – njegova vizija i urbanistički zahvati utjecali su na širi prostorni kontekst te su omogućili transformaciju Rijeke iz provincijskog središta u suvremeni srednjoeuropski grad. Kao arhitekt stvarao je u duhu klasicizma, što se očituje u karakterističnim elementima poput simetrije, čiste forme i elegancije. Osim toga, koristio je i popularni gotico-quadrato stil, prepoznatljiv po geometrijskim oblicima i dekoracijama inspiriranima gotikom, koji se u to vrijeme rado koristio u Beču i Trstu.
Nakon smrti Antona Gnamba 1806. godine, Olf preuzima ulogu gradskog edila te već iduće godine nastavlja Gnamove ideje, osmišljavajući novi gradski trg neposredno uz tadašnje Adamićevo kazalište. Njegov se doprinos vidi i u obnovi zvonika Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (tzv. Kosi toranj), gdje 1824. nastaje novo klasicističko pročelje prema nacrtima Josefa Storoma, dok je Olf izradio tehnički nacrt obnove. Balustradu je izradio riječki kamenorezac Marco Chiereghini, a cijeli projekt pokrenuo je Andrija Ljudevit Adamić kako bi spriječio rušenje već tada nagnutog zvonika, čije se uklanjanje razmatralo još 1808. Olf je i 1832. izradio projekt za dogradnju i prilagodbu kuća Fumulo i Fanello za potrebe gradske uprave, predvidjevši njihovo povezivanje sa zgradom vijećnice. Njegov rad se nastavio i u sakralnoj arhitekturi, pa tako 1842. projektira prve niše na gradskom groblju Kozala u dorskom stilu, dok cjelokupno uređenje groblja preuzima Luigi d’Emilys tek 1856. godine.
Sredinom stoljeća, Olf sudjeluje i u urbanističkom oblikovanju prostora južno od stare Guvernerove palače, koja se tada nalazila na današnjem Jadranskom trgu. Godine 1849. izrađuje projekt u kojem se prvi put predviđa park ispred palače, a do 1854. taj prostor dobiva naziv Elizabetin trg (Elizabeth platz). U međuvremenu, Guvernerova palača ostaje središte uprave sve do 1896., kada biva srušena. Godine 1851. vodi adaptaciju palače Giuseppea Kinsele, koju gradski magistrat iznajmljuje vojsci. Sačuvani nacrti i dokumenti svjedoče o njegovom angažmanu – od izmjena unutarnjeg rasporeda do preciznih tehničkih zahvata poput uklanjanja zidova i pohrane stolarije. Iste godine izrađuje i projekt adaptacije palače Benzoni, koja je prethodno služila kao sirotište, a potom, zahvaljujući Olfovoj prilagodbi, postaje vojna kasarna, da bi konačno bila prenamijenjena u stambenu zgradu, kakva je i danas.
Među njegovim najznačajnijim ostvarenjima ubraja se projekt zgrade Municipija, današnje Gradske vijećnice na Trgu Riječke rezolucije, iz 1832. godine. Godine 1842. gradi niše na groblju Kozala, a 1846. projektira Dječje prihvatilište. Godine 1849. izrađuje Urbanistički plan Rijeke, a već 1851. priprema planove za adaptaciju dviju važnih palača u vojne objekte. Olf napušta dužnost u građevinskom uredu 1856. godine, no već dvije godine kasnije dovršava jednu od svojih najprepoznatljivijih građevina – Vojarnu Baruna Jelačića, poznatu i kao Komunalna kasarna, danas dom Ekonomskog fakulteta i Ekonomske škole. Ta je zgrada sagrađena u gotico-quadrato stilu i simbolizira Olfovu vještinu spajanja funkcionalnosti i estetske vrijednosti. Među njegovim kasnijim projektima ističe se i palača Glavne pošte iz 1887. godine, monumentalna zgrada izgrađena kao administrativno-poslovni prostor za Kraljevsku mađarsku financijsku upravu.
Dugogodišnji rad Adama Olfa ostavio je neizbrisiv trag na urbanom licu Rijeke. Njegovi su projekti i danas sastavni dio gradskog krajolika, svjedočeći o vremenu u kojem je Rijeka započela svoj put prema modernom, europskom gradu.
Istaknuta fotografija: Vojarna Baruna Jelačića; Visit Rijeka
#19. stoljeće #Adam Olf #arhitekt #projektant #Rijeka
