Kaštel na Trsatu, jedan od niza čuvara priča o Frankopanima, nije samo kvarnerska turistička atrakcija. Nije isključivo ni impozantni prostor za kulturne događaje. Kaštel, gradina, ili kula neizostavni je dio riječke vizure, ali i mjesto čije zidine Riječani posjećuju još od djetinjstva, osobito oni koji su odrasli na Trsatu.
Zbog zahvalne pozicije i ponuđenih sadržaja, riječ je o mjestu koje je svakodnevno otvoreno za posjetitelje, djeluje kao interpretacijski centar, a u njemu je smješten i kafić s unutarnjim prostorom i vanjskom terasom, što rezultira time da je kaštel “živ” tijekom cijele godine.
U rimsko doba autohtono liburnijsko stanovništvo živjelo je u naselju izvan urbane jezgre Tarsatike, na Trsatskom brijegu, a na to se uzvišenje u ranom srednjem vijeku prenosi i ime grada na Rječini. Doseljeno hrvatsko stanovništvo prilagodilo je taj naziv svom čakavskom izgovoru, pa su nastali oblici Tarsat, Tersat i Cersat – iz kojih se postupno razvio današnji naziv Trsat.
Trsatska gradina prvi se put spominje 1288. godine kao sjedište župe u vrijeme sastavljanja Vinodolskog zakona. Crkva sv. Jurja, smještena ispod gradine, bila je središte župe, a sama gradina ubraja se među najstarije fortifikacije Hrvatskog primorja. Kako pričaju Putovi Frankopana, više od pet i pol stoljeća hrvatska povijest nezamisliva je bez Frankopana. Gospodarili su Trsatom sve do kraja 15. stoljeća, a jedno od ključnih središta bio im je kaštel.
Trsatska gradina nalazi se na strateški važnom položaju iznad Rijeke te je kroz povijest imala prvenstveno obrambenu i nadzornu ulogu. Na njezinu mjestu najprije se nalazila liburnijska osmatračnica, a Rimljani su je uključili u svoj obrambeni sustav povezan s antičkom Tarsatikom. U srednjem vijeku gradina je bila važno središte vlasti, a nakon Frankopana, njom su upravljali Habsburgovci. Gubitkom vojnog značaja u 18. stoljeću postupno je propadala, sve do obnove koju je 1826. godine pokrenuo Laval Nugent. Austrijski plemić ju je obnovio kao mauzolej i spomenik, čiju je ulogu donekle očuvala do danas. Na arhitravu mauzoleja stoji natpis Mir junaka, u čast Nugentovu vojnom uspjehu protiv Napoleona 1814. godine, a kasnije su ondje položeni i posmrtni ostaci njegovih predaka.
Trsatska gradina također ima važno mjesto u povijesti konzervatorstva u Hrvatskoj, jer je na njoj izveden jedan od prvih konzervatorskih zahvata na srednjovjekovnoj spomeničkoj baštini. Funkcionira i kao prostor za razna kulturna i zabavna događanja, među kojima su i poneke manifestacije, poput Ljeta na gradini, već postale tradicionalni dio ljetne ponude. Organizacija događaja kreće se između Turističke zajednice i tvrtke Promocija, pri čemu je Promocija zadužena za tehnički dio, a Turistička zajednica za marketinški aspekt. Tako već funkcionira nekoliko godina, a unatoč čekanju raspleta oko imenovanja direktora Turističke zajednice, programi na Gradini čini se teku bez previše zapinjanja. Tako je ispričao Andrej Pejnović, informator na Trsatskom kaštelu.
– Nedavno smo imali manifestaciju Noć tvrđava, zato su sada ovdje postavljene i zastave, pa je povodom toga u mauzolej dovedena maketa dvorca Dubovac, kojeg je Nugent kupio i obnovio uz Trsatsku gradinu. Imali smo i predstavljanje zbirke kratkih priča o Frankopanima. Još jedan zgodan način za oživljavanje povijesti je takozvani živi muzej u organizaciji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, gdje dva glumca kroz dijaloge prepričavaju priče iz prošlosti. Poučna i zanimljiva forma koju ljudi vole, ispričao je Andrej Pejnović.
Posjetitelji često dolaze isključivo zbog kave, pogleda i uživanja u ambijentu, nadodao je, ali ipak postoji grupa ljudi koja redovito posjećuje i edukativne programe. Većina turista je također zainteresirana za pogled na Rijeku i obilazak kaštela, ali barem jednom do dva puta dnevno naiđe netko koga istinski zanima povijest mjesta i Frankopane.
– I sam Laval Nugent je pri obnovi zamislio Kaštel kao mauzolej, ali i kao mjesto okupljanja i uživanja. Tu vidim distinkciju između gradine i nekih drugih frankopanskih kaštela. Rekao bih da je dosta dobar omjer između povijesnog i zabavnog, suvremenog dijela. Također mislim da je kroz projekt Putovima Frankopana na dosta dobar način interpretirana cijela baština, kombinacijom tiskanih i virtualnih sadržaja, a postoji i aplikacija specifično za gradinu koja sadrži zvučni vodič koji prikazuje povijesnu pozadinu, zaključio je Andrej. Gradina je aktivna tijekom cijele godine, ali ipak je najživlja ljeti za vrijeme manifestacija i zimi u doba Adventa. Tu je i ljetni Sunset Castle, dnevni house event koji privlači mlađu publiku. No bilo bi dobro da se neki sadržaj organizira i tijekom proljeća i jeseni, složio se.
Za dva tjedna se u Nugentovom parku održava Gradina Fest, a u planu su i koncerti na pozornice kaštela, Daleka Obala i klapa Intrade, kao i koncert udaraljkaša orkestra iz HNK Ivana pl. Zajca. Sve su to na neki način “provjereni” sadržaji koji ne izlaze iz očekivanog okvira za takav prostor, i čini se da ponekad nije jednostavno pomiriti povijesni kontekst i tip dosadašnjeg repertoara s drugačijim, suvremenijim sadržajima koji bi se također izvrsno uklopili u prostor i proširili njegovu perspektivu. Unatoč tome, Trsatski kaštel je za mnoge posjetitelje itekako živ i atraktivan, a za lokalce drago mjesto kojemu se vole vraćati bez obzira na okolnosti, ponudu i promjene.
Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić
