Rođen 18. srpnja 1838. u Rijeci, Emidio Mohovich bio je jedan od najistaknutijih riječkih tiskara i litografa 19. stoljeća. Bio je vlasnik tiskare Stabilimento Tipo-litografico, tada najvažnije tiskare u gradu. Osim tiskarskog rada, pokrenuo je i uređivao policijski zabranjeni dnevnik Giornale di Fiume, kao i promidžbeni list La Bilancia, koji je izlazio od 1868. do 1919. godine.
La Bilancia je s vremenom postala vodeći riječki list i prodavala se u mnogim europskim gradovima poput Pešte, Beča, Trsta, Hamburga, Berlina i Züricha. Mohovich je u novinama objavljivao uvodnike te redovito izvještavao o radu ugarskog i hrvatskog sabora. U razdoblju od 1813. do 1945., kada je u Rijeci djelovalo šest važnih tiskara, La Bilancia se smatrala najutjecajnijim riječkim listom. Posebno se isticala upravo Mohovicheva tiskara Stabilimento Tipolitografico Fiumano, u kojoj su se, uz novine, tiskale brojne publikacije na talijanskom, hrvatskom i mađarskom jeziku. Time je odražavana višekulturna stvarnost Rijeke i suživot različitih naroda u gradu.
Mohovich je u riječko novinarstvo uveo i praksu izdavanja posebnih novinskih izdanja povodom važnih događaja. U vrijeme kada je Rijeka 1867. imala oko 13 000 stanovnika i tek započinjala svoj ubrzani razvoj, La Bilancia je pratila društveni, politički, trgovački i pomorski život grada. Isprva je izlazila kao tjednik, a od kraja 1870. godine kao dnevni list. Tijekom 1884. i 1885. imala je i četiri posebna priloga: Gazzetino Rosa, Nauta, Corriere di Fiume i L’Avvenire. Od 1890. svakog je utorka izlazio dodatak L’Avvisatore, službeni list Kraljevske pomorske uprave u Rijeci.
U političkom smislu Mohovich je otvoreno podupirao mađarsku politiku i vladajuće krugove u Pešti, od kojih je dobivao značajnu financijsku potporu. La Bilancia je tako postala središnje glasilo riječke Liberalne stranke kojoj je i sam pripadao. Nakon njegove smrti uređivanje lista preuzeo je njegov stariji sin Vito, a poslije i braća Ugo i Mario.
Velik doprinos dao je razvoju litografije. Godine 1883. nabavio je litografsku prešu za brzotisak koja je omogućavala tisak litografija u boji, odnosno kromolitografija. U tiskari je zaposlio francuskog majstora litografa G. Douarchea, s kojim je 1885. izradio prvi reprezentativni riječki plakat u boji.
Plakat je tiskan za svečano otvorenje novoga općinskog kazališta Teatro Comunale i najavu prve operne sezone s Verdijevom operom Aida te Ponchiellijevom La Gioconda. Riječ je o najvećem i najvrjednijem poznatom riječkom kazališnom plakatu 19. stoljeća, višebojno koloriranom i izvanredno očuvanom. Izrađen je po uzoru na talijanske litografske plakate, a sadržavao je sve važne podatke o opernoj sezoni – od izvođača i autora do datuma izvedbi, pretplate i rada kazališne blagajne. Na plakatu je prikazana i scena pred egipatskim hramom iz opere Aida. Plakat je dizajnirao litograf G. Douarche iz Mohovicheve tiskare, a tiskan je u dva dijela ukupne veličine 96,7 × 139,6 cm. Mohovich je kupnjom novog stroja za brzotisak bio tehnički spreman za ovakav zahtjevan projekt. Kao gradski vijećnik i član kazališne uprave imao je i dovoljno utjecaja da upravo njegova tiskara dobije taj prestižni zadatak.
Emidio Mohovich preminuo je na današnji dan 1898. godine, a ostaje zapamćen kao najugledniji riječki tiskar i litograf 19. stoljeća. Njegov rad snažno je utjecao na kulturni, društveni i politički život grada, a svojim tiskarskim i intelektualnim djelovanjem ostavio je trajni trag u povijesti Rijeke. Povijesne riječke novine, uključujući La Bilancia, danas se čuvaju u Sveučilišna knjižnica Rijeka kao vrijedno svjedočanstvo razvoja riječkog novinarstva.
