Na današnji dan 1901. godine hrvatsko-primorski kapucini izabrali su o. Bernardina Škrivanića za provincijala. Tu je dužnost obnašao punih sedamnaest godina, do 1918., a njegov je mandat ostavio dubok trag u riječkom kapucinskom samostanu i kulturnom životu grada.
Jedno od njegovih prvih djela bila je obnova samostanske knjižnice, o čemu i danas svjedoči latinski natpis na njezinu stropu: Omnia ad majorem Dei gloriam – „Sve na veću slavu Božju“. Zahvaljujući njegovoj brizi, knjižnica je 1910. godine sadržavala više od 12.000 svezaka, čime je bila jedna od najvrjednijih samostanskih zbirki u Hrvatskoj. Unatoč velikim gubicima tijekom 20. stoljeća, i danas čuva oko 10.000 knjiga te bogatu zbirku periodike.
Bernardin Škrivanić rođen je 1855. u Omišu. Nakon svećeničkog djelovanja u Dalmaciji 1889. pristupio je kapucinskom redu. U Rijeci nije bio samo redovnik i provincijal, nego i iznimno aktivan izdavač. Pokrenuo je časopis „Gospa Lurdska“, osnovao „Kuću dobre štampe“ i tiskarski zavod „Miriam“, u kojem je do 1921. tiskano čak 172 naslova – od molitvenika i pučkih knjiga do književnih djela i časopisa. U njegovoj su tiskari od 1912. do 1914. izlazile i „Riječke novine“, tadašnji politički list koji je predstavljao oporbu Supilovu Novom listu.
Škrivanić je bio aktivan i u društvenom te političkom životu. Zajedno s krčkim biskupom Antunom Mahnićem 1915. sastavio je i odnio papi Benediktu XV. Spomenicu u kojoj se tražilo pravedno rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja nakon Prvog svjetskog rata.
Zbog talijanske okupacije Rijeke krajem 1922. morao je napustiti grad. Umro je u Splitu 25. rujna 1932., a njegov doprinos razvoju riječke kapucinske knjižnice, izdavaštva i kulturnog života ostao je trajno zabilježen.
Program je sufinanciran od Grada Rijeke
#Bernardin Škrivanić #Rijeka
