Jučer su visokopozicionirani funkcioneri u službi građana grada, županije i države, predstavnik arhitekata i predsjednik nogometnog kluba, premijerno predstavili koncept „Multifunkcionalni kompleks Stadion Kantrida.“ Predstavili su i „Vizualizaciju novog kompleksa Stadiona Kantrida“, s Prljom koji pjeva da znamo da Rijeku voli on s orkestrom u Zajcu. Ista Cambodia od Kim Wilde. Paralelno, ukazuju nam se nečiji megalomanski planovi za Kantridu koji, što bi nedavno rekao Elon Musk – izgledaju puni vrline (u slobodnijem prijevodu), ali možda baš i nisu.
Pa razmotrimo taj „Multifunkcionalni kompleks“. Multifunkcionalan je i kompleks.
Ima se sastojati od:
a) novog stadiona za 12 000 nogometnih navijača-glasača, bez atletske staze, u obliku debele, bijele zahodske daske, s najljepšim pogledom na svijetu, total meditativno iskustvo
b) hotela s oko 200 soba koji će imati „4+zvjezdice, horizontalno položen, prekrasan, ambijentalno savršeno integriran, mediteranskog tipa, izdužen, ozelenjen, nenametljiv i krajnje privlačan“ (kad devastiraš, najbolje da devastiraš kamufliranim bunkerom koji je okružen s tri ogromna nebodera, ništa ne šapuće ‘Mediteran’ nježnije)
c) tri nebodera, svaki od po 35 katova s odličnim pogledom na mega osvijetljeni stadion, funkcioniraju kao spektakularan, ali ultimativno nerealističan labirint za Godzillu u potrazi za zahodom
d) Parking s 1350 parkirna mjesta u garažama
U multifunkcionalni kompleks ima se uložiti više od 100 milijuna eura (101 milijun? 789 milijuna? 7 milijardi?) za što je zainteresiran neki Konzorcij. Konzorcij je osmislio i ponudio Gradu Rijeci i, navodno, njegovim preštufim od lošeg upravljanja i raspada svega građanima, projekt koji vole zvati „Povratak na Kantridu“, što je „imperativ nad imperativima“. Kakav povratak na Kantridu? Pa s Kantride nikad nismo ni otišli.
Plan Konzorcija je „oživljavanje neadekvatno valoriziranog, atraktivnog prostora uz samo more, što ga čini ekskluzivnim i u određenom smislu usporedivim s Barcelonom“. I zato je ovo kompleks. Kompleks Barcelone, Dubaija, Miamija… kompleks koji čini mogućim uopće pomisliti da će ovim multifunkcionalnim kompleksom Rijeka „hrabro iskoračiti u 21. stoljeće“.
Po mnogo čemu, Rijeka bi trebala iskoračiti natrag u budućnost jer nam i zdravo za gotovo prihvaćena ‘normalna’ dostignuća, ne samo 20., već i prošlih stoljeća – rapidno izmiču. Nemamo funkcionalan, human, siguran i pristupačan gradski prijevoz, nemamo funkcionalnu poštansku službu, sigurne zgrade, efikasno zdravstvo, dostojanstvene plaće, dovoljan broj vrtića, zdrave obroke u školama, sisteme reciklaže i održivosti, hrana za djecu skuplja se preko Facebook grupa, stabla se režu kao da su drva, željeznička stanica je Potemkinovo selo, nova Žabica još jedan urbicid u stvaranju.
Nakon radnog tjedna, u kojem naši brojni sugrađani često rade dva ili tri posla ne bi li spojili kraj s krajem, više nije dovoljno sjesti uz more i družiti se s dragim ljudima ili biti sam i buljiti u Vela vrata, buljiti u nebo, pijuckati kavu, vodu iz boce, sjediti na obasjanim kamenčićima i nestrukturirano biti. Otvoreni horizont kao pojam savršenstva. Zato jer to rade samo nazadni ‘čobani, budale’, Konzorcij će nam ukazati na pravi put, jer Konzorcij želi da građani Rijeke najzad dobiju ono što zaslužuju, „najbolje od najboljeg“. To su, naravno, njihove zgrade na našem ekskluzivnom zemljištu, prvi red do mora, u zamjenu za – ponos navijača. Ako su Indijanci mogli prodati Manhattan za 24 dolara perlica i drangulija 1626. godine, 2023. možemo mi i bolje.
Zašto bi pikirali na najbanalnije dobro – zdravlje, dom, sretnu obitelj, pristojan posao, financijsku stabilnost, zdravo društvo, kreativno samoostvarenje ili pristupačnu zdravu hranu – kad nam Konzorcij nudi najbolje od najboljeg – njihove nebodere visine 116 metara, neposredno uz prvu liniju do mora, kao što su u Barceloni, Dubaiju i Miamiju? To ostavlja bez daha, ta inovativnost, ti hrabri iskoraci, ta tri staklena super spolovila, ta to su neboderi – simbol grada Rijeke. To će Rijeku „učiniti sličnom drugim europskim i svjetskim gradovima koji su napravili hrabre poteze i tako odskočili od drugih“. Da nam je da odskočimo od sebe od prije 100 godina! Ali, Konzorcij grabi dalje. „Bit će to snažan iskorak u moderno doba“! Dva tamnoputa momka unijela su onda u prostoriju neku čudnovatu spravu. “Gospodo, predstavljamo vam parni stroj”, rekli su Konzorcij.
Pa ipak, Konzorciju je jasno da tu postoji nešto što građanima predstavlja sentimentalnu vrijednost, oni nisu samo misleći Konzorcij, oni su humani Konzorcij, pa kažu da će Portić, „lučica za domaće ljude“ (rijetke egzotične zvjerke za održavanje lokalnog kolorita za turiste), ostati neizmijenjen, pogotovo kad na njega navale svi iz ‘krajnje privlačnog’ hotela s 200 soba. A da je Konzorcij ne samo misleći i human već i velikodušan, pokazuje i to da će nam ostaviti pristup našoj plaži uz stadion. Štoviše, bit će nam još i bolje jer će „Brojni novi i dostupni javni sadržaji, prije svega sportsko-rekreativni, omogućiti građanima, kao i turistima, ugodan boravak na lokalitetu koji sada dobiva novi smisao, podiže razinu usluge i Riječanima stvara ugođaj ugode i ponosa“. Kao da smo teški protestanti, Nijemci ili Amerikanci – ekipa koja se bavi kultom tijela, koja život živi kao hamsteraj, koja mora ‘iskoristiti’ svaku sekundu svog života radeći nešto naizgled korisno, a beskorisno, kao npr. ovaj multifunkcionalni kompleks, osim za navijački ponos i investitore.
„Naravno, sama po sebi investicija u nogometni stadion nije isplativa. To podrazumijeva da se, kao imperativ i conditio sine qua non, može i mora postići ekonomska održivost cijelog projekta“, netko je rekao. Dalje je to bilo obrazloženo tako što će hotel i neboderi investitoru generirati dobit, a on će, zauzvrat, izgraditi stadion i prepustiti isti Gradu Rijeci kao značajan infrastrukturni objekt. Ali gospodo, nama ne treba stadion, navijačka iluminacija, nama treba nova kanalizacija! I staza za mlade atletičare, danas, a ne za 700 godina kad opet odlučite ekskluzivno zemljište i devastaciju obale platiti najvećom zahodskom daskom na svijetu. Onda nastavljaju, snishodljivo, kao da su građani Rijeke mali Perica:„Ovakav model već dugo vremena egzistira u svijetu kao uspješan i provediv.” Krasno, hvala, mi smo malomišćani, ni funkcionalnu kanalizaciju nemamo, dobro ste nam rastumačili, evo, stavit ćemo naša lica direkt ispod vaših cipela na našoj plaži.
Ako u tekstu nismo precizno naveli što su rekli Konzorcij, što su rekli funkcioneri službenici građana, što su rekli arhitekti ili predsjednik nogometnog kluba, oprostite, ali ideja tog epohalnog trokurca na plaži na Kantridi pokidala nam je sve sinapse i ne u pozitivnom smislu. Uostalom, nebitno je tko je što rekao jer su svi pričali isto. Da se hoće vratiti na Kantridu, ali samo ako je u Dubaiju, Miamiju ili Barceloni. RIJEKU volim ja. TO je hrabra ideja.
#devastacija #Godzilla #Kantrida #multifunkcionalni kompleks #Portić #Rijeku volim ja