Božena Vilhar rođena je na danađnji dan 1906. u Sušaku, a preminula 11. srpnja 1991. u Rijeci. Njezini roditelji, Dušan Vilhar i Franjica (Fanika) Petrić, imali su petoro djece.
Boženin otac Dušan bio je poduzetnik, vlasnik pilana u Prezidu, te trgovac drvom. Također je obnašao dužnost crnogorskog ambasadora na Sušaku, počast koju mu je dodijelio kralj Nikola I., a dobio je i Red viteškog križa Danilovog reda IV. stupnja za pomoć ranjenicima tijekom Drugog balkanskog rata. Obitelj Vilhar, koja je potjecala iz Slovenije, sredinom 19. stoljeća doselila je u Prezid, a kasnije su se nastanili na Sušaku, gdje su posjedovali nekoliko stambenih kuća.
Boženin brat Nikola bio je poznat vojni pilot, upravitelj Aerodroma Sušak te direktor centra Aeroput na Grobničkom polju. Između 1933. i 1939. obavljao je dužnost španjolskog konzula na Sušaku, a nakon odlaska iz zemlje radio je kao trgovački ataše u Bernu, prije nego što se preselio u Južnu Ameriku.
Božena je osnovnu školu završila 1917. na Sušaku, a tri razreda Realne gimnazije pohađala je na istom području. Zbog fašističkih progona u Rijeci 1921., obitelj Vilhar preselila se u Gorski kotar, a potom u Ljubljanu. Božena je privatno završila gimnaziju te primala poduke od poznatog slikara Mencija Clementa Crnčića.
Nakon povratka na Sušak 1923., Božena je nastavila slikarsko školovanje kod Josipa (Beppa) Morettija-Zajca. Godine 1924. udala se za Juricu Ružića, tadašnjeg gradonačelnika Sušaka, s kojim je živjela u obiteljskoj vili Ružićevih na Piramidi. Iako je privremeno prekinula školovanje, nastavila je izvaninstitucionalno usavršavati svoje vještine kod Vladimira Kirina, Maksimilijana Vanke i Vladimira Becića.
Božena je 1932. postala članica Kluba likovnih umjetnica, izlažući radove u Zagrebu, Sušaku, Rumunjskoj, Jugoslaviji i Čehoslovačkoj. Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovala je u NOP-u i AFŽ-u na Sušaku, a krajem 1944. pridružila se partizanskim jedinicama u Gorskom kotaru, gdje je bilježila prizore boraca svojim crtežima. Nakon rata, udala se za Janeza Žirovnika Osmana, s kojim se preselila u Zagreb, a kasnije u Opatiju.
Božena je nakon rata sudjelovala u obnovi likovnog života u Rijeci, postala prva predsjednica riječke podružnice HDLU-a te održala četiri samostalne izložbe: u Londonu, Kairu i Rijeci. Godine 1974. otvorila je privatnu umjetničku galeriju “Galerija Vilhar” u obiteljskoj kući na Sušaku, gdje je također imala svoj atelje.
Preminula je u Rijeci, u 85. godini života, tiho i bez velike pažnje javnosti, a sahranjena je na trsatskom groblju. Ulica na Trsatu danas nosi njezino ime.
Istaknuta slika: Morska šetnica, Božena Vilhar
#Božena Vilhar #obljetnica #Rijeka #slikarica #Trsat
