Rodom iz ugledne obitelji s korijenima u Trentu, Bruno Angheben ostavio je značajan trag u urbanom i arhitektonskom razvoju Rijeke u međuratnom razdoblju. Njegova djela, od monumentalnih crkava do inovativnih stambenih blokova, svjedoče o spoju tehničke preciznosti i estetske ambicije.
Bruno Angheben rođen je na današnji dan 1891. u Rijeci, kao najstariji sin Albina Anghebena, profesora matematike u riječkoj klasičnoj gimnaziji. Obitelj potječe iz pokrajine Trentino na sjeveru Italije. Bruno školovanje započinje u rodnome gradu, gdje pohađa mađarsku gimnaziju, a potom upisuje Politehniku u Budimpešti. Studij prekida 1914. zbog izbijanja Prvog svjetskog rata.
Od 1919. do 1921. angažiran je na obnovi ratom pogođenih talijanskih krajeva, osobito u Roveretu. Povratkom u Rijeku zapošljava se u Tehničkom uredu grada, a 1922. stječe diplomu građevinskog inženjera. Do kraja desetljeća napreduje u službi i postaje inženjer Druge klase.
Godine 1929. Angheben, u suradnji sa slikarom Romolom Venuccijem, oblikuje izložbeni paviljon za peti Državni opći sajam — Fiera di Fiume — održan na trgu Žabica. Rješenje paviljona, koje podsjeća na pročelje neogotičke crkve, istodobno se koristi i za dizajn naslovnice kataloga sajma te prigodne razglednice. Anghebenov rukopis jasno se očituje u spoju modernizma i povijesnih stilskih referenci.
U istom razdoblju, Angheben razvija i projekt za novu crkvu Svih svetih na Kozali. Koncept crkve evoluira tijekom godina — od neogotičkih i neoromaničkih varijanti nadahnutih crkvom sv. Franje u Assisiju, do konačne funkcionalističke forme, predstavljene na Izložbi Revolucije u Rimu. Projekt je ondje zapazio i Benito Mussolini, što je doprinijelo institucionalnoj podršci i ubrzanju izgradnje.
Gradnja crkve odvija se u dvije faze: najprije 1928. započinje izgradnja donje crkve, a gornja je dovršena 1934. godine. Zgrada se isticala monumentalnošću i suvremenim graditeljskim pristupom, a imala je i memorijalnu funkciju — kao spomen na talijanske žrtve Prvog svjetskog rata.
Angheben nije bio zaokupljen isključivo sakralnom arhitekturom. Između 1926. i 1928. projektira kružni blok višekatnica na riječkom Potoku, namijenjen činovnicima talijanskog instituta I.N.C.I.S. (Instituto Nazionale per le Case degli Impiegati dello Stato). Kompleks obuhvaća i unutarnje dvorište s uređenim parkom, kao i urbanističku regulaciju okolnih prostora. Osim prostorne raskoši stanova, blok se ističe total dizajnom: pažljivo izvedeni detalji poput dekoracija kućnih veža, željeznih ograda, portala i prozorskih rešetki svjedoče o visokoj estetici i funkcionalnosti. Danas je, nažalost, zajedničko dvorište tog bloka zapušteno i pretvoreno u improvizirano odlagalište otpada.
Bruno Angheben umro je 5. rujna 1977. godine u Veroni.
Istaknuta fotografija: Grad Rijeka
#23. svibnja #Bruno Angheben #NDD #Rijeka
