Prošli tjedan Kantun kulture u Trogiru je posjetio riječki pisac Zoran Žmirić. Iako po Dalmaciji nije previše gostovao u Kantun dolazi na poziv ravnateljice Marine Vujčić koja je ujedno i voditeljica Kantunala, čitateljske grupe koja broji preko 50 članova. Svi su oni prethodni mjesec čitali Žmirićeva djela tako da su bili upoznati s cjelokupnim piščevim opusom koji je iz godine u godinu sve veći.
Prije nego je otišao u spisateljske vode kao novinar objavljuje za Monitor.hr, PCPlay, Novi list, RiRock.hr, pokretač portala za računalne igre Gamer.hr, kao i pokretač prvog hrvatskog filmskog portala Popcorn.hr.
Autor je četrnaest knjiga: Kazalište sjena (Adamić, 2002.), Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man (Meandar, 2005.), Blockbuster (VBZ, 2009.), Riječke rock himne (KUD Baklje, 2011.), Snoputnik (HDP, 2014.), Zapisano metkom (Studio TiM, 2015.), Putovanje desnom hemisferom (Hena com, 2017.), Pacijent iz sobe 19 (HenaCom 2018.), Kaleidoskop (Hena Com 2019.), Vožnja unatrag (s ilustratoricom Valentinom Briški, Knjiga u centru, 2019.), Hotel Wartburg (Fraktura 2022.).
Glazbenik je i fotograf, a 2011. je dobio nagradu Grada Rijeke za stvaralački rad za 2010., te 2023. za iznimne umjetničke kvalitete koje obogaćuju kulturni život Rijeke.
Kako su članovi Kantunala čitali više različitih djela tako smo saznali po nešto o svakom djelu, a čitatelje je ipak najviše zanimala poveznica djela s njegovim životom. Kako se niti jedan pisac neće u potpunosti otkriti tako ipak saznajemo je „Hotel Warburg“ najviše autobiografsko djelo. U svakom od njih će se naći komadić Žmirića.
„Kazalište sjena“ je zbirka pripovijedaka koja na simpatičan način progovara o problemu mladih ljudi koji su rastrgani između tehnološkog svijeta i emocije.
„Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man“ je zbirka kolumni koja kroz dijalog dvojice prijatelja (Gand – ovisnik o društvenim igrama i Cope- negira tehnološki napredak) daje kritiku društva.
„Blockbuster“ je antiratni roman o izviđačima koji krate vrijeme razgovorom o filmovima. Roman je preveden na mnoge jezike i po mnogima najbolje antiratno djelo s područja Balkana.
„Riječke rock himne“ je roman o nastanku najboljih riječkih rock djela od 1979. do 2009.
„Snoputnik“ je putopisni roman koji put kroz prostor poistovjećuje s idejom o cikličnosti vremena.
„Zapisano metkom“ je zbirka poezije u kojima motivom rata pokušava reći da se konflikti ne rješavaju konfliktima.
„Putovanje desnom hemisferom“ je posveta strip junaku Cortu Malteseu koja govori o liku koji bira život koji mu nije bio namijenjen i traži odgovore na životna pitanja.
„Pacijent iz sobe 19“ je monolog koji pacijent vodi sa svojim psihijatrom o svom životu i prekretnici kada je za 19. rođendan dobio pušku u ruke.
„Kaleidoskop“ je zbirka priča s riječkog asfalta stvarnosti koje u sebi nose pouku.
„Vožnja unatrag“ je grafička priča za odrasle u suradnji s Valentinom Briški .
„Hotel Wartburg“ je priča o obitelji nesretnoj na svoj način, a Wartburg je vozilo s kojim se pisac vozi i u kojem se obračunava sa svojim ocem.
Žmirić se upravo vratio iz Lavova, iz Ukrajine i s nama dijeli svoja iskustva. Još je pod dojmom i pokušava sabrati sve, ali zaključuje kako je predivan grad i da nikad ne biste pomislili da se tu vodi rat, dok ne počne granatiranje. Kada nema uzbuna ljudi žive život kao da rata nema, ali se osjeti propadanje društva i mržnja. Spoznaja da su Rusi oteli 35 000 djece i odveli u ruske kampove čini situaciju još gorom.
„Visoke trave“ su trebale biti prevedene na ukrajinski jezik i s obzirom da glavni lik prelazi iz Splita u Beograd, to bi značilo da bi trebao progovoriti ruskim jezikom, što je u ovom trenu nemoguće i nitko to ne želi prevesti, barem ne na taj način.
U gledalištu se našao i poznati ukrajinski pjesnik koji je poslušao predavanje, a zatim se vratio na ratište. Sve te spoznaje je Žmirić doživio kao jednu sliku ukrajinskog rata koji još uvijek bjesni. Pod okriljem takve situacije upoznao je i studenticu Kristine koja je zbog njegovog romana „Blockbuster“ odlučila naučiti hrvatski jezik.
Ono što je čitatelje zanimalo najviše su autobiografski elementi iz svih djela na što je Žmirić otkrio kako je svako djelo imalo predpriču koja je bila uporište za dalje pisanje.
Sva djela imaju isto uporište, a to je želja da djeci ugrade ljudske vrijednosti i svakom pričom istakne kako mržnja nikad nije odgovor. Sve je to nastalo iz vlastitog revolta i odnosu prema devedesetim godinama 20.stoljeća.
„Hotel Wartburg“ je nastao na neki način spontano, iz nekoliko crtica statusa s Facebooka, urednica Marina Vujčić predložila je da bi iz tih crtica trebao napisati roman i tako je spontano nastao roman o oprostu.
Pisanje mu nema terapeutski učinak, već ima priliku revidirati svoje misli, a ono što se u svim djelima osjeća je strast za pravednošću. I kada piše o ružnim stvarima, o klanju i ubijanju, namjera mu nije šokirati već metafora koliko svijet može biti strašno mjesto.
Izričito mu je drago da je često gost u srednjim školama u kojima se susreće s mladim ljudima gdje im ima priliku prenijeti poruku kako ratovanje nije Call of duty već gubitak za čovječanstvo.
Radujemo se novim djelima Zorana Žmirića i nekom novom susretu u Kantunu kulture.
#Kantun kulture #Kantunal #Marina Vujčić #Trogir #Zoran Žmirić
