U Rijeci, domu koji diše kroz industrijske plućne krugove i sanja kroz umjetničke alveole, “Sexsomnia” dolazi kao intimni dnevnik koji ne prati binarno vrijeme, već ga preslaguje u kulisu autofikcije. Josip Maršić i Zoran Medved a.k.a. JMZM u suradnji s Enverom Krivcem a.k.a. Flathill Airlines iz Japanskih Premijera, stvaraju album-boravak u zvuku, u prostoru, u tijelu koje se kreće kroz grad. Latinski se izraz referira na sanjarenje u pubertetu kojim subjekt obično jutrom osvještava sneni rad tijela i njegova lučenja.
Album ambijentalnim slojevima koji podsjećaju na jutarnju maglu nad lukom, otvara kompozicija “Second Third Take”, tu su glasovi s tranzistora na stranim jezicima koji prate miješanje kultura kroz promet i trgovinu. Zvukovi su razvučeni, kao da se šire preko kontejnera, dizalica i brodskih trupova. Tu je i tekstura mora, ali ne kao turistički klišej – nego kao industrijski puls, kao disanje grada koji nikad ne spava. Snimljena, obrađena i prošarana orkestracija zvukovima ne želi dominirati, već podržati atmosferu Rijeke u 6:30 ujutro, dok se radni dan tek sprema, a grad još uvijek sanja.
Kako album napreduje, ritmovi postaju konkretniji sa zvukovima strojeva i koraka radnika na asfaltu, fali još samo tramontana koja udara u lim. Sve to nije doslovno, već preneseno kroz glazbenu teksturu – glitch-elementi, granularna sinteza, ritmovi koji podsjećaju na repetitivnost svakodnevice, kao slavljenje ritma života. Ovdje pak kanaliziraju duh Briana Enoa – glazba kao proces, kao okoliš, kao prostor u kojem se može živjeti.
JMZM, čije umjetničke biografije sežu još u krajeve ’80-ih, etablirani su autori primijenjene glazbe za scenu i film. Prije 20 godina podržali su i kreativni tour de force Gori Ussi Winnetou, kad je istarski mastermind krenuo izdavati albume k’o na traci; dobar CV! Čari kataloga ovog dvojca bez kormilara otkrivaju još neke suradnje, a možda je suradnja s Adamom Semijalcem u ime posvete američkom skladatelju Harryju Partchu iz pretpandemijske godine, bio malo tvrđi zalogaj. Kako za koga, ali JMZM-ovci i tu nastupaju s elegancijom pred izazovima zvuka.
U drugom dijelu albuma, “Sexsomnia” se transformira. Ulazimo u noćni režim – basovi postaju dublji, ritmovi pulsiraju kao srce kluba. Ali ovo nije EDM-ekstaza, ovo je introspektivni house: Krivčev tekstualni rukopis oživljava – u fragmentima lirske nokturame, žovijalnim skicama, šaptom mašine u reverbu – kao neverbalni duh koji pleše između zvučnika. Klupska ekstaza nije bijeg, već povratak tijelu. Tijelu koje je cijeli dan bilo u funkciji, a sada je u ritmu.
Živo slušanje albuma objavljenog krajem svibnja u sklopu ciklusa “Uho na uho” uz autorske filmove Aleša Suka i Envera Krivca početkom listopada u knjižari VBZ-a dodatno potvrđuje multimedijalnu narav “Sexsomnije”. A iako je publici koja se s materijalom suočava preko JMZM-ove Bandcamp stranice uskraćena vizualna dimenzija – manjak je višak. “Sexsomnia” postaje sinestezijsko iskustvo – slika, zvuk, tekst, pokret. To nije koncert, to je infrarealistička instalacija – ne album, već prostor.
“Sexsomnia” je glazbeni artefakt koji ne traži tvoju pažnju, već je preuzima. To je Rijeka u zvuku – luka, rad, noć, tijelo… Glazba za one koji žele slušati grad, a ne samo glazbu. Idealno za kasne sate, za zore u bdijenju, za zatvorene oči i otvorene misli.
