Rođen na današnji dan 1863. u Rijeci, Antun Goglia bio je hrvatski povjesničar glazbe, glazbeni pisac, violončelist i pravnik.
Gimnaziju i studij prava završio je u Zagrebu, gdje je 1896. doktorirao pravo. Istodobno se školovao u glazbenoj školi Hrvatski glazbeni zavod, gdje je učio violončelo i teoriju glazbe. Karijeru je započeo u sudskoj službi u Karlovcu, a od 1899. do 1925. radio je u pravnoj službi Odjela za narodno gospodarstvo Zemaljske vlade. Također je od 1900. do 1930. predavao šumarsko i lovno pravo na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Umirovljen je u zvanju banskog savjetnika.
Uz pravnički rad intenzivno se bavio glazbom. Kao violončelist amater nastupao je solistički te u komornim sastavima i orkestrima. Aktivno je sudjelovao u radu Hrvatskog glazbenog zavoda – bio je njegov tajnik, kasnije i predsjednik, te nadzornik glazbene škole. No najvažniji dio njegova rada odnosi se na proučavanje i dokumentiranje povijesti glazbe u Hrvatskoj. Posebno se istaknuo istraživanjem djelovanja Hrvatskog glazbenog zavoda, o kojem je napisao prvu povijest povodom stote obljetnice njegova postojanja. Objavljivao je brojne članke i studije o hrvatskim glazbenicima, ustanovama i koncertnom životu, ponajviše u časopisu Sv. Cecilija.
Njegovi radovi imaju izrazito dokumentarni karakter jer se temelje na kronološkom prikazu događaja i velikom broju podataka, poput popisa koncerata, repertoara i izvođača. Zbog toga su i danas važan izvor za proučavanje glazbene kulture u Hrvatskoj u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Osim glazbenih radova, objavljivao je i stručne pravne tekstove o zakonima vezanim uz gruntovnice, služnosti, lovstvo i šumarstvo te sudjelovao u uređivanju zbirki zakonskih propisa.
Preminuo je 4. studenog 1958. u Zagrebu.
#Antun Goglia
